Projektno učenje predstavlja specifičan pristup unutar projektne nastave u sklopu koje se naglasak stavlja na učenikovu aktivnu ulogu, samostalno istraživanje i primjenu znanja. Međutim, projektna nastava može uključivati metode i strategije koje nisu nužno dio projektnog učenja, stoga projektno učenje ne mora uvijek biti prisutno u svakoj projektnoj nastavi. Pravilnom raspodjelom između slobode koju pruža projektno učenje i strukture koju donosi projektna nastava, učenicima se osigurava najbolje iz oba pristupa, što rezultira bogatijim i raznovrsnijim obrazovnim iskustvom.
Projektno učenje stavlja učenika u središte obrazovnog procesa. Učenici su aktivni sudionici koji samostalno istražuju i rješavaju probleme na interdisciplinaran način, koristeći znanja i vještine iz različitih područja kako bi došli do rješenja. Analizirajući podatke, procjenjujući različite izvore informacija i razmišljajući o najboljim načinima za rješavanje složenih problema, učenici se aktivno uključuju u proces učenja unaprjeđujući vlastite istraživačke vještine i kritičko razmišljanje. Razvijaju sposobnost postavljanja pravih pitanja, analiziranja argumenata, razmatranja različitih perspektiva i donošenja zaključaka temeljenih na dokazima, dok za potrebe pronalaska rješenja razvijaju kreativnost, upornost kao i sposobnost primjene naučenih koncepata na nove situacije. Preuzimajući inicijativu, samostalno izabiru koje će aspekte problema istražiti, kako će prikupljati podatke i koje će metode koristiti za analizu. Ovakva vrsta autonomije, osigurava istraživanje i pristup temama i sadržajima na načine koji su im prirodni i smisleni, što izravno doprinosi i povećanoj motivaciji i angažmanu.[1]
Primjer projektnog učenja može biti zadatak istraživanja utjecaja plastike na okoliš, u sklopu kojega će učenici samostalno birati načine istraživanja, prikupljati podatke iz različitih izvora, provoditi eksperimente i prezentirati vlastite nalaze i rješenja za smanjenje upotrebe plastike u domaćinstvu, školi, gradu i slično. Spoznaja da njihovi napori mogu dovesti do konkretnih promjena u zajednici, poput smanjenja upotrebe plastike u domaćinstvima ili uvođenja reciklažnih programa u školi, potiče ih da se posvete zadatku s većom ozbiljnošću te da razviju osjećaj odgovornosti i svijest o važnosti pojedinačnih doprinosa. Projektno učenje na taj način priprema i osposobljava učenike za suočavanje sa stvarnim izazovima u budućnosti.
U projektnoj nastavi, nastavnik je voditelj projekta koji cijelim procesom planira i usmjerava učenike. Projekti su detaljno isplanirani s jasnim ciljevima i zadacima, a naglasak je na grupnom radu i suradnji među učenicima. Evaluacija uključuje i proces rada te konačne rezultate projekta, dok se nastoje postići specifični obrazovni ishodi koji su unaprijed definirani.
Primjer projektne nastave može biti zadatak izrade makete održivog grada koji koristi obnovljive izvore energije, ima učinkovite sustave gospodarenja otpadom i promovira održive načine prijevoza. Učenici su podijeljeni u grupe i svaka grupa dobiva specifične zadatke. Tijekom projekta, naglasak je na grupnom radu i suradnji među učenicima kako bi osigurali da svi dijelovi makete budu usklađeni i funkcionalni. Učenici komuniciraju, razmjenjuju ideje, rješavaju probleme i donose zajedničke odluke. Nastavnik redovito prati napredak učenika, pruža povratne informacije i usmjerava ih kada je potrebno dok učenici nastoje postići specifične obrazovne ishode koji su unaprijed definirani, primjerice: razumijevanje principa održivog razvoja, primjena znanstvenih i matematičkih koncepata u praksi i slično.
Temeljne razlike između projektnog učenja i projektne nastave očituju se u ulozi nastavnika i autonomiji učenika. U projektnom učenju nastavnik djeluje kao facilitator koji podržava učenike, dok u projektnoj nastavi nastavnik preuzima ulogu voditelja koji strukturira i usmjerava projekt. Projektno učenje pruža učenicima veću autonomiju i odgovornost za učenje a projektna nastava donosi strukturiraniji pristup s jasnijim smjernicama. Dok je projektno učenje najčešće usmjereno na proces istraživanja i primjenu znanja, projektna nastava često cilja specifične ishode i zadatke koje učenici trebaju postići [2].
Unatoč razlikama, oba pristupa pospješuju razvoj vještina rješavanja problema i kritičkog prosuđivanja, omogućuju primjenu znanja u stvarnim situacijama te produbljuju odnose između nastavnika i učenika, stvarajući tako poticajno okruženje za učenje i vrijedna obrazovna iskustva.
[1] Projektno učenje u odgojno-obrazovnom procesu, Tonina Marušić, Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet https://repozitorij.ffst.unist.hr/islandora/object/ffst:3536/datastream/PDF/download, Split, srpanj 2022.
[2] Pristup nastavi kroz projektno učenje, EPALE – europa.eu, https://epale.ec.europa.eu/hr/resource-centre/content/pristup-nastavi-kroz-projektno-ucenje, 17 svibnja 2021.
