Biljni sastojci pronađeni u špilji Šanidar na sjeveru Iraka, koja je poznata po ukopu neandertalca okruženog cvijećem, i špilji Franchthi u Grčkoj otkrili su da je pretpovijesno kuhanje neandertalaca i ranih modernih ljudi bilo složeno, uključivalo je nekoliko koraka i korištene su raznolike namirnice, prema studiji objavljenoj u časopisu Antiquity. Divlji orasi, grašak, grahorica koja je imala jestive sjemenke i trave često su se kombinirali sa sušenim mahunarkama poput graha ili leće, najčešće identificiranog sastojka, a ponekad se koristila i divlja gorušica. Kako bi biljke bile ukusnije, mahunarke, koje imaju prirodno gorak okus, bile su natopljene, grubo mljevene ili izudarane kamenjem kako bi im se uklonila ljuska.
U špilji Šanidar, znanstvenici su proučavali ostatke biljaka starih 70.000 godina, kada su taj prostor nastanjivali neandertalci, izumrla vrsta ljudi, te uzorke stare 40.000 godina, kada je to bio dom prvim homo sapiensima. Pougljenjeni ostaci hrane iz špilje Franchthi datiraju od prije 12.000 godina, kada su tamo živjeli lovci i sakupljači homo sapiens. Unatoč vremenskoj i prostornoj udaljenosti, slične biljke i tehnike kuhanja identificirane su na oba mjesta što sugerira zajedničku kulinarsku tradiciju, rekla je glavna autorica studije dr. Ceren Kabukcu, arheobotanička znanstvenica sa Sveučilišta u Liverpoolu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Na temelju ostataka hrane koje su znanstvenici analizirali neandertalci, hominini debelih obrva koji su nestali prije otprilike 40.000 godina, i homo sapiens koristili su slične sastojke i tehnike, dodala je, iako je divlja gorušica pronađena samo u špilji Šanidar iz vremena kada je u njoj živio homo sapiens. Hrana slična kruhu pronađena je u grčkoj špilji, iako nije bilo jasno od čega je napravljena.
Dokazi da su drevni ljudi tukli i namakali sušene mahunarke u špilji Šanidar prije 70.000 godina najraniji su izravni dokazi izvan Afrike o preradi biljaka za hranu, prema Kabukcu. Ona je rekla da je bila iznenađena kada je otkrila da su pretpovijesni ljudi kombinirali biljne sastojke na taj način, što je pokazatelj da je okus očito bio važan. Očekivala je da će pronaći samo škrobne biljke poput korijenja i gomolja, koji se naizgled čine hranjivijima i lakšima za pripremu.
Mnoga istraživanja o prehrani u prapovijesti usredotočila su se na to jesu li rani ljudi pretežno jeli meso, ali Kabukcu je rekla da je jasno da nisu žvakali samo odreske vunastog mamuta. Naši davni preci jeli su raznoliku hranu ovisno o tome gdje su živjeli, a to je vjerojatno uključivalo širok raspon biljaka. Nekad se smatralo da su se takve kreativne tehnike kuhanja pojavile tek promjenom načina života s lova i sakupljanja hrane na poljoprivredu što se dogodilo u prijelazu iz neolitika prije 6000 do 10000 godina. Štoviše, rekla je, istraživanje sugerira da život u kamenom dobu nije bio samo brutalna borba za preživljavanje, barem na ta dva mjesta, te da su pretpovijesni ljudi selektivno tragali za raznim biljkama i razumjeli njihove različite okuse.
John McNabb, profesor u Centru za arheologiju ljudskog podrijetla na Sveučilištu Southampton u Ujedinjenom Kraljevstvu, rekao je da se znanstveno razumijevanje prehrane neandertalaca značajno promijenilo kako se udaljavamo od ideje da oni samo konzumiraju ogromne količine ulovljene divljači”.
Potrebno je više podataka iz Šanidara, ali ako se ovi rezultati potvrde onda su neandertalci jeli mahunarke i neke vrste trava koje su zahtijevale pažljivu pripremu prije konzumiranja. Sofisticirane tehnike pripreme hrane imale bi mnogo dublju povijest nego što se dosad mislilo”, rekao je McNabb, koji nije bio uključen u istraživanje.
Još je intrigantnija mogućnost da nisu namjerno izvukli sve neukusne toksine. Neki su ostali u hrani, što sugerira prisutnost ovojnica sjemena koja je posebno gorka. To bi značilo da je to bio željeni okus za neandertalce.
