Antimikrobna rezistencija (AMR) je sposobnost mikroorganizama da razviju otpornost na antimikrobne lijekove, što može dovesti do neefikasnog liječenja bolesti kod ljudi i životinja. Posebno zabrinjava pojava bakterija otpornih na sve antibiotike i potpuna nemogućnost liječenja infekcija izazvanih istim. Kao i u medicini, antimikrobna rezistencija predstavlja velik problem i u poljoprivredi, s potencijalno ozbiljnim posljedicama po sigurnost hrane i javno zdravlje. Životinje koje se uzgajaju za hranu često su izložene antimikrobnim lijekovima. Kao rezultat toga, mikroorganizmi u stočarstvu postaju rezistentni. Ovo predstavlja dvostruku prijetnju jer može dovesti do neefikasnosti liječenja bolesti kod životinja, a s druge strane, može doprinijeti širenju rezistentnih mikroorganizama kroz hranidbene lance. Konzumiranje hrane kontaminirane ovim bakterijama može rezultirati teškim infekcijama koje su otporne na uobičajene antibiotike, što otežava liječenje i povećava rizik od komplikacija.
Provedenim istraživanjem, ispitali su koliko su učenici i djelatnici gimnazije su svjesni problema antimikrobne rezistencije te koja saznanja posjeduju o ovoj temi. Analizirali su stavove, razumijevanje i percepcije o mjerama koje se mogu poduzeti kako bi se AMR suzbila. Rezultati istraživanja donose uvide na osnovu kojih će se oblikovati edukativni programi i kampanje usmjerene na podizanje svijesti o AMR među učenicima i osobljem škole. Objavom rezultata žele doprinijeti boljem razumijevanju ovog problema i potaknuti akcije koje će doprinijeti suzbijanju antimikrobne rezistencije u kućanstvima, lokalnoj zajednici i šire.
Uz opći, definirani su i specifični ciljevi istraživanja: provjeriti razinu znanja i svijesti učenika i djelatnika o antimikrobnoj rezistenciji i uporabi antibiotika, provesti edukaciju za sve učenike i djelatnike škole te ispitati promjene u stavovima, znanju i ponašanju učenika i djelatnika škole nakon provedene edukacije. Za potrebe istraživačkog rada kreiran je anonimni, online anketni upitnik (Microsoft Form) koji je podijeljen putem društvenih mreža. U ispitivanju je sudjelovalo 220 učenika i djelatnika škole. Upitnik su pripremili učenici Teo Šarić i Marko Šeper, a istraživanje su koordinirale nastavnice Jasminka Bikić i Sanja Pavlović Šijanović.
Inicijalni, početni anketni upitnik (proveden prije edukacije) sadržavao je 12 pitanja. Prva tri pitanja odnosila su se na spol, dob i status (djelatnik ili učenik škole), a ostala pitanja na uporabu antibiotika. Na pitanje: “Koliko ste često koristili antibiotike u posljednjih godinu dana?”, 10,9 % ispitanika odgovorilo je četiri i više puta, 33,2 % dva do tri puta, 28,2 % koristilo je antibiotik jednom u godini, a 27,7 % nije koristilo antibiotike. Na pitanje: “Jeste li ikada koristili antibiotike bez recepta ili na način koji nije propisan od strane liječnika?” potvrdno je odgovorilo čak 19,3 % ispitanika, što predstavlja zabrinjavajuću činjenicu budući se u Republici Hrvatskoj antibiotici ne mogu izdavati bez liječničkog recepta. Ispitanici su u svojim odgovorima naveli kako su antibiotik uzimali od drugih ukućana, potom; onaj koji im je ostao nakon terapije ili su ga nabavljali u susjednim zemljama u kojima je antibiotik moguće kupiti bez liječničkog recepta. Također, ispitanici su odgovarali na pitanje o razlozima uzimanja antibiotika bez preporuke liječnika pri čemu 17,7 % navodi kako su to učinili radi brzog ublažavanja simptoma, 6,8 % radi nedostatka vremena za odlazak liječniku, a manji postotak navodi razlog lake dostupnosti antibiotika budući netko je od obitelji zaposlen u zdravstvu. 68,6 % ispitanika odgovorilo je da nisu koristili antibiotik bez liječničkog recepta. Zabrinjava i činjenica da je veliki broj ispitanika, 22,7 %, prekinuo s terapijom prije preporučenog vremena, dok isti postotak ispitanika nije siguran je li isto to učinio. 54,5 % ispitanika nije prekinulo terapiju prije vremena. Također, više od pola ispitanika (56,4 %) nije čulo za pojam superbaketrije. Superbakterije su mikroorganizmi otporni na antibiotike, a bolesti koje izazivaju, vrlo se teško liječe ili su čak i neizlječive (primjerice MRS-a, uzročnik bolničkih infekcija koja se u proteklih desetak godina rapidno proširila i u općoj populaciji).
Na pitanje koliko su informirani o otpornosti bakterija na antibiotike (antimikrobnoj rezistenciji), 12,3 % ispitanika smatra da su vrlo dobro informirani, 33,8 % dobro informirani, 32,9 % djelomično informirani, 16,4 % slabo informirani, a 5,2 % ispitanika smatra kako uopće nisu informirani o ovom problemu. Ispitanici su također iznijeli svoje mišljenje o prekomjernoj uporabi antibiotika u društvu. Većina, 65,9 %, misli da je to ozbiljan problem, 6,8 % smatra da to nije ozbiljan problem, dok 27,3 % nema mišljenje o ovom problemu. Postavili su i pitanje što bi željeli saznati ili naučiti o antibioticima i njihovoj pravilnoj uporabi. Odgovori su bili različiti, uključujući pitanja o nuspojavama nepravilnog korištenja antibiotika, razumijevanju pojma rezistencije, kontaminaciji hrane antibioticima i slično. Svi odgovori jasno su ukazali na potrebu za edukacijom učenika i djelatnika, koja je potom i organizirana u školi a proveli su ju studenti Medicinskog fakulteta iz Osijeka.
Edukacija je obuhvatila pojašnjenje samog pojma antimikrobne rezistencije, uzroka koji dovode do njenog nastanka te povezanost s primjenom antibiotika u poljoprivrednom i veterinarskom sektoru. Naglasak je stavljen na razumijevanje važnosti pravilne uporabe antibiotika, utjecaj antimikrobne rezistencije na javno zdravlje te načine na koje kao pojedinci i zajednice možemo doprinijeti suzbijanju ovog problema. Interakcija tijekom predavanja, omogućili je učenicima da postavljaju dodatna pitanja i raspravljaju o sadržajima o kojima žele znati više.
Nakon provedene edukacije, kreiran je novi anketni upitnik koji je sadržavao pitanja o stečenom znanju, praktičnom razumijevanju antimikrobne rezistencije, potencijalnim promjenama u ponašanju te razvoju svijesti o globalnom problemu. Na pitanje što je rezistencija na antibiotike ispitanici su odgovarali otpornost, a barem dva razloga koja doprinose razvoju rezistencije, navodili su: prekomjerna upotreba antibiotika, prekidanje terapije, uporaba antibiotika bez preporuke liječnika, antibiotici u hrani… Praktično razumijevanje problema provjereno je pitanjima “Kada je prikladno koristiti antibiotike?” na koja su ispitanici većinom odgovarali: kada imamo bakterijsku infekciju ili po preporuci liječnika te “Što biste učinili ako koristite antibiotik i zdravstveno vam se stanje poboljša prije završetka terapije?”, na koje su svi ispitanici odgovorili da bi nastavili s terapijom. Pitanja kojima su provjerili promjene u ponašanju odnosila su se na utjecaj provedene edukacije. Čak 86,2 % ispitanika smatra kako je edukacija pomogla u mijenjanju navika u vezi korištenja antibiotika, ističući da su dobili više informacija o ovom problemu te da sada koriste antibiotike isključivo prema liječničkom receptu ne prekidajući započetu terapiju. Posebno je pohvalno što je veliki broj ispitanika pokazao zanimanje za ovaj problem i počeo razmišljati o pravilnoj i odgovornoj upotrebi antibiotika. Na pitanje “Mislite li da je rezistencija na antibiotike globalni problem?” čak 88 % učenika i djelatnika smatra da je to vrlo važan i ozbiljan problem što pokazuje da većina ispitanika prepoznaje ozbiljnost problema rezistencije na antibiotike i svjesna je njegove važnosti za globalno zdravlje. Provedeno istraživanje učenici su prezentirali na Međužupanijskoj smotri Biosigurnost i biozaštita održanoj 28.2. 2024. u OŠ “Dobriša Cesarić” u Požegi.
Poboljšanje u razumijevanju antimikrobne rezistencije nakon provedene edukacije potvrđuje važnost kontinuirane edukacije i podizanja svijesti o ovoj temi, dok rezultati istraživanja potiču na daljnje ulaganje u edukativne programe. Edukacija o antimikrobnoj rezistenciji nužna je u razumijevanju i osvještavanju ozbiljnosti problema, kao i u promoviranju odgovornih praksi upotrebe antibiotika. Svi dionici, uključujući pojedince, obrazovne institucije, zdravstvene organizacije i vlade, trebaju preuzeti odgovornost i aktivno raditi na suzbijanju antimikrobne rezistencije, promicanju pravilne upotrebe antimikrobnih lijekova, poticanju istraživanja novih terapijskih pristupa te jačanju sustava praćenja i kontrole. Samo uz zajednički angažman moguće je zaustaviti širenje rezistentnih bakterija i sačuvati efikasnost antibiotika za buduće generacije.
