Polja u kršu porječja Cetine

Polja u slivu Cetine zaravnjene su površine poljoprivrednog zemljišta okružene višim krškim područjem. U orografskim udubljenima uz samu Cetinu ima šest polja: Cetinsko, Vrličko, Koljansko, Ribarićko, Hrvatačko i Sinjsko kao najveće. Izgradnjom brane i umjetnog jezera Peruča 1960. godine dva polja, Ribarićko i Koljansko su potopljena. Poljima protječe rijeka Cetina s kojom ona čine hidrološku cjelinu, a sama polja su odijeljena vapnenačka područja u kojima je Cetina usjekla kanjon.

1.1. Veličina, oblik i položaj porječja Cetine

Cetina izvire u selu Cetina ispod masiva Dinare, na koti 385 m. Nakon 105(1) km1 dugoga toka ulijeva se u more kod Omiša. Sami tok Cetine prati smjer pružanja Dinarida (sjeverozapad – jugoistok), a svoj smjer vuče još iz prapovijesnog doba tercijara. Nagib slojeva Svilaje i Dinare upućuje na to da su te planine nekoć tvorile jedinstveni antiklinalni blok, rasječen paralelnim rasjedima.

Porječje rijeke Cetine daleko je veće od onog njenog topografskog s kojeg se voda samo slijeva i nadmašuje okvire regije. Cetina veže sva polja i ujedinjuje nadzemne i podzemne vode koje u nju pritječu. Dio svojih voda Cetina naime dobiva od oborina izvan njenog reljefnog udubljenja. To je posljedica podzemnog pritjecanja vode iz susjednih reljefnih udubljenja, pa treba razlikovati orografsko i hidrološko porječje Cetine.

Orografsko porječje je područje s kojeg bi oborinske vode, u odnosu na nagib terena, mogle površinski pritjecati u neki tok, u ovom slučaju u Cetinu (naziva se još i užim ili neposrednim porječjem. (2) Orografsko porječje Cetine određuje vododijelnica, koja odvaja orografsko porječje Cetine od onih Žrnovnice, Krke i tokova koji su usmjereni prema Imotskom polju. Vode koje poniru uz sjeveroistočne padine Dinare i Kamešnice, tj. na rubu Livanjskog polja i Buškog Blata, izviru na vrelima u dolini Cetine, pa glavninu svojih voda Cetina podzemnim tokovima dobiva s polja u kršu jugozapadne Bosne. To pokazuje da orografska porječja polja u kršu jugozapadne Bosne, zajedno s orografskim porječjem Cetine, čine jedinstveno hidrološko porječje. Tako da hidrološko porječje Cetine zahvaća otprilike oko 3 700 km2.

1.2. Geološko-pedološka obilježja

Cetina je svoje korito usjekla u tri bitno različite reljefne cjeline: kompozitni, kanjonski i flišna dolina. Na svom sjevernom dijelu protječe poljima, a na južnom dijelu Sinjskog polja ulazi u kanjon, koji vodopadom Gubavicom prelazi u flišnu dolinu. Cetina je kanjonskom dolinom probila put kroz Sinjsko polje, a probojnicom na ušću (Omiš) svladala je i primorski vapnenački greben.

U geološkom smislu istu odrednicu i ma cijela Cetinska krajina, to znači omeđenost planinama Svilaje, Dinare i Kamešnice koje pripadaju mlađem geološkom nabiranju. Tektonskim rasjedanjem te kasnijim korozivnim i mehaničkim radom vode između tih planina nastaju polja u kršu.

Tako ovo područje možemo razmatrati kroz tri morfološke razine. Najnižu stepenicu čine sama polja unutar izohipse od 300 m. Nad poljima su podi – krške zaravni s prosječnih 430 m. Treća stepenica je najviša, a nastavlja se od zaravni do grebena Kamešnice, Dinare, Svilaje, Plišivice i Visoke. Planinski masiv, zaravni i polje pružaju se od sjeverozapada prema jugoistoku prateći tako dinarski smjeru skladu s tektonskim predispozicijama terena.

Dno polja obloženo je slojem lapora, a nataložile su se trošne naplavine šljunka, pijeska i gline. Na tim naplavinama nastaje vegetacija čijim truljenjem nastaje plodna crnica koja se nataložila u polju. Na podima prevladavaju tipični primjeri krša: škrape, kamenice, i ponikve (vrtače ili doci). Na pode se nastavljaju planine, surove i škrte, na kojima doci i vrtače predstavljaju oaze života u Čačijinom docu, Priorici, Bilom brigu i Zelovu. Tektonske aktivnosti ovdje još nisu završene, što potvrđuje i seizmičnost ovog kraja. O tome govore česti potresi kao odlika geološki mladog gorja Dinarida.

1.3. Klimatska obilježja

Mikro klimu ovog kraja možemo definirati kao umjereno toplu s topim i vrućim ljetima u kojoj se s porastom visine raspoznaju komponente vlažne snježno-šumske klime. Posebnost klime poljskog dijela izražena je temperaturna inverzija. Teži hladni zrak u zimskom periodu leži u polju popraćen mrazom i maglama, istih dana na višim predjelima  i podima nema magle, a temperatura je viša.

Višegodišnjim praćenjem utvrđeno je da prosjek padalina iznosi oko 1 200 mm u polju i preko 1 400 mm u višim područjima. Raspored padalina nije ravnomjeran, najveći dio je u zimsko doba, dok su ljetni periodi izrazito sušni. Od padalina prevladava kiša, rijedak je snijeg. Ukupan broj oborinskih dana je u prosjeku 123, prosječan broj dana s tučom iznosi 3.7 dana, a broj dana pod snijegom iznosi 7-8 dana godišnje (prva tri mjesec). (3)

Tijekom godine prevladava smjena vjetrova sjevernog i južnog kvadranta. Iz smjera sjeveroistoka   puše bura koja nosi suh i hladan zrak. Bura puše na mahove, povećava evaporaciju i isušuje tlo, tako da se crnica i humus u polju svake godine smanjuju za nekoliko milimetara. Ona često ima i rušilački karakter, oštećuje krovove kuća, a u zimskom periodu nosi snijeg s Kamešnice i Dinare, stvara smetove koji onemogućavaju odvijanje prometa. Južni vjetar je blag i vlažan, najčešće donosi kišu.

Najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom temperaturom zraka od 22.4° C, najhladniji je siječanj sa srednjom temperaturom od 3.9° C. Srednja godišnja amplituda temperature zraka iznosi 18.5° C. Najviša temperatura izmjerena je 38.4° C, a najniža – 24.2° C. Najranije pojava prvog mraza u polju je 1. listopada, dok je posljednji proljetni mraz zabilježen 5. svibnja.

1.4. Hidološka obilježja

Vodeni tokovi porječja Cetine su: Cetina, Kosinac, Sutina, Gorućica, Pavjak, Malin i Rumin. Sve navedene tokove prikuplja rijeka Cetina čiji tok prolazi kroz polje. Na hidrološku situaciju utječu padaline, navedeni tokovi, vodeni tokovi jugozapadne Bosne i hidroenergetski objekti podignuti na Cetini.

Cetina u more prosječno unosi oko 140 m3/ s vode, a oborine koje padnu na njeno slivno područje donose oko 50 m3/s vode, ostalih 90 m3/s dobiva iz reljefnih udubljenja okolnih porječja. Hidrološkom porječju Cetine pripadaju cijela porječja u zavali: Livanjsko, Duvanjsko polje te dijelovi Kupreške zavale polja u kršu. I kao što Cetina obilno prima vode s viših područja u jugozapadnoj Bosni, tako ih i obilno dariva. Boja bačena u korito Cetine, pojavila se u vrelima: Studenci, Jadro i Žrnovnica. (4)

Prirodnih jezera nema, ali veliko značenje ima akumulacijsko jezero Peruča koje se nalazi desetak kilometara sjeverozapadno od grada Sinja. Osim akumulacije Peruča, na užem i širem slivu Cetine, izgrađene su još Buško Blato i Prančević radi izravnavanja i skupljanja vode za proizvodnju električne energije. Karakterizira ih zajednička namjena i krško područje srednje Dalmacije i Jugozapadne Bosne, zbog čega je i gradnja bila mnogo otežana i riskantna. Zbog vrlo povoljnih hidroloških uvjet, kao i zbog toga jer joj je tok stalan, Cetina je obuzdana u turbinama elektrane već 1912. godine gradnjom prve HE Kraljevac.

2. Polja u kršu porječja Cetine

Polja u kršu u porječju rijeke Cetine predstavljaju okosnicu razvoja poljoprivrede ovog kraja još od najranijih vremena. Upravo uz vodene tokove i na rubovima polja nikla su naselja, a crnica znači život u ovom kraju s nedostatkom obradivog tla. Kako je već naglašeno Koljansko i Ribarićko polje potopljena su izgradnjom akumulacije Peruča, pri čemu je i stanovništvo koje je živjelo na tom području preseljeno na druge lokacije.

2.1 Položaj, veličina i oblik polja

Ukupna površina polja uz samo orografsko udubljenje Cetine je oko 106 km2, a Sinjsko kao najveće ima površinu od 63.5 km2 (5). Od Vrličkog polja koje je na nadmorskoj visini od 379 m, visina se drugih polja uzvodno smanjuje: Cetinsko na 371 m, Koljansko 335 m, Ribarićko 320 m, Hrvatačko 301 m i Sinjsko na 294 m.(6)

Površina Cetinskog polja je 8.48 km2, Vrličkog 8.97 km2, a Hrvatačkog 23.65 km2. Polja koja su potopljena Koljansko i Ribarićko površina su 9. 85 km2, odnosno 7.37 km2. Cetinsko i Vrličko polje smjestili su se sjeverozapadno od toka rijeke Cetine, na desnoj obali rijeke i to u njezinom gornjem toku. Hrvatačko polje smjestilo na istočnom rubu, na lijevoj obali rijeke, neposredno ispod akumulacije Peruča.

Sva polja dobila su imena po najvećim naseljima koja su se razvila uz njih: Cetina, Vrlika, Koljane, Hrvace i Sinj. Sinjsko polje je dobilo ime po najvećem naselju u ovom području, Sinju, ekonomskom i društvenom središtu polja, ali i cijele ove regije.

Polja su nastala na vododrživim naslaga s površinom na različitoj nadmorskoj visini. Polja se stubičasto spuštaju od unutrašnjosti prema obali. Površinu polja prekrivaju različite vrste zemljišta, što je uzrokovano vodnim stanjem, ispiranjem, naplavljivanjem i geološkom prošlošću.

Korito Cetine usjeklo je sebi put upravo na najnižim dijelovima polja, osim u Sinjskom polju, gdje se najniže visine ne nalaze uz Cetinu nego oko 2 km zapadno od njezina korita. Nagib u smjeru otjecanja je vrlo mali, a najmanji je upravo u Sinjskom polju, tako da su polja vrlo ravna.

2.2. Morfološko-pedološka obilježja

U orografskom porječju Cetine Sinjsko polje je najprostranije i najdublje paleoudubljenje, ispunjeno neogenskim naslagama koje su najčešće nagnute prema jugozapadu. Značajke lapornog vapnenca, pješčenjaka i drugih klastičnih taloga koji ispunjavaju udolinu u karbonatnim stijenama tj. polja u slivu Cetine dokazuju da su one taložene u jezerskim sabiralištima koja su imala veću površinu od one koju danas zauzimaju neogeni sedimenti u polju (7).

Površinu polja sačinjavaju različiti tipovi tla. Ta raznolikost uglavnom je rezultat hidroloških uvjeta: povremeno zabarivanje, spiranje i naplavljivanje. U Sinjskom polju, a naročito u dijelovima gdje se voda, uslijed slabog otjecanja ili blizine vododrživog sloja, duže zadržava razvijena su hidrogena tla. Ta su tla bogata kalcijevim karbonatom, kao rezultat povremenih poplava, a upravo njih je najviše u Sinjskom polju. U tim tlima se često u dubini  nalaze i džepovi vapnenca, koji su nastali ispiranjem kalcitnih sastojaka u gornjim slojevima (8).

Neposredno uz korito Cetine nalazimo aluvijalna tla s pjeskovitim ilovačama i glinama na površini, a u dubinama manjim od jednog metra pojavljuju se pijesak i šljunak. Aluvijalna tla pojavljuju se uz cijeli tok korita rijeke, pa ih ima u svim poljima.

Od vrsta tla najzastupljeniji je lapor pješčenjak, glina i škriljevci na padinama uz rubove polja, pa je često i ispiranje tla.

Melioracijskim zahvatima u Sinjskom i Hrvatačkom polju, te potapanjem Ribarićkog i Koljanskog polja poplave su smanjene, ali se u zadnjem razdoblju kanali ne održavaju pa su puni nanesenog materijala. Vodoredinama i potocima dospijeva isprani materijal u korito Cetine. Vrlo mali dio zaostaje u poljima, i to neposredno uz tok Cetine. Porječje rijeke Cetine, s otocima čini zasebnu cjelinu, odnosno to je područje Srednje Dalmacije. To je područje veoma brdovito i obiluje reljefnim oblicima. Visok vodostaj Cetine plavio je stoljećima polja uz nju. Brojne bujice u Hrvatačkom polju: Vojskava, Karakašica i Drežnica, kao i u Sinjskom polju: Gorućica, Vedrine i Garijak svojim nanosima izgradili su dijelove polja, plodnim tlom. Sjeveroistočni vjetar ( bura ) s Dinare utjecao je na eroziju na rubovima, posebno Sinjskog polja. Erozija djeluje na padine brežuljaka formirajući pode, a na mnogo mjesta podi su ublaženi vapnenačkim terasama. Kako na višim dijelovima Dinare i Kamešnice nema površinskih tokova već voda ponire u krško podzemlje, za kišnog vremena dolazi do spiranja i jaruženja. Zbog procesa ispiranja i jaruženja kao i zbog vrlo jake bure na ovim područjima tla polja učvršćuju se travnatim nasadima i drvoredima topola.

2.3. Polja u kršu jugozapadne Bosne

 U funkciji polja jugozapadne Bosne postoji razlika između niskih i visokih polja (granica otprilike na 600 m nadmorske visine), pa ih dijelimo na polja niskog i visokog krša.

2.3.1. Polja niskog krša

U poljima niskog krša blaga klima omogućuje uzgoj isplativijih poljoprivrednih kultura. Ovamo spadaju polja u području Lištice, koja zauzimaju razgranatu mrežu jakih bujica. S padina Čabulje pritječe Ladina koja se spaja s Lišticom u jedan tok. Drugi duži tok je tok Ugrovače koji pritječe iz Rakitna. Spomenuti tokovi donose velike količine vode koja se sliva u Blato i Obrazuje prostrano jezero. Glavno polje je Blato (Mostarsko Blato). To je zatvorena naplavna zaravan površine 31.5 km2 i s prosječnom visinom od 230 m i izdužena u smjeru sjeverozapad – jugoistok (9). Vodu Blato gubi kroz ponore na jugoistočnom kraju polja.

Po petrografskom sastavu polje je nastalo u dolomitnim i jezerskim naslagama, a daljnjom erozijom nastala su manja polja. Na jugoistočnim dijelovima polja po petrografskom sastavu dominiraju čisti vapnenci. Od rudnog bogatstva pronađeni su u području Lištice ekonomski isplativi rudnici boksita oko Ugrovače pored Crne Lokve te u Grabovoj Dragi na sjevernom rubu lignit.

Ostala manja polja u donjem porječju Lištice su Trn (203 ha), Mokro (201 ha), Ruževo (32 ha) i Koćerinsko (301 ha). Koćerinsko i Trn polje nastala su diferenciranom erozijom neogenih jezerskih naslaga i dolomita, a Ruževo i Mokro erozijom nepropusnih naslaga i korozijom vapnenaca (10).

Blaža klima dolazi do izražaja i u vegetacijskim obilježjima. Divlja smokva i šipak te trn žestica osnova su vegetacije ovog područja tj. krša. Od prehrambenih i inih poljoprivrednih kultura dominiraju kukuruz, vinova loza (Kruševo – Uzarići), voće i duhan. Duhan je svoje mjesto na ovom području pronašao za austrougarske okupacije koja ga je i plasirala na europsko tržište. Uz razvoj natapanja poslije Prvog svjetskog rata, a posebno nakon Drugog i iskorištavanjem vrela oko Lištice Razvija se i proizvodnja krmnih poljoprivrednih kultura, i povrtlarstva, uglavnom za vlastite potrebe. Od povrtlarskih kultura najviše se uzgajaju: crveni i bijeli luk, salata, kupušnjače i rajčica.

POSUŠKO POLJE je ukupne površine 15.2 km2 i nalazi se na nadmorskoj visini od 580 m do 615 m. Ono je prelazni kraj između polja niskog i visokog krša. Naslage vapnenca nisu veće debljine, a nema ni većih  bujica. Ričina i Studeni potok snadbjevaju samo zapadni dio polja. Posuško polje zbog toga ima malu agrarnu vrijednost ( kukuruz i pašnjaci ), a rijetka naselja su na rubu polja.

2.3.2.  Polja visokog krša

Polja visokog krša imaju planinske karakteristike i pripadajuće poljoprivredno– +ekonomske osobine. Hidrološki gledano četiri velika polja u visokom kršu jugozapadne Bosne potpadaju pod hidrološki sliv Cetine. Livanjsko polje je najveće, manja su Duvanjsko, Glamočko i Kupreško (uključujući i malo Šuićko). Ukupna površina polja je 618 km2 (26.1 % hidrološkog sliva Cetine). Najniži dijelovi Kupreškog polja su na 1 117 m, Glamočkog na 884 m, Duvanjskog na 859 m i Livanjskog na 699 m (11).Svako od tih polja ima svoje posebnosti pa ćemo ih pojedinačno i upoznati.

KUPREŠKO POLJE – nalazi se na najvećoj nadmorskoj visini. Dugo je 24 km, a široko oko 4 km, ukupne površine oko 94 km2 (12). Polje se sastoji od tri zasebna plitka udubljenja. Na sjevernoj strani su slojevi  škriljevaca, bogati vodom koji uvjetuju otjecanje od sjeveroistoka prema jugozapadu. Središnji dio nalazi se na neogenim jezerskim naslagama koje razbijaju riječnu mrežu Mrtvice i Milača oko kojih se stvaraju  diluvijalne i aluvijalne naplavine s periodično poplavljenim površinama.

Erozijski procesi su uvjetovali stvaranje polja u dolomitskim trijaskim naslagama i škriljevcima. U najvećem tektonskim pukotinama formirala su se jezera Turjača, Uzur i Kukavice (13).

Kupreško udubljenje zauzima središnji dio Kupreškog polja i slivno je područje potoka Mrtvice. Humovi: Debelo Brdo, Kuk i Glavice odvajaju Kupreško od Blagajskog udubljenja na sjeveru. Na jugu Kupreško udubljenje prelazi u treći dio polja tzv. Milačko udubljenje. Petrografski sastav tla, nadmorska visina i bogata ispaša na obroncima susjednih planina ( na karbonatnoj podlozi ) dali su izvanredne uvjete za razvoj stočarstva ( stočarstvo je razvijenije od ratarstva ). Poljodjelstvo je sporedna grana i zasniva se uglavnom na žitaricama i  krumpiru.

Kupres, koji se nalazi na 1190 m nadmorske visine je najveće naselje i ekonomsko središte polja i cijele okolne regije, u kojoj se u zadnje vrijeme sve više razvija i zimski turizam.

GLAMOČKO POLJE – ukupne površine od oko 30 km2 u odnosu na Kupreško polje ističe se izduženim oblikom koji prati pravac pružanja dinarskog gorja. Polje se sastoji od Gornjeg i Donjeg polja. Gornje je polje obrubljeno tokom potoka Ribnjaka i manjim tokovima u Livadama, Lugu i Glibošiji. Za razliku od Kupreškog polja površina Glamočkog je ravna, više slična Livanjskom i Duvanjskom.

Glamočko polje uglavnom je sastavljeno od pijeska, šljunka i glinovitih sastojaka. Na naslagama su razvijene različite vrste tla koje su bogate humusom, a na područjima koja ne plave pretežno su zastupljena smeđa karbonatna tla. Područje je to koje je doduše na nešto nižoj nadmorskoj visini od Kupreškog polja ali vrlo sličnih svojstava. Stočarstvo je još uvijek isplativije, prevladavaju livade za ispašu, a od poljodjelskih kultura najisplativije su također žitarice i krumpir. Kao industrijska grana nešto bolje je razvijena drvna industrija.

ŠUJIČKO POLJE – ukupne površine 4.6 km2 nastalo je erozijom tercijarnih naslaga i korozijom vapnenaca. Ovo malo polje ime je dobilo po toku rijeke Šuice koja je poznata kao bistar tok u kojem se love pastrve. U blizini se nalazi i naselje koje nosi ime također po tom toku.

DUVANJSKO POLJE – je u odnosu na druga polja jugozapadne Bosne hidrološki posebno. Razgranatu vodnu mrežu okuplja tok Šuice kojim sve vode Duvanjskog polja otječu ponorom u Kovačima. Još jedna posebnost tog polja je vodoravno pružanje. Ukupna površina polja je oko 122 km2 i vezana je za tercijarne naslage koje su spuštene duž tektonskih linija na uzdužnim, sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani zavale polja (14).Naslage na sjeveroistoku penju se visoko uz padine Jelovače, čak i iznad vapnenačkog ruba. Geološki sastav tla i naslaga mlađi je od jezerskog perioda koje je bilo u donjem pliocenu. Terasa Podine duž sjeveroistočnog ruba polja čistog je vapnenačkog sastava što upućuje na nastanak kao rubne korozivne zaravni.

Najniži dijelovi polja su u središnjem području Laništa. Područje Laništa je periodično poplavljeno jer glavi tok Šuice prima druge tokove u polju iz područja Laništa i teče usječenom dolinom te u ponoru Kovačima ponire na 857 m. Najveći dio ravni polja izgrađuju neogene naslage. U središnjem dijelu polja Laništa iznad neogenskih naslaga nataložili su se aluvijalni nanosi pijeska i mulja, koje donese tokovi, a raznose poplave.

Duvanjsko polje obrazuju planine: na istoku Ljubuša (1797 m) i Vran planina (2074 m), s jugoistoka Lika (1391 m) i sjeverozapada Tušnica (1697 m), te Jelovača (1541 m) (15). Strane ovih planina predstavljaju ogoljeni vapnenački krš. Duvanjsko polje je upravo zbog relativno oštre klime i snažnih bura upravo područje gdje je najviše razvijeno stočarstvo. U središnjem dijelu livadni pašnjaci daju vrlo velike količine sijena. Od poljodjelskih kultura uzgajaju se jare žitarice, kukuruz i krumpir.

U jezerskim naslagama pronađeni su ugljonosni slojevi (rezerve do 30 000 000 tona). Najbolja vrsta ugljena je kod Vučipolja, ali se najviše eksploatira ugljenokop u Eminovom selu.

Duvno (Tomislavgrad, Županjac) je gospodarsko, administrativno i kulturno središte polja, a spominje se još u 10. st. Iako ima dugu prošlost područje je zbog prometne izoliranosti relativno zaostalo i ima mali trgovački značaj.

LIVANJSKO POLJE – je krška tektonska rasjedina, okružena visokim, zimi vrlo surovim planinama, pruža se pravcem sjeverozapad – jugoistok, a s Buškim blatom na jugoistoku i Ždralovcem na sjeverozapadu. Najveće je polje u kršu jugozapadne Bosne ukupne površine 405 km2. Prostire se između visokih planina Dinare i Kamešnice na jugu, Tušnice na istoku, Cincaru i Golije na sjeveru i Šatora na zapadu. Pružanje polja prati izraziti dinarski smjer, a izduženo je 64 km, prosječne širine 6 km (njegova najveća širina iznosi 12 km), te na prosječnoj visini od 720 metara iznad mora (16).

Geomorfološke analize i položaj slojeva pokazale su da je zavala nastala tektonskim pomicanjima u koje su onda proklizale tercijarne, marinske i jezerske naslage, što je dokaz da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom.

Zbog različitih reljefno hidroloških osobina Livanjsko se polje može podijeliti na tri zasebna dijela: Livanjsko polje, u užem smislu, Srđevičko polje i Buško Blato. Krajnji jugoistočni i sjeverozapadni dijelovi; Buško Blato i Ždralovac su niži i najduže su pod vodom, ali je čišćenjem odvodnih ponora i kopanjem kanala izvršena melioracija terena.

Buško Blato je jugoistočni dio Livanjskog polja, površine od oko 60 km2. (17) Ovalnog je oblika, a u sjeveroistočnom dijelu nastavlja se u dolinu Ričine koja je nastavak Šuice i izbija u vrelu kod Kovača. Iznad vapnenačke krške podloge nalaze se naplavni pokrivene aluvijalnim nanosima koji periodično plave.

Najzanimljiviji morfološki oblik je Kraljičin Prisap koji Buško Blato odvaja od Srđevićkog polja. To je prud sastavljen od sitnog šljunka i pijeska, visok oko 7 metara iznad ravni susjednog Srđevićkog polja. Formiranje takvog pruda uvjetovano je pojavom valova na jezeru zbog južnih i istočnih vjetrova (jugo posebno). (18).

Srđevićko polje je središnji suženi dio Livanjskog polja, između ceste Prolog–Livno, koja ga odvaja od Livanjskog polja u užem smislu i Kraljičina Prisapa kojim graniči na jugoistoku s buškim Blatom. Površina mu je oko 52 km2. Hidrološki ovisi najviše o toku potoka Mandaka, a sjeverozapadni dijelovi polja oblikovali su zasebni tokovi Jaruga i Opačica.

Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja je plitko udubljenje Ždralovac koje plavi vrlo rijetko potokom Ševarova Jaruga i Tovarnica. Do većih i dugotrajnijih poplava dolazi zbog toga jer ponori nisu u stanju tokom kišnog razdoblja primiti svu vodu koja se slijeva u polje. Velike periodične poplave navele su na radove za stvaranje rezervoara na tom području. Tako je Buško Blato povezano s hidroenergetskim sustavom rijeke Cetine.

Slično kao i u Duvanjskom polju tako i u Livanjskom su niži plavljeni dijelovi iskorišteni za livade. Povoljni geografski položaj i klima uvjetovali su jačanje poljodjelstva i stočarstva. Livno svoj ekonomski napredak zahvaljuje smještaju na putu Klis – Sinj – Prelog (1173 m)–Livno. Veze s primorjem nastavljaju se preko Livanjskog polja dalje prema Glamočkom (drvo) i Kupreškom polju (stoka) (19). Takav smještaj odrazio se na povećanu proizvodnju voća, povrća i uzgoj stoke, a hvale vrijedan i cijenjen je na široko poznati  ovčji sir.

Gradnjom akumulacije Buško Blato došlo je i do promjene klime na širem području Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, sa karakterističnim sjeveroistočnim vjetrom, zamijenile su pretežno kišovite zime sa nešto manje padalina i duga topla ljeta.

U porječju Mandaka i Strube na jugoistočnom rubu polja nalaze se najveće jezerske naslage u ovom području. U njima su pronađene bogate naslage ugljena koji se eksploatira u rudniku Tušnica u selu Podkraj.

Najveće naselje Livanjskog polja je Livno po kojem je polje i dobilo ime. Gradsko i općinsko središte sa oko 40 000 stanovnika, smješten u sjeveroistočnom dijelu polja pod planinom Kruga. Zaravni planine Krug izgrađene su od dolomita. Raspadanjem prvotnog dolomitskog reljefa nastao je blag reljef s vrlo mnogo pašnjaka, a to je upravo osnova stočarstva.

Zaključak

Polje u kršu prostrana je i ravna obradiva površina u području «dubokoga« dinarskog krša. Na područjima gdje inače manjka obradivog tla ona predstavljaju prave oaze plodnog tla koje su na ta područja donijele život. Kao najveće i najmarkantnije morfološke pojave u kršu polja su često duga i do nekoliko desetka kilometara, a širina im je znatno manja.

Pojava i postanak polja u kršu kompleksna je tematika, a i danas nema jedinstveno prihvaćene teorije o njihovom postanku. Polja nastaju na mjestima gdje su bili jaki tektonski poremećaji i lomovi, postanak im je dakle usko povezan s geološkim osobinama terena na kojima nastaju. Daljnjim korozijskim i mehaničkim djelovanjem vode dovršeno je njihovo oblikovanje. Kroz polja protječu stalni ili povremeni (bujični) tokovi voda koje su poznate kao ponornice. Izvori ili vrela tih tokova pojavljuju se na rubnom dijelu jedne strane polja, a na drugoj se ti tokovi gube u nizu ponora. Zbog neujednačenog kapaciteta izviranja i poniranja vode česte su u poljima poplave.

U kršu Dinarida zabilježeno je otprilike 130 polja s ukupnom površinom 1350 km2. Ta se polja pojavljuju na nadmorskoj visini od 50 pa do 1500 metara. Površina im je od samo nekoliko kvadratnih kilometara do više stotina, a najveće je Livanjsko polje sa 405 km2. Naselja u kršu izgrađena su obodno tj. uz rub polja, tako da se za obradu upotrijebi svaki kvadratni metar obradiva tla.

Tla na poljima uz Cetinu uglavnom su razvijena neposredno na matičnim neogenim naslagama. Jedino neposredno uz korito Cetine ima recentnih riječnih naplavina, a na rubovima polja sprani su različiti sastojci s okolnog, pretežno vapnenačkog područja.

Na rubovima svih polja osim Kupreškog u kvartarnim su naslagama sačuvani i tragovi akumulacijskih terasa u visini 7 – 8 m iznad ravni polja. Uz rubove su dosta razvijene i vapnenačke zaravni koje su najviše izražene na sjeveroistočnom rubu Glamočkog i Duvanjskog polja.

Iz svega proizlazi da sama polja nisu krš, ali položaj posebnih krških oblika, kao što su zaravni na rubovima i hidrološka svojstva vododrživih neogenskih naslaga u polju, nedvojbeno upućuju na veliku važnost polja za morfološki razvitak i hidrološke osobine okolnog krša. Zbog novih spoznaja ispravno je promijenjen stari naziv krška polja i zamijenjen novim polja u kršu.

Polja jugozapadne Bosne možemo promatrati kao dio polja u kršu na hidrološkom slivu Cetine. Sva ta polja nalaze se u karbonatnim paleoudubinama. Relativno su mlađeg postanka, nastala su naime taloženjem i tektonskim pomicanjima. Sve ove paleoudubine oblikovane su u sinklinalama dinarskog smjera pružanja, koje su još više spuštene duž usporedno uzdužnih rasjeda. Iznimka je Kupreško polje, koje vjerojatno slijedi pravac istok – zapad.

Glavno značenje imaju mladotercijarne jezerske naslage i mezozojski dolomiti oko porječja Lištice i u Kupreškom polju. Korozivnim radom i urušavanjem neka od polja su proširila svoje zaravni u susjednu vapnenačku podlogu, posebno na odvodnim stranama. Otvaranjem ponora polja su podijeljena u manja morfološka područja i manja slivna područja. Tokom glacijalnog perioda, zbog klimatskih promjena, a u mlađe doba zbog nekontroliranog čovjekovog uništavanja šuma pojačan je proces spiranja i jaruženja, što je dovelo do zatrpavanja udubljenja te stvaranje naplavnih ravni. Zatrpavanjem ponora poremećen je način otjecanja vode s polja u kršu, pa je došlo do periodičnih poplava. Pojava poplava ovisi o veličini porječja, jačini vrela na pritjecajnoj strani i kapacitetu ponora na otjecajnoj strani. Poplave su dakako puno jače ako su odvodni ponori ili umjetno izgrađeni kanali zatrpani.

Neogene naslage nisu jedinstvene nego su u većini slučajeva prekrivene debelim kvartarnim naslagama ( do 20 m ), koje izgrađuju površinu svih polja u jugozapadnoj Bosni. Neogene naslage, naravno, nisu svugdje prekrivene kvartarnim naslagama, negdje strše iznad zaravni polja i izgrađuju brdovit neogenski reljef. Osim neogenskih naslaga podlogu kvartarnim nanosima čine i vapnenačke zaravni kao u Buškom Blatu.

Društveno – ekonomska iskoristivost i funkcija polja brzo se mijenja u najnovije doba. U ranijem periodu polja su uglavnom služila za ispašu stoke i za sijeno za zimsku ishranu stoke. Stoka se ponajviše držala na okolnim višim krajevima. Uvođenjem isplativijih kultura i bavljenje ekološkom proizvodnjom : kukuruza, žita, krumpira, povrća i voća, polja su dobila veću vrijednost. Naselja se prebacuju također uz rubove polja iz viših područja, razumljivo najviše na onu osunčanu stranu.  Sve to pozitivno je utjecalo na životni standard ljudi na ovom području, a izvršeni su i veliki melioracijski zahvati zemljišta i u opskrbi vidom.

Dakle polja jugozapadne Bosne i Susjedne Dalmacije su kao oaze u krškoj polupustoši. Polja su i visinski povezana pa je to olakšalo preko njih i uspostavu prometnih pravaca između primorja i jugozapadne Bosne, a onda dalje prema središnjoj Europi.

Bilješke:

1. Hrvatski geografski glasnik 84/1, 5−30    (2022.)
2. Božičević, Srećko, Fenomen krš, Zagreb1992., str. 29.
3. Izvještaj Civilne zaštite Sinj, Gradskom poglavarstvu Sinja, Mogućnosti katastrofa na području grad Sinja, Sinj 2002.
4. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Dalmacije, Split 1994., str.17.-25.
5. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Cetine i njezina porječja, Split 2002., str. 24.-25.
6. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Dalmacije, Split 1994., str.17.-25.
7. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Cetine i njezina porječja, Split 2002., str.35.-37.
8. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Dalmacije, Split 1994., str.24.
9. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004., str.173.-174.
10. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004., str.175.
11. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Cetine i njezina porječja, Split 2002., str.39.
12. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004., str.189.
13. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje,  Split-Zadar-Zagreb 2004., str.182.
14. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004., str.184.
15. www.wikipedia
16. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004., str.185.
17. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Cetine i njezina porječja, Split 2002., str.41.;
18. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje,  Split-Zadar-Zagreb 2004., str.186.

Literatura:

1. Bognar, Andrija, Osobine i zakonomjernosti  oblikovanja strukturnog reljefa, Geografski horizont, Zagreb 1991.
2. Borković, Velimir, Cetina između Svilaje i Kamešnice, Sinj 1995.
3. Božičević, Srećko, Fenomen krš, Zagreb1992.
4. Bušatlija, Ibrahim, Geografija BiH, Sarajevo 1996.
5. Enciklopedija poljoprivrede
6. Hidrologija i vodno bogatstvo krša, zbornik jugoslavensko-američkog simpozija,  Dubrovnik, juni 1975., Sarajevo 1976.
7. Izvještaj Civilne zaštite Sinj, Gradskom  poglavarstvu Sinja, Mogućnosti katastrofa na  području grad Sinja, Sinj 2002.
8. Izvještaj meteorološke postaje Sinj, Sinj 2002.
9. Jelić, Tomislav, Geografija Hrvatske,  Zagreb 2002.
10. Nejašmić, Ivo, Osnove opće geografije, Zagreb 1998.
11. Musa, Snježana, Kartografske metode umorfostrukturnoj analizi reljefa Zapadne  Hercegovine.
12. Roglić, Josip, Krš i njegovo značenje, Split-Zadar-Zagreb 2004.
13. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Cetine i njezina porječja, Split 2002.
14. Štambuk-Giljanović, Nives, Vode Dalmacije, Split 1994.
15. Turčić, Ivan, Stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-1991., Zagreb 1995.
16. www.wikipedia