Njegov otac, Leopold Mozart, vodio ga je na mnoga putovanja diljem Europe, gdje je dječak nastupao pred bogatim mecenama i na mnogim vladarskim dvorovima.
Mozartova obitelj nije bila imućna, ali je živjela prilično zadovoljno. Mozart je imao stariju sestru, također vrlo nadarenu koja je često znala putovati i nastupati zajedno s njim. S obzirom da ga je otac neprestano vodio na duga i zamorna putovanja, Mozart je zapravo proveo nesretno djetinjstvo puno napora i nemira, prespavavši mnoge noći isključivo na tvrdim sjedalima poštanskih kočija. No, bio je sretan kad je mogao muzicirati, dirigirati orkestrima ili slušati velike glazbenika svoga doba.
Takvu djetinjstvu prebrzo je došao kraj. Kad je Mozart prestao biti djetetom, nitko se više za nj nije zanimao, „čudo“ je prošlo. Mladom Mozartu ostalo je gorko razočaranje, sjećanja na sjaj kraljevskih dvorova i posljednji skupocjeni darovi što ih je obitelj prodavala da bi nekako preživjela. Majka je umrla za vrijeme jedne mladićeve turneje, što je Mozartu zadalo težak udarac. Poput svog oca stupio je u službu kao dvorski glazbenik salzburškog nadbiskupa koji je tražio da Mozart 
naporno radi, za slabu plaću i vrlo loš tretman.
Mozart je u vrlo dramatičnim okolnostima svojevoljno napustio službu kod tog nadbiskupa, što je u ono vrijeme bila nečuvena hrabrost i preselio se u Beč. Ondje su muzički krugovi brzo spoznali da je Mozart jedan od najvećih genija njihova doba. Ali bez moćnih zagovornika, a s mnogo zavidnika, mladi se majstor nije mogao probiti. U to se vrijeme sprijateljio sa starijim Josephom Haydnom od kojeg je puno toga naučio te se protiv očeve volje oženio siromašnom Constanzom Weber.
S vremenom je Mozartu pošlo za rukom prodrijeti u dvorske krugove Beča, te je jedno vrijeme uživao podršku cara Josipa II. kome su se svidjele neke Mozartove opere. Štoviše, car ga je pozvao k sebi i svesrdno mu davao savjete. Mozart je ujedno nastupao kao pijanist, a bavio se, kao i svi skladatelji onog vremena, i podučavanjem glazbe. Međutim, novčane prilike nije mogao srediti jer ni on ni žena nisu imali smisla za razumno vođenje kućanstva, a zavidnici su spriječili da dobije dobro plaćeno mjesto dvorskog kompozitora.
Unatoč stalnim teškoćama Mozart je komponirao s nevjerojatnom lakoćom. Lijepu predigru operi Don Giovanni, po narudžbi direktora opere u Pragu, napisao je za jedan dan, a cijelu operu za samo dva mjeseca. Iako je težak život počeo rano nagrizati Mozartovo zdravlje, to se nije odražavalo u njegovoj glazbi. Skladao je brzo i lako, koristeći se svojim izvanrednim pamćenjem. Jednom je na nekoj turneji skladao novu sonatu za violinu i klavir, ali je zapisao note samo za dionicu violinista. Sam ga je pratio na klaviru napamet, da bi tek poslije zapisao i klavirsku dionicu! Bilo mu je trideset godina kad je napisao operu „Don Juan“, s prizorom susreta zavodnika i sablasti ubijenog zapovjednika, ispunjenim snažnom glazbom.
U golemom broju svojih djela – napisao je više od sedam stotina opusa, od toga devetnaest opera, četrdeset i devet simfonija, dvadeset i sedam klavirskih koncerata i drugo – Mozart je pretežno pisao vedru glazbu u kojoj je često prisutan izrazit smisao za humor. Mozart je i u životu volio šalu. Kad je potkraj njegova života u jednom kazalištu bečkog predgrađa s velikim uspjehom izvođena njegova opera „Čarobna frula“, Mozart je na predstavi iza scene hotimično krivo odsvirao melodiju zvončića, da bi zbunio prijatelja pjevača.
Mozart je umro prerano, u trideset petoj godini života. Budući da je bio prezadužen, prihvatio je narudžbu nepoznatog lakaja da potajno komponira rekvijem (misu za mrtve). Poslije se ispostavilo da je to bila narudžba nekog plemića koji je to djelo htio izvesti kao vlastito. Mozart je, međutim, povjerovao da taj rekvijem piše zapravo za svoj vlastiti pokoj. Umro je nedovršivši ga potpuno. Budući da je u doba njegove smrti u Beču vladala epidemija kolere, žurno je nakon smrti sahranjen u masovnoj grobnici izvan Beča.
