Ukratko o Županiji
Primorsko-goranska županija je jedna od najraznolikijih naših županija zbog prirodnih i kulturnih bogatstava koja se se susrela na povoljnom prometnom položaju. Smještena je na zapadu Hrvatske, a sastoji se od gorskog, primorskog i otočnog područja te svog administrativnog, upravnog i kulturnog središta, grada Rijeka. Županija je podijeljena na ukupno 14 gradova i 21 općinu, te 536 naselja.
Županija graniči na sjeveru sa Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku s Karlovačkom i Ličko-senjskom županijom te na jugoistoku morskom granicom sa Zadarskom županijom. Iako je gorsko područje Županije slabo naseljeno, ističe se zdravom planinskom klimom, mnogim prirodnim resursima, visokim vrhovima kao što su Risnjak (1582 m) i Snježnik (1506 m) te rijekama od kojih su najveće Dobra i Kupa. U primorskom području prevladava mediteranska klima, a to područje obuhvaća Riječki zaljev i Vinodolski kanal između planine Učke i rubnih planina Gorskog kotara. Otočno područje je specifičnom po izrazitoj mediteranskoj klimi i sastoji se od zapadnog niza kvarnerskih otoka pod koji spadaju otok Cres i Lošinj; te istočnog niza s otocima Krkom i Rabom. Od prirodnih fenomena na otočnom području valja izdvojiti Vransko jezero na otoku Cresu koje sadrži pitku vodu kojom se služe i Cres i Lošinj.
O obitavanju ljudskih zajednica na području Županije još od prapovijesnih vremena svjedoče tragovi prastanovništva na otocima Rabu i Lošinju, te u istarskoj Ćićariji, Rijeci i Gorskom kotaru. Prvi stanovnici ovog cijelog kraja bili su Histri i Liburni koji su pripadali plemenu Ilira. Brojni arheološko dokazi nam potvrđuju kako su se na ovom području vrlo rano pojavili i Heleni. Od kulturno-povijesnog nasljeđa Županije koje je važno i za nacionalnu povijest moramo izdvojiti Baščansku ploču na kojoj se prvi put na hrvatskom jeziku spominje riječ „hrvatski“ uz ime hrvatskog vladara (kralja Zvonimira). Isto tako, moramo
spomenuti i Vinodolski zakonik koji predstavlja važan spomenik hrvatskog običajnog prava iz 1288. godine. Sva tri područja Primorsko-goranske županije danas čine jedinstven životni prostor koji se odlikuje povoljnim prirodnim položajem, velikim kulturno-povijesnim nasljeđem te predivnom prirodom koja ga okružuje. Kako bi se pobliže upoznali sa poviješću, kulturom i prirodnim ljepotama ove Županije vodimo vas naši dragi čitatelji, na šetnju kroz sve njene gradove.
Rijeka
Rijeka je kulturno, upravno i gospodarsko središte Primorsko-goranske županije. Grad i luka smješteni su u Riječkom zaljevu koji se nalazi unutar Kvarnerskog zaljeva. Rijeka broji oko 305.000 stanovnika i podijeljen je u mjesne odbore. Zbog svog povoljnog položaja i morske dubine grad se još tijekom 19. stoljeća razvio u jednu od najvećih luka u ovom dijelu Europe te je tada predstavljao i jako industrijsko i financijsko središte. Iako je Rijeka i danas najveća luka u Hrvatskoj ona se danas sve više okreće turizmu, ponajviše iz razloga što je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u gradu došlo do smanjenja lučkog prometa i industrijske stagnacije.
Ime grada se prvi puta spominje u 13. stoljeću. Prije toga, prvotno naselje na području današnjeg Starog grada bilo je rimsko naselje Tarsatica. Ovo naselje prvi put se spominje 180. godine prije Krista; nakon što su Rimljani uspjeli pobijediti Ilire koji su bili starosjedioce ovog područja. Od kraja 8. stoljeća mjesto je pod hrvatskom vlašću, nakon čega se izmjenjuju na vlasti razni feudalci sve do 1466. kada Rijeka pada pod vlast Habsburgovaca koji njome vladaju do kraja prvog svjetskog rata. S Rijekom, Habsburgovci su proširili svoje posjede do Jadrana, na što je negativno reagirala Venecija koja je spalila grad 1509. godine do temelja. Krajem 16. stoljeća grad dobiva autonomiju a 1719., biva proglašen slobodnom lukom. Za vrijeme Marije Terezije 1776., grad postaje posebna jedinica autonomna od države koja je bila podređena ugarskoj kruni. Poslije kratkotrajne francuske i austrijske uprave grad 1822. pripada civilnoj Hrvatskoj, nakon čega na kratko 1848. hrvatski ban Josip Jelačić postaje njen guverner. Rijeka 1868. godine ponovo postaje posebna jedinica podređena ugarskoj kruni sve do 1919. kada talijanski pjesnik, dramaturg, političar i fašist Gabriele d'Annunzio zauzima grad. Zanimljivo je istaknuti kako nakon 1. svjetskog rata 1920., grad postaje Slobodna Država Rijeka, ali već 1924. Rimskim ugovorom biva pripojen Italiji sve do 1943. godine. Tek nakon 2. svjetskog rata Rijeka biva pripojena Hrvatskoj u sklopu Jugoslavije.
Tragovi bogate prošlosti vidljivi su na svakom koraku kroz Rijeku. Nedaleko od gradske Rive koja je smještena uz more nalazi se Trg Republike Hrvatske, koji predstavlja samo središte Rijeke. Spomenuti trg se naslanja na poznatu riječku promenadu po imenu Korzo kojima dominiraju zgrada radio Rijeke, te Gradski toranj ispod kojeg se ulazi u Stari grad. Zanimljivo je spomenuti kako se nasuprot prolazu kroz spomenuti toranj nalazi rodna kuća skladatelja Ivana Zajca, te „Palac komuna ričkog“ koji je bio sjedište gradskih vijeća u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Nedaleko se nalaze i „Stara vrata“ ili „Rimski luk“; ostaci najstarijeg arhitektonskog spomenika u Rijeci koji predstavlja ulaz u vojnu komandu rimskog pretorija. U blizini se još nalazi i crkva Uznesenja Marijina koja je iz gotičkog stila tijekom 17. stoljeća, preuređena u barokni stil u 19. stoljeću. Pokraj same crkve nalaze se ostaci rimskih terma. Od ostalih vrijednih sakralnih objekata u središtu Rijeke svakako još valja izdvojiti crkvu Sv. Vida, uz koju se nalazi Palača pravde, te crkvice sv. Fabijana i Sebastijana, te crkva sv. Jeronima. Od važnijih gradskih građevina izdvajamo nekadašnju Guvernerovu palaču u kojoj se danas nalaze Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Od ostalih važnijih zagrada u gradu se još nalaze: neorenesansna zgrada Povijesnog arhiva, Prirodoslovni muzej, Moderna galerija, Muzej grada Rijeke, pravoslavna crkva sv. Nikolaja, HNK Ivana pl. Zajca, Sveučilišna knjižnica, te palača Jadran, „Neboder“ i zgrada riječke banke. Nedaleko Sušaka koji je za vrijeme dok je Rijeka pripadala Italiji bio važna hrvatska luka, nalaze se i poznate stupe Petra Kružića koje vode do povijesnog brda Trsata, gdje se nekada nalazila japodska gradina Darsata, a kasnije i srednjovjekovni grad kojim su vladali u 13. stoljeću Frankopani. Na Trsatu se danas nalazi kaštel s branič-kulom, te župna crkva sv. Jurja, te poznato svetište Majke Božje Trsatske s franjevačkim samostanom.
Rijeka je danas sveučilišni, kulturni i turistički grad u kojem djeluju brojne kulturne ustanove, mnoge osnovne i srednje škole, kazališta, kina, fakulteti, muzeji, sportski i rekreativni centri te mnoge kulturne i sportske udruge. Danas je Rijeka prepoznatljiva i po svojem „rokerskom “ imiđu zbog mnogih poznatih gradskih rock bendova od kojih su najpoznatiji Let 3, i Urban & 4. Od sportskih klubova koji djeluju u Rijeci najpoznatiji su svakako prvoligaš nogometni klub Rijeka, zatim košarkaški klub Kvarner, ragbi i judo klub Rijeka, te vaterpolski klubovi Primorje i Burin.
Čitava riječka okolica već od 19. stoljeća do danas predstavlja najrazvijenije turističko područje Hrvatske. No pošto je Rijeka oduvijek bila više orijentirana u gospodarskom i industrijskom smjeru ona nema razvijen odmorišni turizam već je postala središnje mjesto važnih gospodarskih priredbi od kojih izdvajamo Proljetni sajam, Sjevernojadranski sajam, Božićni sajam i Sajam automobila. Osim kongresnog i poslovnog turizma, Rijeka je i središte religioznog turizma zbog marijanskog kulta koji se njeguje na Trsatu. Od kulturnih manifestacija u gradu valja izdvojiti Biennale mladih, Riječko ljeto, Melodije Istre i Kvarnera, Veliku Gospu, Zajčeve dane te poznati Riječki karneval. Između mnogih poznatih osoba koje su djelovale u Rijeci izdvajamo Ivana Luppisa i Roberta Whitheada koji su u Rijeci izradili prvi torpedo te skladatelja Ivana pl. Zajca.
Bakar
Bakar je grad i luka koji se smjestio samo 15 kilometara od Rijeke na brežuljku sjeverozapadnog dijela istoimenog zaljeva. Grad se sastoji od 9 naselja s kojima broji nešto manje od 8000 stanovnika. Krajolik grada je krševit, a njegova okolica poznata je po mnogim izvorima pitke vode. Grad ima amfiteatralni izgled, a sastoji se od starijeg, gornjeg dijela koje se naziva Grad, te od novijeg dijela uz obalu koje se dijeli na Primorje i Zagrad.
Na području današnjeg grada nalazilo se u antičko vrijeme rimsko naselje Volcera, a tijekom srednjeg vijeka Bakar je bio dio Vinodolske župe koja je od prve polovice 13. stoljeća pod vlasništvom Frankopana. Grad se prvi puta spominje u Vinodolskom zakonu 1288. godine. Tijekom 15. i 16. stoljeća Bakar mijenja gospodare sve do 1550. godine, od kada gradom vladaju Zrinski do 17. stoljeća kada grad zauzima Austrija. Bakar je od 1749. do 1882. dio Austrijskog primorja, a nakon toga biva pripojen Hrvatskoj. Stari dio Bakra ima srednjovjekovni urbani izgled, sa kaštelom izgrađenim u prvoj polovici 16. stoljeća. Ispod kaštela nalazi se crkva sv. Andrije iz 1830. sa bogatom crkvenom riznicom. Od ostalih sakralnih objekata u gradu valja izdvojiti i crkvu sv. Križa, te baroknu crkvicu sv. Margarete sa grobljem, koja se nalazi u donjem dijelu grada. Od vrijednih zgrada koje svjedoče o bogatoj prošlosti Bakra izdvajamo zgradu po imenu „biskupija“ sa starim biskupskim grbom iz 15. stoljeća, te zgrade „plovaniju“ i nekadašnju bolnicu za zarazne bolesti po imenu „hospiciji“ iz 16. stoljeća. U gradu se još nalazi i renesansna zgrada po imenu „rimska kuća“ koja je nekada bila samostan časnih sestara, te „turska“ kuća koja svojim četverokutnim oblikom podsjeća na turski čardak. U gradu se još nalazi i Gradski muzej u zgradi iz 1690. godine, koji čuva arheološku zbirku, glagoljske natpise, stare portrete, navigacijske sprave i ostale vrijedne kulturno-povijesne materijale.
U ne tako davnoj prošlosti, Bakar je bio važna luka te važno pomorsko, trgovačko, ribarsko, vinogradarsko i brodogradilišno mjesto, u kojem je djelovala i nautička škola od 1849. godine. Bakar je ekonomski počeo propadati tijekom druge polovice 19. stoljeća zbog razvoja parobrodarstva te zbog toga što ga je željeznica prema Rijeci 1873. mimoišla. Isto tako, izgradnjom koksare koja je djelovalo od 1976. do 1995. godine, cijeli Bakarski zaljev biva ekološki devastiran, od čega se danas pomalo oporavlja. U gradu danas djeluje još manje brodogradilište, te Industrijska zona Bakar koja omogućava daljnji gospodarski razvoj grada.
Danas u gradu djeluje dječji vrtići, osnovna škola, te srednja pomorska škola. Osim Gradskog muzeja kojeg smo već spomenuli, u gradu djeluju brojne kulturne udruge i društva od kojih izdvajamo KUD „Žažar“ , zatim KUU „Sklad“, žensku klapu „Mareta“, mušku klapu „Reful“, te Katedru čakavskog sabora „Ljubo Pavešić“. Od kulturnih manifestacija u gradu valja izdvojiti kulturno-umjetničko događanje „Margaretino ljeto“, susret likovnih stvaratelja „Mare croaticum“, te jedinstvenu karnevalsku manifestaciju „Pariz-Bakar“. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo nogometni klub „Borac“, košarkaški klub „Bakar“, te sportsko ribolovno društvo „Luben“.
Cres
Cres je grad koji se smjestio na zapadnoj obali istoimenog otoka i sastoji se od 26 naselja. Zbog svog povoljnog prirodnog položaja, mediteranske klime, lijepih plaža te dobre trajektne povezanosti sa kopnom, Cres danas ima velike predispozicije za daljnji razvoj turizma.
Arheološki dokazi svjedoče o tome kako je na području današnjeg grada postojala gradina već u prapovijesnom razdoblju, a vidljivi su i tragovi koje su ostavili Liburni, Grci, Rimljani te Bizantinci prije dolaska Hrvata koji od 9. do početka 15. stoljeća vladaju cijelim otokom. Tijekom srednjeg vijeka grad se oblikuje na istočnoj strani gradske uvale. 1332. godine grad dobiva Creski statut, a u drugoj polovici 15. stoljeća postaje venecijansko sjedište otoka Cresa i Lošinja. Važno je istaknuti kako je tijekom 16. stoljeća u gradu boravio poznati renesansni filozof Frane Petrić, a tijekom istog vremena Mleci na Cresu grade i novi gradski zid. Do kraja 18. stoljeća grad je pod vlašću Venecije, nakon čega ga na kratko zauzimaju Francuzi u razdoblju od 1805. do 1814. godine. Od tada pa sve do 1918. Cres je dio Austro-ugarske monarhije, a nakon 1. svjetskog rata okupirali su ga Talijani. Tek od 1945. Cres je ponovno u sastavu Hrvatske koja se nalazila u sklopu Jugoslavije.
Mnoge vrijedne kulturno-povijesne građevine danas nam govore o bogatoj prošlosti grada Cresa. Između ostaloga, u gradu postoje troja stara gradska vrata, mnogobrojne crkvice i kapelice te nekoliko renesansnih palača. U staroj gradskoj luci posebno se ističu gradska vrata s tornjem za sat iz 16. stoljeća, do kojih se nalazi gradska loža nastala tijekom 15. i 16. stoljeća. U gradu se nalazi i trg s prelijepom gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije koja potječe iz 15. stoljeća do koje je smješten zvonik iz 16. stoljeća. Nadalje, od povijesnih građevina treba izdvojiti cresku kulu, crkvu sv. Izidora, franjevački samostan sa crkvom sv. Franje, ženski benediktinski samostan, te palaču Arsan.
Osim turizma, glavne gospodarske grane na koje se danas Cres oslanja su: brodogradnja, maslinarstvo, povrtlarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo. U gradu djeluju osnovna i srednja škola, te mnoge kulturne ustanove od kojih izdvajamo Gradsku knjižnicu „Cres“ te rodnu kuću filozofa Frane Petrića u kojoj je danas smješten muzej „Arsan“. Od kulturnih udruga u gradu djeluje udruga „Ruta“ te udruga „Cres – Insula activa“, a od sportskih klubova na Cresu izdvajamo jedriličarski klub Reful, te košarkaški i nogometni klub Cres. U gradu već duže vrijeme djeluje i škola ronjenja, a od sportskih događanja izdvajamo poznatu regatu Cres-CUP. Od kulturnih sadržaja u gradu izdvajamo Doček starih brodova kojim se obilježava kraj ljetne sezone, te poznate Lubeničke glazbene večeri koje se održavaju u susjednom mjestašcu po imenu Lubenice.
Crikvenica
Crikvenica je grad unutar Primorsko-goranske županije, koji se smjestio tek 37 kilometara jugoistočno od Rijeke, a sastoji se od 4 naselja. Zbog svog povoljnog prirodnog smještaja, prelijepih plaža, i povoljne klime, Crikvenica ima dugu turističku tradiciju koja se nastavlja do današnjih dana.
Arheološki dokazi svjedoče o tome da su najstarije stanovništvo na području grada bili Iliri, a grad se kasnije razvio na području rimske putne postaje Ad Tures, koja je imala prirodni izlaz ceste na more, te je bila luka. Po svom dolasku Hrvati su kasnije preveli Ad Turres kao „Kod tor“ što je značilo kod tornjeva, po čemu se starom Crikvenicom smatra naselje po imenu Kotor, smješteno na istoimenom brežuljku. Svoje današnje ime mjesto je dobilo po „crikvi“ sagrađenoj na ušću potoka Dubračina u more. Na mjestu nove crkve već se ranije nalazila crkva sv. Marije koju su 1412. obnovili Frankopani, te je uz nju Nikola Frankopan, koji se smatra osnivačem mjesta, dao izgraditi i pavlinski samostan s cilindričnom kulom (Kaštelom). Ovaj centralni dio stare Crikvenice, danas je pretvoren u hotel pod nazivom „Kaštel“. Spomenuta crkva sv. Marije izgrađena je u gotičkom stilu, a tijekom 17. i 18. stoljeća dograđena joj je barokna lađa. Grad se je iz svojih prvotnih okvira oko luke postepeno počeo širiti svojom okolicom prema Selcu i Kraljevici, a na ubrzani razvoj Crikvenice utjecao je turizam koji se u mjestu pojavio već krajem 19. stoljeća. U tom razdoblju gradi se hotel Therapia, napravljen je i urbanistički plan grada, a izgrađuju se i mnogobrojne vile, hoteli i parkovi. Važno je istaknuti kako su čitavim područjem Vinodola, pod koje spada i Crikvenica, vladali Krčki knezovi Frankopani od 13. stoljeća pa sve do pogubljenja Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Također, važno je spomenuti kako je 1288. godine u ovim krajevima donesen i korišten Vinodolski zakon, koji predstavlja jedan od najstarijih pravnih dokumenata u Europi, a bio je pisan hrvatskim jezikom na glagoljici. Zanimljivo je je još dodati kakao je najpoznatiji svjetski sitno-slikar Julije Klović rođen u Vinodolu nedaleko Crikvenice 1498. godine, svoju prvu edukaciju stekao baš u crikveničkom samostanu.
Crikvenica je danas uvelike orijentirana prema turizmu koji ovdje ima bogatu tradiciju, što je vidljivo po brojnim uređenim suvremenim kupalištima, hotelima i sportsko-rekreativnim sadržajima. Isto tako, zbog povoljne klime turizam je u gradu moguć i tijekom zimskih mjeseci. Od mnogobrojnih kulturnih manifestacija koje se dešavaju gradu izdvajamo Uskrsne koncerte, Dane Crikvenice i Ribarski tjedan, a Dani hrvatskih proizvoda označavaju glavno gospodarsko događanje u Crikvenici. U gradu djeluju dvije osnovne i jedna srednja škola, te više sportskih klubova od kojih izdvajamo rukometni klub Crikvenica. Uz poznatog Julija Klovića, iz Crikvenice nam dolazi i akademski slikar i kipar Zvonko Car.
Čabar
Čabar je grad smješten na krajnjem sjeveru Primorsko-goranske županije, točnije u samom središtu Gorskog kotara u dolini rijeka Čabranke koja ga dijeli od susjedne države Slovenije. Čabar sa svojih 42 naselja, koja su okružena zelenim brdima i šumama predstavlja najzeleniji urbani kraj u Hrvatskoj.
Područje oko grada Čabra bilo je aktualno još u doba rimljana koji su ovdje izgradili obrambeni zid za obranu od Germana u današnjem mjestu Prezid. Kasnije tijekom srednjeg vijeka, Petar Zrinski u 17. stoljeću ovdje otvara tvornicu čavala i vijaka te gradi visoku peć i kovačnicu i vlastelinski kaštel. Također, Petar Zrinski 1663. godine u Čabru osniva župu i gradi crkvu sv. Antuna Padovanskog s trokatnim zvonikom. U gradu se nalazi i dvor obitelji Paravić koji je dijelom vanjskih zidova sačuvao obrambene dijelove kaštela kojeg su predhodno podigli Zrinski. U obnovljenom dvorcu danas se nalazi Zavičajna zbirka, te donacije slikara Vilima Svečnjaka i darovatelja Marijana Filipovića. U Čabru se nalazi i očuvana kovačnica Urh. Daljnja industralizacija mjesta nastavlja se tijekom 19. stoljeća kada je otvorena jedna od prvih pilana na parni pogon u blizini grada. Zanimljivo je kako se današnje gospodarstvo grada i dalje temelji na preradi drva. Okolica Čabra posebno se ističe svojim prirodnim ljepotama od kojih izdvajamo izvore i slapove rijeke Kupe i Čabranke, te planinarske putove prema Risnjaku i Snježniku. U okolica Čabra postoje dobri preduvjeti za sakupljanje šumskih plodova i ljekovitog bilja, te postoje mogućnosti za planinarenje i splavarenje. Bitno je istaknuti kako u samom gradu postoje i razni sportsko-rekreacijski centri.
Osim već spomenutog Petra Zrinskog od slavnih osoba koje dolaze iz Čabra i njegove okolice treba izdvojiti Petra Klepca, junaka iz borbi protiv Turaka. Iznad njegovog rodnog mjesta koje se zove Mali Lug nalazi se i hodočasnička crkva Male Gospe na Svetoj gori. Od turistički interesantnih mjesta iz okolice Čabra još još izdvojamo planinsko mjesto Tršće s dvije skijaške staze. U samom gradu danas djeluju po jedna osnovna i srednja škola, a gospodarstvo se temelji na drvnoj industriji, proizvodima od drveta te zimskim sportovima. Od gradskih manifestacija izdvajamo Brdsku utrku koja se u Čabru odvija tijekom srpnja.
Delnice
Delnice su grad koji se nalazi u Gorskom kotaru, unutar Primorsko-goranske županije, a sastoji se od 55 naselja. Iako se gospodarstvo grada temelji na preradi drva, zbog povoljne planinske klime te sportskih objekata koji su skladno uklopljeni sa prirodnim bogatstvima ovog kraj, Delnice se danas sve više okreću turizmu.
Tijekom srednjeg vijeka grad je bio središte područja Modruške župe koja je opustjela zbog turskih prodora u ove krajeve tijekom 16. stoljeća. Grad se oporavlja tek tijekom 17. stoljeća, a s izgradnjom Lujzijanske ceste u 19. stoljeću ubrzava se opći razvoj Delnica. U to vrijeme grad postaje i sjedištem podžupanije 1857. godine. Tijekom 19. stoljeća u Delnicama se gradi i župna crkva sv. Ivana Krstitelja s kasnobaroknim dijelovima, u kojoj se čuva vrijedna neogotička pokaznica. Tijekom drugog svjetskog rata grad su okupirali Talijani u razdoblju od 1941. do 1944. godine. Nakon rata grad se obnavlja i sve više razvija. Od važnijih građevina u gradu valja izdvojiti kuću obitelji Klobučar-Rački koja svojim vanjski izgledom i interijerom govori o etnografskim specifičnostima Delničkog kraja i njegovih stanovnika.
Delnice danas predstavljaju središte gorskokotarskog turizma sa stoljetnom tradicijom koja započinje izgradnjom Lujzinske ceste uz koju se otvaraju prva svratišta. Danas su se u Delnicama razvili i oblici izletničkog, sportskog, lovnog i zdravstvenog turizma. U gradu se nalaze sportski objekti, i dvije skijaške skakaonice te Dom sportova s bazenom i dvoranom. Od gurmanskih specijaliteta ovog kraja izdvajamo divljač, koju je najbolje kušati pripremljenu u domaćim restauracijama i lovačkim domovima. Nedaleko grada se nalazi i Nacionalni park Risnjak koji se ističe po svojoj bogatoj flori i fauni. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu treba izdvojiti košarkaški i nogometni klub Goranin.
Kastav
Kastav je grad unutar Primorsko-goranske županije koji se smjestio na brijegu s kojeg se pruža predivan pogled na Kvarner i otoke Cres i Krk. Zbog svoje neposredne blizine sa Rijekom od koje je udaljen tek 11 kilometara, Kastav se smatra njenim predgrađem, iako on to naravno nije. Grad se sastoji od sedam naselja i središte je Kastavštine koja predstavlja dio šireg riječkog gradskog područja.
Arheološki dokazi nam govore o tome kako je na području današnjeg Kastava boravilo ilirsko pleme Japoda, a poslije njih gradom su vladali Rimljani koji su ga nazivali Castua. U 12. stoljeću grad drže Devinski grofovi iz Italije, a početkom 15. stoljeća Kastav preuzimaju grofovi Walse. Bitno je napomenuti kako je tijekom srednjeg vijeka Kastav bio središte komune pod koju su spadali i Vaprinac i Mošćenica, a u 16. stoljeću grad ima statut pisan na hrvatskom jeziku. U to vrijeme Kastav je bio utvrđeni grad sa zidinama i čak devet kula koji su očuvani do današnjih dana. U 17. stoljeću Kastav drže Isusovci, a od 1773. grad je u vlasti Austrije. Bitno je istaknuti kako se već u 17. stoljeću u gradu otvara prva hrvatska škola u Istri. Krajem 19. stoljeća grad je poharala strašna epidemija kolere. Kasnije za vrijeme kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca grad nije bio pripojen Italiji.
Tragovi bogate prošlosti u Kastavu vidljivi su po njegovim zgradama, spomenicima, ulicama i ostalim građevinama. Pred gradskim vratima nalazi se trg s bastionom te gradska loža iz 1571. koja je obnovljena 1825. godine. U središtu grada nalazi se i trg Lokvina ili Kapetanova lokva na kojoj se prije odvijao javni život grada. Na istom mjestu se nalazi i cisterna s natpisom iz 17. stoljeća, zatim stara kapetanova rezidencija i gotička crkva Sv. Trojstva iz 15. stoljeća. Od vrijednih sakralnih objekata u gradu treba izdvojiti trobrodnu baroknu župnu crkvu Sv. Jelene iz 17. stoljeća, te ruševine trobrodne isusovačke barokne crkve iz 18. st poznatije pod imenom Crekvina. Bitno je istaknuti kako je u Kastavu osnovana i prva hrvatska čitaonica u Istri 1866. godine. Od kulturnih ustanova koje danas djeluju gradu moramo izdvojiti Muzej Kastavštine iz 1981. godine. U Kastavu danas djeluje jedna osnovna škola.
Zbog svoje predivne prirode, gastronomskih specijaliteta i bogat
