Na kraju školske godine dobro je okrenuti se i vidjeti koji su rezultati vašega rada, naročito ako ste razrednik kojemu je je odjel završio osmi razred. Učiteljice Ines Patafta i Bojana Trivanović iz Osnovne škole Sesvetska Sopnica izvijestile su o svom četverogodišnjem radu na sjednici Učiteljskoga vijeća, na zamolbu ravnateljice, kao primjer dobre prakse. To je izlaganje na vidjelo (svjetlo) dana iznijelo toliko kreativnih ideja i pokazalo toliku temeljitost i učinkovitost u radu, da je šteta to ne objaviti i na Portalu za škole, kao ideje za rad!
Na početku petoga razreda oba razredna odjela donijela su razredna pravila, na koja su razrednice podsjećale tijekom sve četiri školske godine. Na početku svake školske godine birao se predsjednik, koji je predstavljao odjel u Vijeću učenika: kandidati su iznosili programe, bila je osnovana izborna komisija, glasalo se tajno, a proglašeni pobjednici držali su govore.
Tijekom školske godine organizirali su se: Dan sigurnog interneta, Dan gluhih osoba, Dan rozih majica, akcije skupljanje plastičnih flaša i čepova i sl.
Putovanja terenske nastave bila su radna unatoč kritikama nekih učenika i roditelja. Prije polaska svakom su učeniku isprintale skriptu sastavljenu od materijala koji su im dostavili pojedini učitelji o dotičnom prostoru. Nastojale su da aktivnosti na terenskoj nastavi budu raznovrsne i zanimljive: traženje blaga, izrada štita, humanitarna akcija, kuglanje. Važno je da nema praznoga hoda, da vrijeme protječe u organiziranim aktivnostima jer to sprečava probleme. Nakon povratka razrednice su provele anketu s učenicima i roditeljima o terenskoj nastavi.
Zanimljiv je bio ,,manevar” s pisanjem pisama. Učenici pišu pismo za budućnost Gdje se vidim nakon srednje škole?, kao i pismo sebi u osmome razredu. Kada su u osmom razredu ta pisma (u sebi ili na glas) pročitali, bilo je iznimno zabavno, ali i prilično poučno! Pisali su i anonimno roditeljima i ta su se pisma na roditeljskom sastanku pročitala javno. Pojedini roditelji prepoznali su da je to pismo njihovog djeteta (na primjer po rečenici Tata, kuhaš super gulaš!) i ponekad saznaju iz njega ono što im dijete ne bi reklo. Iznenađenja su često i ugodna! Osim što pojedini roditelji saznaju kako njihovo dijete gleda na stvari, saznaju i kroz kakve naočale svijet gledaju druga djeca. Roditelji potom nisu ostali dužni: i oni su anonimno pisali svojoj djeci te se to na Satu razrednika pročitalo i brojna su se djeca prepoznala. Zabave i širenja vidika kao u priči!
Razrednice su poučavale učenike načinima učenja. Pokazale su im i metode mnemotehnike te drugih načina zapamćivanja. Iznenađenje je bilo prilično kad je svaki učenik uspio zapamtiti svih dvadeset zadanih pojmova! Tako su i najslabiji vidjeli da mogu više nego što su mislili.
O roditeljskim sastancima na kojima je bilo malo roditelja, razrednice su napisale sažetak i poslale ga odsutnim roditeljima.
Napomene koje su o učenicima napisali učitelji, razrednice su prosljeđivale roditeljima i o svemu vodile evidenciju. Vodile su i pisanu evidenciju o lijekovima koje učenici koriste te to predlažu i ostalim razrednicima. Razrednice imaju intenzivnu (i privatnu) komunikaciju što je jedan od preduvjeta uspješnoga rada. Stoga intenzivno surađuju: izmjenjuju iskustva, informacije, litaraturu, ideje.
Ovakvim radom preduhitre se brojni problemi, nastali se najčešće pravovremeno riješe i razvija se pozitivni odnos učenika i roditelja prema obrazovanju. Organiziranim i temeljitim radom razrednik vrlo malo opterećuje ravnatelja i stručnu službu škole, olakšava rad ostalim kolegama, a najveću korist imaju učenici i roditelji.
