Nesigurna i povučena djeca, kao i ona nižeg samopouzdanja sklonija su procjenjivanju svojih vrijednosti kroz uspjeh u tim aktivnostima, a djecu koja školu uspješno savladavaju i imaju puno slobodnog vremena pa se ne miču od računala ili televizora treba zainteresirati nečim kreativnim, poticajnim i korisnim kako bi svoje slobodno vrijeme provodila što kvalitetnije.
Burn out sindrom kod preopterećene djece
Roditelji se susreću često s brojnim ponudama slobodnih i kraćih aktivnosti, ne znaju koliko toga je zapravo dovoljno i kada se zaustaviti – pitaju se koliko toga je poticajno, a koliko će djetetu predstavljati teret.
Važno je imati na umu da se između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenja sportom, savladavanja raznih vještina, negdje ne izgubi osnovni zahtjev djetinjstva – obiteljski život. Raštrkani po raznim aktivnostima, članovi obitelji rijetko se vide, vrlo su rijetki zajednički obroci, automobili postaju mjesta druženja i gubi se vrijeme za obiteljsku povezanost. Prenatrpan raspored može dovesti do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i djece koja nerijetko u nekom trenutku pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.
Balans života u i van obitelji
Uglavnom, važna je ravnomjernost i balans između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti, između života u i van obitelji. To naravno ovisi o svakom pojedinom djetetu odnosno obitelji. Broj slobodnih aktivnosti ovisi o dobi djeteta, njegovim talentima, ali i emocionalnoj, fizičkoj i intelektualnoj zrelosti, uspjehu u školi, željama i obiteljskim prilikama. Dijete ne mora ići na pet slobodnih aktivnosti da bi bilo preopterećeno – nekom djetetu mogu i dvije biti previše dok će nekom drugom djetetu tek njih pet biti dovoljno.
Kako znati što je za dijete korisno i dobro? Da li je i koliko dijete sretno i zdravo vidi se po tome što tijekom dana ne pokazuje često umor, nervozu ili nezainteresiranost, smije se, nema problema s apetitom ni imunitetom, ima vremena za igru svakoga dana i druženje s vršnjacima, prati nastavu s veseljem, pokazuje želju za učenjem i savladavanjem nečeg novog, ne govori često o uspjehu i u bilo kojoj aktivnosti ne pokazuje pretjeranu želju za nadmetanjem. Dijete kojemu je previše obaveza osjećat će stalni umor, napeto će se ponašati ili će biti depresivno i bezvoljno, žaliti se na glavobolju ili bol u trbuhu, može zaostajati u izvršavanju školskih obaveza.
Pet smjernica za određivanje slobodnih aktivnosti školskog djeteta:
- uvijek stavite obitelj prije svega
- omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima
- slobodne aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme (nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva)
- omogućite djetetu izbor slobodnih aktivnosti
- imajte barem jedan zajednički (obiteljski) obrok dnevno
Autorica teksta: Dora Kralj, prof. socijalni pedagog
Članak je preuzet s mrežnih stranica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba
