Svjetski dan Brailleova pisma obilježava se širom svijeta 4. siječnja kako bi se prisjetili zaslugama Louisa Braillea, koji je nakon nesreće u svom domu oslijepio, te je u dobi od petnaest godina započeo raditi na pismu za slijepe osobe. Obilježavanje ovog datuma podsjeća i upozorava sve nas na teškoće s kojima se slijepe i slabovidne osobe svakodnevno suočavaju. 
Dirljivu priču o slijepom bakarskom vodonoši u slikovnici „Kamenčići od suza“ osmislili su učenici pod mentorstvom učiteljice Alme Hess. Ideja je nastala u sklopu projekta Turističke zajednice Grada Bakra “Bakarski vodonoša”. Snimljen je i zvučni zapis slikovnice. Priča predstavlja najslavniju priču bakarske prošlosti, a govori o vrijednom, hrabrom i slijepom Bakranina Ivanu Čopu koji je dragocjenu, bistru vodu raznosio bogatim bakarskim obiteljima. Svakoga dana uspinjao se pod teškim teretom uz strme, kamenite ulice noseći na leđima svoju lodricu. Mukotrpno je pokušavao brinuti o sebi jer mu nitko drugi nije želio pružiti ruku. Bio je siromašan i sam i želio je obnoviti svoju trošnu kućicu. Bogata bakarska gospoda nije mu plaćala za njegov rad, pa je on skupljao kamenčiće i stakalca koji su ga podsjećali na to koliko mu Bakrani duguju. Dug mu nikad nije vraćen. Bakarski vodonoša umro je u četrdesetoj godini. Nakon njegove smrti u kućici su pronađene hrpice kamenčića koje su označavale dugovanja za vodu pojedinih obitelji. Ispostavilo se da su mu Bakrani dugovali popriličnu svotu novca kojim je mogao obnoviti svoju kućicu.
Priča o bakarskom vodonoši je priča o odvažnosti i hrabrosti, te predstavlja podsjetnik da se može živjeti ponosno i ispunjeno unatoč hendikepu. Iako je sudbina bakarskog vodonoše mnogima nepoznata i godinama je mirovala, o životu Ivana Čopa istražili su učenici škole. Kako bi što bolje upoznali i razumjeli njegovu sudbinu i težak život istražili su kako slijepe i slabovidne osobe žive, kako se kreću, kako pišu, kako se služe kompjuterom i mobitelom. Šetali su bakarskim ulicama pokrivenih očiju te su bar na tren kroz igru ušli u tajanstveni svijet tame kako bi mogli bar donekle shvatiti s kakvim se teškoćama susreo bakarski vodonoša nekada i kako danas žive slijepe osobe. Na taj način dali su svoj mali doprinos obilježavanju Svjetskog dana Brailleova pisma, te su potaknuli senzibilitet prema slijepim i slabovidnim osobama.
Budući da je nesretni vodonoša svojim radom zadužio tadašnje stanovnike Bakra vjerujemo da će slikovnica „Kamenčići od suza“ biti samo jedan od načina na koji se dug vratio. Priča o vodonoši treba živjeti kao najvažnija priča grada jer je to priča o plemenitosti i hrabrosti i o tome da nebesa vide svaku nepravdu i da će ona kad-tad biti ispravljena.
