Tri piramide u Gizehu, na periferiji današnjeg Kaira, najpoznatija su i najimpresivnija građevinska djela starog Egipta. Njihov su oblik i građu odredila religijska vjerovanja toga doba.
Egipćani su vjerovali da za život poslije smrti trebaju sačuvati i tijela i imetak, pa su te piramide, kao i mnoge druge u Egiptu, bile izgrađene da zaštite kraljeve i njihovu imovinu. Postoje mnoge hipoteze o tome zašto su grobovi građeni baš u obliku piramida. Čini se da one predstavljaju Sunčeve zrake koje kroz oblake padaju na Zemlju te tako omogućavaju faraonu da se uznese u sveto kraljevstvo boga Sunca.Te su spomenike zbog njihove veličine (najveća je u trenutku izgradnje imala 147 metara od baze do vrha) i zbog komplicirano izvanredne unutrašnjosti proglasili jednim od sedam svjetskih čuda.
Prvu veliku kamenu piramidu izgrađenu u Egiptu projektirao je Imhotep, graditelj iz vremena kralja Djosera, negdje oko 2700. pr. Kr. Sagrađena je u Sakkari, malo južnije od Gizeha. To je takozvana stepenasta piramida. Prve su grobnice bile jednostavne četvrtaste kutijaste građevine. Imhotep je izgradnju grobnica uzdigao na nove visine, pa je pravokutni blok razbio u niz od pet stuba koje su se uzdizale do platforme smještene 62 metra iznad tla. Mjere su joj 125 metara u smjeru istok-zapad i 109 metara u smjeru sjever-jug, dok se sama grobna komora nalazi 27 metara ispod zemlje te je nizom tunela i galerija prokopanih kroz stijenu povezana s grobnicama 11 članova obitelji. Imhotepova je stepenasta piramida jedna od najranijih egipatskih kamenih građevina. Prije toga se gradilo od drveta, trske i na suncu sušenih sirovih opeka. Imhotepova je vještina bila toliko slavljena da su ga Egipćani proglasili božanstvom, a Grci ga poistovjetili s Asklepijem (Eskulapom), bogom medicine.
Prave piramide
Piramide kod Gizeha bile su prve prave piramide, i izgrađene su oko 150 godina kasnije, negdje između 2600. i 2450. pr. Krista. Sazdane su od golemih kamenih blokova te obložene vapnencem, zbog čega su bile sasvim glatke. Raspored prostorija nije u svim piramidama isti, no u svima nalazimo tunele što kroz kamene blokove vode sve do grobne komore, točno ispod vrha piramide. Velika Keopsova piramida ima tri komore, na tri različite razine. Dvije gornje komore namijenjene, kako se vjeruje, kralju i kraljici, povezane su veličanstvenom nadsvođenom galerijom dugom 47 i visokom 8,5 metara, što ne nalazimo ni u jednoj drugoj piramidi. Treća komora, duboko pod zemljom, nije nikad dovršena.
Svaka je piramida imala i svoje pomoćne zgrade, među njima i hram-mrtvačnicu, gdje se duša mrtvoga kralja pripremala za drugi život.
Labirint prolaza
Unutrašnjost piramida kod Gizeha uređena je vrlo domišljato kako bi se odbili pljačkaši grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a čini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spušta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljačkaša s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji u iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint put skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubišta koja ne vode nikamo. Ipak se treba diviti upornosti pljačkaša, jer kad bi arheolozi napokon doprli do grobnih komora, nikad ne bi našli ništa više od praznog sarkofaga (granitnoga lijesa). Zašto su se faraoni toliko trudili zaštiti svoje grobnice od lopova postalo je jasno 1923. godine kad je pronađeno fantastično blago kralja Tutankhamona. To otkriće, koje je izvršio Howard Carter, navelo je ljude da se zapitaju što se sve krilo u grobnim komorama zaista velikih vladara.
Građevinski radovi
Izgradnja piramida zacijelo je trajala poprilično, unatoč tome što su u njoj sudjelovale tisuće radnika. Grčki povjesničar Herodot, koji je pisao oko 450. pr. Kr., ovim je riječima opisao gradnju velike Keopsove piramide: «Radili su u grupama od po stotinu tisuća ljudi i smjenjivali se svaka tri mjeseca… Sama se piramida gradila dvadeset godina».
Kamen se kopao u blizini, a također i u Turi, s druge strane Nila, otkud se dopremao fini vapnenac za vanjsku oblogu. Kad bi rijeka probila nasipe i s obje strane preplavila ravnicu, veliki su se kameni blokovi mogli na splavima dopremati preko doline Nila. Kad toga nije bilo, blokove je valjalo voziti na velikim drvenim oblicama. Nakon što je poravnan teren i položen najniži nivo piramide, od središta prema van, graditelji su napravili rampu za izvlačenje blokova na visinu koja je rasla zajedno s piramidom.
Danas je oko Memphisa i El Faiyuma, zapadno od Nila, ostalo još oko 80 piramida. Još ih je veći broj izgrađen oko 1000 godina kasnije (između 750. pr. Kr. i 4 stoljeća) u Sudanu, za etiopske vladare Egipta, no one su bile znatno manje i vjerojatno su predstavljale arhitektonski hommage piramidama starog Egipta.
Članak je izvorno objavljen u 24. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
