Smisao čitanja je razumijevanje poruke u pisanom obliku. Usvajanje vještine čitanja najvažniji je zadatak djeteta u početnom školovanju. Upravo svladavanje tog zadatka omogućava djetetu uspješnost u učenju. Predčitalačke vještine preduvjet su razvoju čitalačkih vještina.
Čitanje je složena aktivnost koja ovisi o sposobnostima i vještinama djeteta koje se postupno razvijaju. Kako bi dijete naučilo čitati potrebno je da svaki glas u riječi prevede u dogovoreni glas odnosno slovo. Dijete će postati dobar čitatelj ukoliko ima dobro razvijene predčitalačke vještine. Uloga učitelja i roditelja je od neprocjenjive važnosti u pripremi djeteta za opismenjavanje. Njihova zadaća je osigurati poticajnu okolinu u kojoj dijete može učiti, a istovremeno poticati interes za knjige i čitanje.
Govor je temelj ljudske komunikacije i značajan je za cjelokupan djetetov razvoj. Prva izgovorena riječ predstavlja veliku radost smatraju Velički i Katarinčić, (2011). Svijest o pisanom jeziku razvija se vrlo rano (prema Čudina-Obradović, 2008.) između 2 i pol i 3 godine života. Osjetljivost za smisao i karakteristike pisanog jezika nazvano je predčitalačkim vještinama koje su preduvjet razvoju čitalačkih vještina. Stupanj razvijenosti predčitalačkih vještina u određenom razdoblju djetetova razvoja ukazuje nam na moguće teškoće u čitanju u školi. Između 5. i 6. godine razvija se svijest o uporabi glasovne riječi u čitanju. Igrajući se djeca su spremna rastavljati riječi na glasove, smišljati rime te uočavati aliteracije. Sve navedeno je temelj za razvoj čitalačke vještine. Upravo te vještine omogućuju djetetu da tijek glasovnoga govora podijeli u apstraktne jedinice – foneme koje će pretočiti u pisane simbole – slova. Grafo – foničko znanje dolazi između 6. i 7. godine, uspostavlja se spoznaja korespondencije između glasova i dogovorenog glasa za taj znak – slova (Čudina-Obradović, 2008.). Različite aktivnosti poput pričanje i prepričavanje priča, postavljanje pitanja i odgovaranje na njih, razgovor s roditeljima potiču razvoj predčitalačkih vještina. Razumijevanje smisla rečenice, uočavanje da se rečenica sastoji od riječi, da priča ima početak, sredinu i kraj pomaže djetetu u razumijevanju pročitanog. Dijete je usvojilo predčitalačke vještine ako može rastaviti poznate riječi na slogove, prepoznaje i imenuje s kojim glasom počinje i završava riječ, imenuje riječi na zadani glas, rastavlja jednostavne riječi na glasove, pronalazi izostavljeni glas, sastavlja jednostavnu riječ, prepoznaje simbole slova i brojki. Prema Čudini-Obradović prilikom usvajanja tehnike čitanja dijete prolazi kroz određene faze.
U prvoj fazi dijete kod učenja tehnike čitanja najprije mora razumjeti korespondenciju između cijele riječi i njezina značenja, odnosno, dijete uči napamet značenje cijele napisane riječi. Ta strategija se naziva logografska i tipična je za početno čitanje. Dijete prepoznaje naučene riječi te pogađa po smislu ostale riječi čineći pogreške. Riječ s kojom se prvi put susreće, pogađa prema mogućem smislu rečenice, međutim, ako riječ stoji sama, ne može ju pogađati jer ne zna njezin smisao. Druga faza naziva se faza početne glasovne raščlambe. Kada dijete nauči uočavati značenje riječi, može obratiti pozornost na slova tj. glasove koje tvore riječ. U cjelini teksta, nepoznate riječi pogađa po prvom slovu odnosno glasu u riječi. Treća faza zahtjeva primjenu abecednog načela. Najteža je i najvažnija faza u učenju čitanja. Dijete pomoću abecedne strategije prepoznaje slovo i prevodi ga u njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza zahtjeva glasovnu raščlambu riječi i glasovno pamćenje. Većina djece treba poduku u toj vještini, u obliku glasovnog (fonološkog) osvješćivanja i uvježbavanja glasovne raščlambe. Djeca koja nisu savladala ovu fazu, imat će teškoće u čitanju tijekom cijelog školovanja. Posljednja faza je faza složenog prevođenja grafičkih u glasovne jedinice. U ovoj fazi dijete je vješt čitač, više ne rastavlja napisanu riječ na njezine osnovne elemente (grafeme). Lako i brzo čita cjelovito ono što prepoznaje otprije kao jezičnu i pravopisnu cjelinu. Kada naiđe na nepoznatu riječ, sposobno je za brzu slovno-glasovnu raščlambu. Novija istraživanja predvještina čitanja ističu da je fonološka svjesnost, fonološko imenovanje i fonološko pamćenje odgovorno za teškoće u prepoznavanju riječi.
Fonološka svjesnost obuhvaća:
- Svjesnost o riječima (odjeljuje rečenice u riječi)
- Svjesnost o slogovima (odjeljuje višesložne riječi u slogove – slogovanje)
- Svjesnost o rimi (prepoznaje rimu, smišlja parove riječi koje se rimuju)
- Svjesnost o onsetu (odjeljuje prvi dio riječi od ostalog dijela; spaja prvi dio riječi s ostatkom riječi)
- Prepoznavanje slova (prepoznaje glasove na početku i na kraju riječi, prepoznaje riječi koje započinju istim glasom)
- Glasovno stapanje (raščlanjuje glasove u riječi)
- Prebrojavanje glasova (prepoznaje broj glasova u riječi)
- Manipulacija glasovima (dodaje i premješta glasove unutar riječi)
Igre za razvijanje glasovne osjetljivosti
- Nađi riječ
Učitelj izgovara kratke rečenice, a dijete treba u njima izdvojiti riječi u kojima se čuje zadani glas.
- Tragači
Potraga za riječima koje počinju na zadani glas. Za svaku točno izgovorenu riječ dijete dobiva jedan bod.
- U trgovini
Dijete treba kupiti što više predmeta koji počinju ili završavaju na zadani glas.
- Uhvati riječ
Izgovaraju se iste riječi u nizu te se jedna izostavi i ubaci riječ koja je slična izgovorenima. Djeca moraju čuti i izgovoriti riječ koja se ne uklapa u niz.
JEŽIĆ JEŽIĆ BJEŽIĆ JEŽIĆ
ZIMA ZIMA JESEN ZIMA
ŠIŠ ŠIŠ ŠIŠ MIŠ ŠIŠ
- Igra detektiva
Djeci se čita tekst u kojem moraju raspoznati riječi koje su im zadane (npr. životinja) Kada čuju zadanu riječ djeca moraju pljesnuti.
LIJA SE U SELO ŠULJA,
NA GRANI SE VRANA LJULJA,
MEDO SPAVA ZIMSKI SAN,
NE ZNA JE LI NOĆ IL´ DAN.
- Zvučni domino
Dijete treba spojiti sličice prema početnom glasu.
- Tajni jezik
Djeca međusobno izmjenjuju poruke u raščlanjenom obliku primatelj poruke mora sastaviti riječi glasno ih ponoviti. Prvi glas riječi premještaju na kraj riječi (ruka-ukar), primatelj poruke prepoznaje transformiranu riječ i glasno je izgovara.
Djetetovo čitateljsko iskustvo je razvojni proces koji započinje u obiteljskom domu. Uz pomoć odraslih usvaja predčitalačke vještine. Roditelji koji svoje dijete okružuju slikovnicama čitajući i pričajući im priče izgradit će pozitivan odnos prema knjizi i usvajanju čitalačkih sposobnosti. Polaskom u školu učitelji razvijaju sposobnosti čitanja koristeći razne stratege za poticanje čitalačke motivacije kako bi učenici naučili čitati. Proces čitanja veoma je složena djelatnost koja se sastoji od mnoštva procesa koji se međusobno isprepliću. Učenik tijekom usvajanja čitanja mora proći kroz mnogobrojne etape usvajanja čitanja i razumijevanja pročitanog kako bi u budućnosti mogao s lakoćom čitati.
