Da bi se shvatila povezanost spomenutih pojmova, treba znati od kojih se dijelova sastoji uho. Ono se može podijeliti na tri dijela – vanjsko, srednje i unutarnje. Vanjsko uho čine uška i zvukovod. Uška sakuplja zvukove i usmjerava ih prema zvukovodu. Zvukovod je poput cijevi i vodi zvuk do bubnjića kod kojeg počinje srednje uho.
Bubnjić nije dobio svoj naziv bez razloga. Kao što je na bubnju napeta membrana po kojoj se udara, tako je i bubnjić jedna napeta membrana. Razlika je u tome što je membrana na bubnju ravna, dok je bubnjić u stvari u obliku čunja. I na bubnjić u uhu ne udaraju palice, nego zvučni valovi.
Sad slijedi veza s kovačem i kovanjem željeza.
Kovač kuje na nakovnju, udarajući čekićem. A u uhu, bubnjić je povezan s dvije malene kosti – s nakovnjem i čekićem. Neobičan naziv za jedne od najmanjih kostiju u tijelu. Čekić u uhu ne udara po nakovnju kao kod kovača, nego su nakovanj i čekić povezani. Kada zvučni val udari o bubnjić, bubnjić se zatrese. Vibracije se prenose na čekić koji se pokreće, a pošto su čekić i nakovanj povezani, i nakovanj se pokreće. Nakovanj je zatim povezan sa stremenom, trećom malenom kosti sa zanimljivim nazivom. Oblikom nalikuje na stremen na sedlu i dugačka je samo 3,3 milimetra, te je najmanja kost u tijelu. Kada ga nakovanj gurne, stremen pritišće ovalni prozorčić na pužnici. Na ovome mjestu, kod pužnice, započinje unutarnje uho.
Pužnica također nije dobila svoj naziv bez razloga. Ona je spiralno savijena cijev i podsjeća na kućicu puža. U unutrašnjosti te cijevi nalazi se tekućina i Cortijev organ u kojem je niz stanica s dlačicama. Dlačice nisu poput dlačica na ruci ili u kosi, nego su izbočenja na stanicama u Cortijevom organu i samo izgledom sliče dlačicama.
Što se onda dogodi kada bubnjić pogurne čekić, čekić pogurne nakovanj, nakovanj stremen i stremen pritisne ovalni prozorčić na pužnici? Pritisak na ovalni prozorčić se prenese na tekućinu u pužnici i onda se tekućinom širi val koji tada pomiče dlačice. Pomicanje dlačica u Cortijevom organu se pretvori u živčane impulse koji putuju slušnim živcem do centra za sluh u kori mozga. Cortijev organ je u stvari prevoditelj koji prevodi zvuk u živčane impulse. Mozak te impulse „pročita“, a kako to uspijeva još se točno ne zna.
S jedne strane ovaj cijeli proces je prilično kompliciran jer u njemu sudjeluje mnogo dijelova, a s druge strane je jednostavan, jer nalikuje domino efektu. Kao što jedna domino kockica pogurne drugu, druga treću i tako dalje, tako dijelovi uha gurkaju jedan drugog i na kraju izazovu valove koji zatalasaju dlačice i dovedu do živčanog impulsa.
