U predstavljanju su sudjelovali i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić te državni tajnik dr. sc. Ivica Poljičak.
Nacrt prijedloga Zakona izradili su pravni stručnjaci Vlade Republike Hrvatske na temelju nacrta radne skupine Matice Hrvatske, koja je glavni inicijator ovog zakona. Prilikom izrade, Radna skupina i Matica hrvatska pozvali su se na 12. članak hrvatskog Ustava kojim je određeno da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo te da građani Republike Hrvatske imaju pravo služiti se njime kao službenim jezikom u Hrvatskoj.
„Zakonom o hrvatskom jeziku kojeg vam danas predstavljamo, utvrđuju se osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi hrvatskog jezika, te se osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku“, poručio je ministar Fuchs dodavši da je svrha ovog Zakona zaštita identiteta hrvatskog naroda kroz jezik. Podsjetio je da jezik nije statična forma, već je podložan razvoju i promjenama kroz godine i stoljeća, stoga Vlada Republike Hrvatske skrbi o zaštiti i osiguravanju slobode uporabe hrvatskog jezika, što uključuje svakako i osiguravanje pravnih temelja za njegov daljnji razvoj.
Na predstavljanju je naglašeno da Zakon ne znači jezičnu policiju, odnosno ne propisuje jezičnu normu, nije represivan i nema kazni te nije puristički, već osigurava razvoj hrvatskog jezika ukorak s vremenom. Također, prijedlog Zakona komplementaran je sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj te se ovim Zakonom propisuje samo javna uporaba hrvatskog jezika, dok ni na koji način Zakon ne zadire u privatnu komunikaciju niti se njime ograničava sloboda književno-umjetničkog izričaja.
Zakonom se potiče i uporaba svih idioma hrvatskoga jezika, među kojima su čakavski i kajkavski, svih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika i hrvatskih povijesnih pisama u primjerenim prilikama. Predviđeno je osnivanje Vijeća za hrvatski jezik koje će okupiti istaknute stručnjake hrvatskog jezika iz različitih kulturnih, znanstvenih i obrazovnih ustanova kako bi pratili provedbu Zakona te iznosili Vladi mjerodavna mišljenja o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika.
Posebno je istaknuto da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke Europskom pravobranitelju, kao i obraćati se ustanovama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom jeziku te na hrvatskom jeziku dobiti odgovor.
Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da se od hrvatske neovisnosti često razgovaralo i raspravljalo o jeziku na različitim forumima te podsjetila na razdoblja aktivnosti i borbe za priznanje hrvatskog jezika za što je presudnu ulogu imao upravo njegov kontinuitet.
„Namjera ovog zakona nije penalizacija i nametanje normi. Jezik ima svoj način na koji se razvija, razvijamo ga svi mi koji ga govorimo i koristimo“, naglasila je ministrica te ukazala na ulogu medija, posebno elektroničkih, koji podizanjem razine svijesti o važnosti i vrijednosti hrvatskog jezika mogu značajno utjecati na jezičnu kulturu u našem društvu. Naposljetku ministrica je pozvala da se uključe u javnu raspravu svi oni koji smatraju da mogu doprinijeti kako bi ovaj zakonski tekst bio što bolji i omogućio kvalitetan daljnji razvoj hrvatskog jezika.
