Naime, učili su o prilagodbama živih bića za život u vodi.
Učenici su radeći u skupinama istraživali gdje se lakše pliva- u moru ili kopnenoj vodi, kako se riba podiže ili spušta u vodi te kako vretenasto tijelo i masne naslage na tijelu vodenih životinja pridonose preživljavanju u vodi. Žamor, pljuskanje vodom i poneki smočeni rukav nisu ih omeli u radu. Nizali su svoja opažanja uočena tijekom rada, vrijedno ih zapisivali i prenosili članovima drugih skupina. Sve su to radili kako bi mogli razumjeti važnost prilagodbi živih bića životnim uvjetima u vodi i kako bi mogli primijeniti stečena znanja za razumijevanje i rješavanje problema. 
Najviše interesa pobudila je tzv. masna rukavica koja je napravljena od dviju vrećica ispunjenih svinjskom mašću i s triju strana spojenih ljepljivom trakom. Prije početka pokusa pripremili su hladnu vodu u kojoj su bili komadići leda, izmjerili temperaturu vode i tjelesnu temperaturu učenika. Potom je učenik na lijevu ruku stavio dvije plastične vrećice, a na desnu masnu rukavicu i držao ruke uronjene u vodi kroz pet minuta.
Novim mjerenjem temperature ustanovili su da se temperatura znatno promijenila. Na lijevoj ruci je izmjerena temperatura niža za 3.9 stupnja celzijeva dok je temperatura vode ostala nepromijenjena. Uslijedio je zaključak da je masnoća izvrsna zaštita od hladnoće, stoga tuljani, kitovi ali i dubokomorske ribe imaju tu prilagodbu. Na kraju sata većina je učenika pitala: Hoćemo li i sljedeći sat raditi pokuse?
