Svakodnevne videokonferencije, data stream događanja, brzo slanje poruka (eng. instant messaging) i chat servisi postali su dio svakodnevne komunikacije. Tipka se svugdje i u svako doba. Internet više nije sredstvo već način života. Informacijske su tehnologije eksponencijalnim razvojem postale neizbježne u svakodnevnoj komunikaciji.
Epidemija koronovarisa dovela je do selidbe brojnih društvenih radnji u online okruženje. Od online usluga pa do škole na daljinu, čime stječemo dojam da radno vrijeme nikada ne završava. Takva situacija stavlja nas pod izniman pritisak koji postepeno vodi do razine na kojoj osjećamo iscrpljenost i prazninu pri čemu neizbježno smanjujemo vlastitu funkcionalnost.
Koncept profesionalnog sagorijevanja na poslu (burnout), sredinom sedamdesetih uvodi Freudenberger, koji ga opisuje kao gubitak motivacije i predanosti u radu ljudi koji su izloženi učestalom i dugotrajnom stresu. [1]
Profesionalno sagorijevanje na poslu, popularno zvano burnout, sindrom je emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjenja osobnog postignuća koji nastaje kao odgovor na kronični stres u poslovima vezanim uz neposredni rad s ljudima. [2]
Kontinuiranim pretjeranim poslovnim angažmanom s jedne strane i zanemarivanjem vlastitih potreba s druge strane, neminovno narušavamo ravnotežu i prestajemo biti učinkoviti. Postajemo emocionalno iscrpljeni, kronično umorni, nedostaje nam energije, teško se koncentriramo, a ravnodušnost pogađa svakodnevne aktivnosti i na poslu i kod kuće.
Postoje brojni savjeti kako izbjeći sagorijevanje. Ako vam je poznat odgovor na pitanje: „Kako dobiti ono što želim i odbiti ono što ne želim?“ savjet vam nije potreban, vaš stav prema sebi i prema drugima i odnos prema vlastitom stilu ponašanja i komuniciranja koji istovremeno osigurava osobno zadovoljstvo i dobrobit i kvalitetne odnose s drugima, štiti vas od sagorijevanja. Međutim, praksa pokazuje kako nam je često teško zauzeti se za sebe, zatražiti nešto za sebe ili jednostavno reći „ne“.
Asertivnim NE protiv profesionalnog sagorijevanja na poslu
Sposobnost koja mnogim ljudima nedostaje je mogućnost reći „ne“ i upravo nam zbog toga kronično nedostaje slobodnog vremena i stvara nam najviše stresa.
Prilikom odbijanja zahtjeva pokažite suosjećanje. Izravno odbijte zahtjev uz kratko obrazloženje i predložite alternativu. Ne zaboravite staviti se u ulogu onoga koji će odbijenicu primiti i promislite kakvu biste odbijenicu voljeli vi primiti da ste na mjestu te osobe.
Na primjer: „Ne mogu to napraviti.“, možete formulirati i ovako: „Žao mi je, ali nisam u mogućnosti preuzeti taj dio posla na sebe. Bliže se rokovi za aktivnosti koje moram dovršiti. Možete zatražiti pomoć nekog drugog ili me pričekati do sljedećeg tjedna“.
„Nisam zainteresirana“, može i ovako: „Zahvaljujem na ponudi, ali trenutačno nisam u mogućnosti prihvatiti/sudjelovati. Vjerujem kako bi Vaša ponuda bila zanimljiva i drugim kolegama“.
Odbijajući nepovoljne ponude, jasno oblikujete poruku: “Cijenim sebe i svoje vrijeme”.
Odlučite li se za tišinu, ne očekujte više od onoga što ste dali, tišinu i kada vi budete u prilici zatražiti suradnju ili pomoć.
Kako dobiti ono što želimo?
Postoje određene komunikacijske tehnike pomoću kojih možemo pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska je tehnika čije značenje doprinosi da nas se čuje i razumije, umanjuje vjerojatnost javljanja nesporazuma i frustracija tzv. JA – poruka. JA – poruka najbolji je način postavljanja zahtjeva jer na konkretan i direktan način govorimo o sebi, svojim potrebama, željama, očekivanjima i ciljevima dok istovremeno pokazujemo i razumijevanje osjećaja, potreba, očekivanja i ciljeva sugovornika. Čarobna formula JA – poruke trebala bi sadržavati opis ponašanja druge osobe, osobne emocije, zašto je ponašanje druge osobe problem i što želimo da se dogodi.
Na primjer: „Kada mi poruke šaljete u kasnim večernjim satima, to me uznemirava jer smatram da time ne poštujete moje slobodno vrijeme i željela bih da ubuduće poruke šaljete u vrijeme radnog vremena“ ili : „Kada koristite mobitel za vrijeme našeg razgovora, to me ometa jer mislim da vas nije briga što govorim i da jedva čekate da završim. Stoga bih željela da prilikom našeg razgovora ne koristite mobitel“.
Primjerima asertivnog NE i JA porukama pokazujemo osjećaj samovrijednosti i samopoštovanja što možemo samo ako jasno poznajemo vlastite potrebe i ciljeve, ali istovremeno pokazujemo razumijevanje i empatiju prema drugima, čime zadržavamo kvalitetne odnose i osiguravamo slobodno vrijeme za sebe.
Sagorijevanje je proces i u to stanje ne dolazimo preko noći. Kako bismo ga izbjegli, moramo znati reći „ne“, postaviti se u situacijama kada se trebamo izboriti za sebe i ne dopustiti da nam posao zavlada životom. Asertivna je komunikacija zasigurno važna vještina koja će nam u tome pomoći, međutim bavljenje aktivnostima koje volimo, druženje s prijateljima (fizičko i virtualno), odvajanje radnog i slobodnog vremena, opuštanje, zdrava prehrana i kvalitetan san ipak su najvažniji u prevenciji sagorijevanja na poslu. U konačnici, životni stilovi ovise o vlastitom odabiru!
[1] Freudenberger, H.J. (1974). Staff burnout. Journal of Social Issues, http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1540-4560.1974.tb00706.x/abstract (pristupljeno 23.11.2020.)
[2] Maslach, C.; Schaufeli, W. B.; Leiter, M. P. (2001). S. T. Fiske; D. L. Schacter; C. Zahn-Waxler, eds. “Job burnout”. Annual Review of Psychology, https://www.annualreviews.org/doi/10.1146/annurev.psych.52.1.397 (pristupljeno 24.11.2020.)
