Voda je oduvijek privlačna svima: malima i velikim. Svi se uz vodu volimo opuštati, relaksirati, baviti se sportom ili je samo gledati i osluškivati. Najmlađima je voda kao magnet: vole je dodirivati, istraživati, igrati se sa njom. Od prvih dana samostalnog istraživanja svijeta oko sebe djeci je voda jedan od prvih izbora za istraživanje. Dijete odmalena, a da toga nije niti svjesno, izvodi različite pokuse s vodom istražujući njezina svojstva i učeći o njoj. I zato je sasvim očekivano i prirodno da uvođenje djece u svijet proučavanja prirodnih pojava, procesa i svojstva tvari izvodeći pokuse provodimo baš sa vodom i to u prirodnom okruženju.
Učenici trećeg razreda Osnovne škole Tučepi su s učiteljicom Marlenom Bogdanović u utorak, 20. listopada 2020. godine, sudjelovali u pješačkoj turi do podnožja planine Biokovo gdje su na prostranoj livadi u zaseoku Srida Sela održali izvanučioničku nastavu. Učenici su se upoznali sa svim fazama izvođenja pokusa:
- odabirom teme tj. cilja istraživanja:
- postavljanjem pretpostavke
- pripremom i načinima korištenja pribora
- izvođenjem pokusa i motrenjem promjena
- donošenjem zaključka.
Promatranjem prirode koja ih je okruživala, učenici su utvrdili da se već na samoj livadi i u njenoj neposrednoj blizini mogu pronaći različiti izvori vode: rosa zaostala na obližnjim biljkama, bara koja je nastala nakon zadnje kiše, izvor pitke vode kojih oko Tučepi ima jako puno (sam naziv mjesta Tučepi na ilirskom ima značenje “mjesto pored izvora”).
Učenici su se prisjetili dosadašnjih znanja o vodi, a ideje za cilj istraživanja su rasle kao gljive poslije kiše. Učenici su od učiteljice dobili niz zadataka koje će samostalno rješavati, upoznali su sa materijalom, priborom i postupcima izvođenja. Učenici su dobili listić, koji je dizajniran tako da učenici na uredan i pregledan način, mogu napisati i ilustrirati što se istražuje, čime se istražuje, zapisati svoja opažanja i izvesti zaključak. Kako su epidemiološke mjere još uvijek bile na snazi odlučili su kako će učenici pokuse izvoditi pojedinačno i da će svaki učenik izvoditi drugačiji pokus. Nakon pojašnjenja uputa za rad, učenicima je podijeljen pribor za rad, a dio materijala sa kojim će raditi pronašli su na livadi.
Tako su učenici istraživali:
- temperaturu barske i izvorske vode:
- koje tvari plutaju ili tonu uvodi
- što je u vodi topivo, a što ne
- kako se dodavanjem određenih tvari mijenja boja, miris i prozirnost vode.
Bilo je zanimljivo gledati kako učenici izvođenjem pokusa s vodom saznaju i mnoge druge, njima neočekivane prirodne pojave i procese:
- barska je voda puna sitnih živih organizama:
- postoji kamen koji pliva na vodi (plovućac)
- neki dijelovi tla plivaju na površini vode, neki dugo lebde u vodi, dok neki odmah padnu na dno čaše
- izvorska je voda dosta hladnija od vode koju koristimo za piće iz plastičnih boca.
Učenici su tijekom izvođenja pokusa marljivo vodili bilješke i popunjavali listić, međusobno komentirali, uzbuđeno prepričavali i pokazivali svoja zapažanja i otkrića. Podbiokovska livada tako je tijekom jednog poslijepodneva postala uzbudljiv istraživački laboratorij na otvorenom. Nakon spremanja pribora i vraćanja prirodnog prostora u prvobitno stanje iskoristili su jesenski dan i za malo igre na otvorenom: preskakali su “laštik” i konop, odigrali partiju “graničara”.
Cijelim putem spuštanja po strmim podbiokovskim puteljcima do škole, učenici su uzbuđeno pričali o svojim pokusima i otkrićima do kojih su došli. Rodile su se i ideje za nove pokuse, koje će isprobati i ispred svojih kuća. Autorica navodi kako joj je bilo lijepo vidjeti kako čak i u ovim zahtjevnim, kompliciranim vremenima pod epidemiološkim mjerama i pod stalnim pritiskom i prijetnjom zaraze i novog “lockdowna” postoji mogućnost organiziranja opuštenih, edukativnih nastavnih sati na otvorenom u najljepšoj učionici na svijetu: u prirodi koja nas okružuje.
