Početno čitanje i pisanje

Prema nacionalnom kurikulumu nastavni predmet Hrvatski jezik sastoji se iz tri znanstveno utemeljene i međusobno povezane domene:

• KOMUNIKACIJA I JEZIK
• KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO
• KULTURA I MEDIJI

U svim se trima domenama razvija jezična kompetencija i ovladava se jezičnim djelatnostima te njihovim međudjelovanjem. Jezične djelatnosti su:

• slušanje
• govorenje
• čitanje
• pisanje.

Slušanje i govorenje su urođene jezične djelatnosti. Njihovo se usvajanje događa spontanom recepcijom, ponavljanjem, razumijevanjem i proizvodnjom govornih poruka. Čitanje i pisanje su jezične djelatnosti koje treba uvježbavati da bi se razvile.

Čitanje i razvoj čitalačkih vještina počinje kod djeteta puno prije samog polaska u školu. Začeci razvoja predčitalačkih vještina započinju već oko treće godine života u domu i u krugu obitelji, a nastavljaju se u vrtićkoj dobi. Kako bi dijete uspješno započelo svoje obrazovanje u prvom razredu ono treba na vrijeme započeti s usvajanjem predčitalačkih vještima o kojima će kasnije ovisiti uspješnost čitanja i pisanja te razumijevanje pročitanog.

Učenje čitanja i pisanja nije nimalo jednostavan proces, iako je najvažniji zadatak malih školaraca. Takvo učenje podrazumijeva odvijanje vrlo složenih psihofizioloških procesa koji uključuju različite vještine i sposobnosti. Za uspješno usvajanje čitanja i pisanja potrebno je imati usvojene određene predvještine (uredan jezično-govorni razvoj, razvijena fonološka svjesnost, razvijena fina motorika/grafomotorika, uredna koordinacija oko-ruka, razvijena orijentacija na papiru – vidna percepcija te svjesnost o tisku).

Iako većina djece u godini prije polaska u školu ne čita samostalno, sve je više djece koja vrlo rano pokazuju interes za slova i čitanje te neposredno pred upis u prvi razred mogu čitati cijele riječi ili jednostavnije rečenice. U predškolskom periodu se potiče razvoj predvještina potrebnih za usvajanje početnog čitanja i pisanja po polasku u školu. Neke od njih su:

• slušno uočavanje i razlikovanje glasova/slova unutar riječi
• slušno uočavanje početnog i završnog glasa u riječima (glasovna analiza)
• prepoznavanje pojedinačno prezentiranih glasova i spajanje u riječ (glasovna sinteza)
• povezivanje pojma glasa i slova
• praćenje glasova u slijedu i njihovo reproduciranje (ponavljanje na zahtjev)
• slušno-govorna memorija (pamćenje riječi u slijedu-pjesmice, brojalice…)
• vizualna percepcija (uočavanje različitih oblika i mogućnost reprodukcije)

Prisutnost ovih vještina vrlo je važna jer stvara temelje za usvajanje složenog procesa kao što je čitanje. Dijete u dobi od šest godina sve navedene vještine spontano usvaja i većina djece nema teškoća s učenjem početnog čitanja i pisanja. Ukoliko se dogodi da dijete sporije savladava navedene vještine te ne pokazuje interes za slova i brojke, postoje vježbe kojima ga se kroz igru slovima i priprema za početak škole. Učenje čitanja i pisanja je najznačajnije i najsloženije razdoblje u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Etape početnog čitanja i pisanja:

1. Pripreme za početno čitanje i pisanje – globalno čitanje riječi

Globalno čitanje riječi temelji se na vještini vizualnog učenja gdje učenik mehanički pamti sliku riječi te spaja sliku riječi, izgovor i njezino značenje.

2. Globalno čitanje rečenica

Nakon što učenik svlada globalno čitanje riječi, prelazi se na sljedeću etapu – globalno čitanje rečenica. Prve rečenice sastavljaju se pomoću slika i riječi koje učenik već zna globalno pročitati. Nakon što učenik globalno pročita takav red, složen od sličica i riječi, utvrdimo da je pročitao rečenicu.

3. Rastavljanje riječi na glasove i slova (glasovna analiza i sinteza)

Rastavljanje riječi na glasove i slova temelj je svakog procesa čitanja. Nakon što učenik globalno pročita neku riječ, kreće ju zapisivati uz slijevajuće izgovaranje glasova. Kada se nakon nekoliko ponavljanja (pisanja slova uz izgovaranje glasova) pojavi zapisana riječ, zaključujemo da smo izgovarali glasove, a zapisivali slova. Na ovakav način potičemo učenika da se napisana riječ sastoji od slova koja vidimo, glasova koje čujemo, tj, izgovaramo. Ono utvrđuje od koliko se glasova sastoji pojedina riječ i koji je glas unutar nje prvi, drugi, treći, posljednji…

U metodici nastave početnog čitanja i pisanja s vremenom su se izdvojila dva temeljna pristupa (metode): ANALITIČKI i SINTETIČKI. No analitička i sintetička metoda danas se malokad pojavljuju u čistom obliku, isključivo sintetičkoga ili isključivo analitičkog pristupa učenju početnog čitanja i pisanja. Tako se te dvije metode povezuju u ANALITIČKO-SINTETIČKU metodu. U pripremnom razdoblju početnog čitanja i pisanja svoje je mjesto našla i GLOBALNA METODA.

Polazi od najučestalije riječi ili kraće fraze koja se vizualno obuhvaća u cijelosti, pamti, asocijativno povezuje s određenim predmetom, a zatim izgovara. U analitičkom se pristupu polazi od cjeline (riječi, rečenice) iz koje se raščlanjivanjem (analizom) dolazi do glasa, odnosno do slova.

U sintetičkom pristupu u početnom čitanju i pisanju polazi se od najosnovnije i najmanje jedinice jezika – slova, glasa, sloga. Osnovno u sintetičkom pristupu jest uspostavljanje točne i jasne veze između glasa i slova te sintetiziranja, odnosno spajanja glasova ili slova u slogove i kraće riječi.

Zbog morfološke strukture hrvatskog jezika analitičko-sintetička (glasovna) metoda osnovna je metoda u nastavi početnog čitanja i pisanja. Ona najprije omogućuje raščlanjivanje riječi i rečenice na glas/slovo čime svako dijete uspo stavlja asocijativnu vezu između glasa i slova. Glasove/slova potom sastavlja u govornu ili pisanu cjelinu, nakon čega slijedi čitanje.

U ovladavanju početnim čitanjem ima više etapa.

• U prvoj etapi, tj. etapi globalnog čitanja, dijete najprije uči napamet napisanu cijelu riječ i njezino značenje. Napisana riječ zapravo je znak za izgovorenu riječ.
• U drugu je etapu uključena početna glasovna analiza. Nakon početnog učenja riječi napamet dijete pozornost obraća i na slova, osobito prva.
• Slijedi etapa u kojoj dijete uspostavlja vezu između grafema i fonema. To je najteža i najvažnija faza u početnom čitanju i pisanju. Osim na prva, dijete obraća pozornost i na ostala slova u riječi te ih prevodi u njihovu glasovnu zamjenu.
• Posljednja etapa slijedi nakon što prevođenjem slova u glasove djetetova sposobnost čitanja postaje mnogo elastičnija tako da može pročitati svaku riječ, čak i onu kojoj ne razumije smisao. Napisanu riječ zapaža kao jezičnu (i pravopisnu) cjelinu u nekome smi slenom kontekstu. U toj je fazi dijete već vješt čitač.

Vješt čitač je onaj tko lako i brzo čita ono što prepoznaje otprije kao jezičnu i pravopisnu cjelinu. Ako pak naiđe na nove i nepoznate cjeline, on ih brzo slovno-glasovno analizira. No, djeca koja u dobi između osme i devete godine nisu potpuno ovladala vještinom čitanja imat će problema s čitanjem i u odrasloj dobi.

Većina djece čitanje u prvom razredu svladava bez teškoća. Međutim, neka djeca imaju znat nih teškoća pri čitanju. Djeca koja fazu prevođenja slova u njegovu glasovnu zamjenu ne mogu svladati vjerojatno će imati teškoće u čitanju tijekom cijelog školovanja, možda i poslije. Specifi čne teškoće u učenju čitanja koje nisu posljedica nepovoljnih uvjeta razvoja zovu se disleksija, a često je prate i teškoće u pisanju – disgrafija.

Učenikova sposobnost da čuje glasove, tj. da uoči koji se glasovi redom čuju i koliko ih ima u riječi te da je sposoban pojedinačne glasove spojiti u riječ jedan od značajnih preduvjeta za uspješno svladavanje čitanja i pisanja, stoga takve vježbe treba izvoditi svakodnevno. Ukoliko se, unatoč vježbi, javljaju teškoće u bilo kojoj etapi usvajanja čitanja i pisanja, potrebno je potražiti stručnu pomoć logopeda.

Mnoga djeca prosječnih sposobnosti nauče čitati prije škole. Velika je vjerojatnost da će djeca koja su napredni čitači ubuduće biti izrazito dobri učenici. Ako se naprednim čitačima u razredu ne omogući dodatno razvijanje čitalačkih vještina (ako rade s istim materijalom kao i ostali učenici u razredu), oni će se izjednačiti s prosječnima, što znači da neće napredovati. Oni pak, s kojima se posebno radi tako da im se zadaju teži i zahtjevniji zadatci, napredovat će i dalje te biti u prednosti pred ostalim učenicima.

Čitanje od najranije dobi

• pomaže u razvoju kognitivnih sposobnosti.
• unapređuje djetetovu sposobnost slušanja.
• stvara emocionalnu vezu između djeteta i roditelja.
• omogućuje proširenje djetetova vokabulara I općeg znanja.
• Potiče jezično govorni razvoj kroz prepričavanje i razgovor o pročitanom
• Razvija djetetove osjećaje i sposobnost empatije
• Pomaže djetetu da zavoli knjigu od najranije dobi

Umjesto zaključka…

• Važno je da dijete od najranije dobi ima nekoga tko će mu čitati.

• Nema jedinstvenog načina učenja čitanja.

• Naučiti čitati se može samo svakodnevnim vježbanjem.