Iako u projektu “Na putu dobrote 3” (autorice Sandre Vuk) nisu planirali radionicu oko Uskrsa, ona se sama nametnula. Izložbe, Proljeće u 3. p i Svjetski dan svjesnosti o autizmu, uspješno su prezentirane učenicima i široj javnosti. Naviknuti da svaki petak preko sata razrednice stvaraju nešto rukama, postavilo se logično pitanje “što raditi!”. Za osmišljavanje teme i prikupljanje potrebnog materijala trebalo je samo jedno jutro. Od pet hamer bijelih papira iskrojili su prave pisanice. Samo ih je trebalo obojati. A pisanice ili šarenice, kako kažu enciklopedije, bojom su oslikana jaja. Običaj bojanja jaja vezan je samo uz uskrsno vrijeme i uz još jedan od davnina poznat običaj – tucanje jaja.
Prije nego što su započeli s radom, učenici su dobili nekoliko osnovnih informacija. Saznali su tako da su pisanice simbol novoga života, a da je tradicija bojanja preuzeta od poganskih naroda. U početku su se jaja bojala samo prirodnim bojama, no danas je sve više umjetnih koja stvaraju čarobne pisanice. Dovoljno je pronaći kreativnu crtu, odabrati tehniku bojanja i šarenica može direktno na izložbu. Jer, nema ružno obojane pisanice. Ljepota je upravo u različitosti, baš kao što je lijep i 3. p, razred trojice posve različitih učenika. Njihov autizam se kroz boje ne primjećuje. Dapače, moglo bi se još jednom potvrditi da kroz boje daju onu svoju divnu unutrašnjost, onu toplinu koju je ponekad teško pronaći u drugima.
Dok su se stvarale pisanice učenici su saznali i da se najveća pisanica nalazi u Kanadi, a da su među najpoznatijima Faberge jaja – remek-djelo ruskog zlatarstva. I u hrvatskoj su tradiciji pisanice/šarenice ukorijenjene. Nakon što su priče o uskrsnim jajima dovršene i sve papirnate pisanice obojane, učenici su čuli i priču o tucanju jaja. Nasmiješena lica, u nemogućnosti verbalnog izraza, bio je znak da se vesele obiteljskom druženju. Možda će njihova pisanica ovoga Uskrsa biti pobjednica.
