Poštovanje u virtualnom okruženju je samo odraz razine poštovanja koju pokazujemo u fizičkom okruženju. Kao što se poštovanje u fizičkom okruženje treba razvijati od najranije dobi isto tako to poštovanje u virtualnom okruženju treba razvijati čim djeci omogućimo izlaz u to virtualno okruženje. Svjesni smo situacije da se komunikacija u virtualnom okruženju najčešće odvija putem pisanog teksta i da na taj način potpuno nedostaju druge komponente komunikacije kao što su govor tijela, mimika te stvarna reakcija i osjećaji sugovornika. Iz toga razloga, komunikacija u virtualnom okruženju treba biti još pažljivija, jer čak i bezazlena šala može biti shvaćena kao uvreda.
Naravno da se opravdano možemo pitati kako sustavno promicati i poticati poštovanje u virtualnom svijetu. Iako je pozornost CARNeta najviše usmjerena prema školskom i akademskom sustavu, mislimo da poštovanje u prvom redu kod djece razvijaju roditelji, ali i druge društvene zajednice u koja su djeca uključena. Pored vrtića i škola, tu svakako ističemo i brojne sportske klubove, kulturno-umjetnička društva i druge organizacije u kojima djeca i mladi provode svoje vrijeme. Svjedoci smo izrazito ružnih situacija pokazivanja nepoštovanja prema suparnicima u sportskim i drugim natjecanjima i to nikako ne doprinosi razvoju poštovanja kod djece i mladih. Naše je društvo postalo izrazito kompetitivno, ali bi se i u takvom okruženju svakako trebala voditi briga o poštovanju tzv. druge strane. Iako različita natjecanja doprinose razvoju pojedinca i društva u cjelini, suradnja i snaga suradničkog stvaranja su jako zapostavljene u našem društvu. Njenim razvojem sigurno bi se podigla i razina poštovanja kako prema drugima tako i prema samome sebi.
Ako to premjestimo u virtualno okruženje, također se uočava kontinuirana želja mladih za isticanjem najljepših, najružnijih, najglupljih, najpametnijih, naj ovo ili naj ono. Iako moramo biti svjesni da je uvijek bilo i da će vjerojatno uvjek biti pojedinaca koji pokazuju znakove nepoštivanja i netolerancije, nužno je spriječiti trenutni trend masovnog prihvaćanja takvih devijacija. Razvijeno društvo, kojeg čini veliki broj pojedinaca, na iskazano nepoštovanje i netoleranciju će uvijek pokazati otpor i izolirati pojedinca ili skupinu koja to čini.
Upravo u tome vidimo ulogu roditelja i škole, da kroz različite oblike i metode odgoja i obrazovanja djece i mladih, ukažu na potrebu reakcije na bilo koje pojave u društvu pa tako i na devijacije u ponašanju pojedinaca ili skupine. Hoće li se to postizati kroz kurikulum građanskog odgoja ili kroz druge oblike rada s djecom manje je bitno, ali svi oni koji odgajaju djecu o tome trebaju stalno voditi brigu.
Iako u CARNetu najčešće ističimo važnost roditelja i škola u razvoju mlade osobe pa tako i u njenom razvoju u virtualnom okruženju, isto tako često ističemo i osobnu odgovornost svakog pojedinca pa tako i mlade osobe. Pod tim se misli odgovornost svakog pojedinca u objavljivanju sadržaja na nekim Internet servisima (fotografija, teksta, audio ili video zapisa). Tu svakako prednjače objave na društvenim mrežama, prvenstveno na Facebooku, pa tako uvijek pozivamo djecu, ali i odrasle da prije objave dobro promisle na koji bi se način taj sadržaj mogao zloupotrijebiti u sadašnjem, ali i budućem vremenu. Opće je pravilo da se u virtualnom okruženju ne trebaju objavljivati sadržaji koje ne bi željeli da su objavljeni u fizičkom svijetu. Takvim odgovornim ponašanjem prema sebi i drugim osobama u velikoj ćemo mjeri izbjeći mogućnost sudjelovanja u e-nasilju kao žrtva ili kao počinitelj.
Iako se najčešće događa da je poštovanje uzvraćeno s poštovanjem, moramo biti svjesni da će nam se nekada, ne našom krivicom, dogoditi i suprotno. Zbog toga djecu i mlade ljude treba jačati na način da se znaju nositi s neuzvraćenim poštovanjem i da to uvijek iskomuniciraju s roditeljima ili nastavnicima u školi, a oni opet trebaju biti podrška djeci i ni u kojem slučaju osuđivati njihovo ponašanje.
