Akutan proljev je jedan od najčešćih simptoma u djece. U slabije razvijenim zajednicama svijeta akutni infektivni proljev jedan je od najvažnih uzroka pobola i smrtnosti dojenčadi i djece. U krajevima s niskim stupnjem sanitacije ljeti postoje puno bolji uvijeti za širenje i razmnožavanje crijevnih patogenih bakterija i virusa, najvažnijeg uzročnika proljeva u tim zemljama. Zbog toga u tim zaostalim sredinama postoje tzv. ljetni val dojenačkih proljeva. I u Hrvatskoj je takvo stanje bilo do prije 40ak godina.
U razvijenim zemljama, kao i u Hrvatskoj danas, nema tog ljetnog povećanja pobola od infektivnih proljeva. Težina akutnog proljeva u djece određuje se prema broju, volumenu i gustoći stolica, a više prema posljedicama na stanje hidracije, jer o tome ovisi plan liječenja. Posljedično tome liječenje ovisi o tome je li dijete dehidrirano
ili nije, a ako jest koliki je stupanj dehidracije, i predstoji li ili već možda postoji cirkulacijski šok, dakle stanje smanjene ukupne količine tekućine u organizmu.
Akutni proljev počinje postepeno ili naglo. U potonjem slučaju bolest je obično težeg tijeka. Stolice mogu biti kašaste, nehomogene, isjeckane ili tekuće, vodene ili pjenušave. Sam broj stolica obično nema većeg značenja. U stolici može biti više ili manje sluzi, ali ima i takvih proljeva u kojima su stolice potpuno homogene, tekuće, bez sluzi, boje okera. Stolice mogu sadržavati manje primjese krvi, dok je više krvi rijetkost. Većina djece s takvim infektivnim proljevom povraća u tijeku bolesti, a ona koja ne povrate obično odbijaju hranu. Daljnji česti simptom je napuhani trbuh, osobito u male dojenčadi. Infektivni proljev može, ali ne mora biti praćen povećanjem temperature različitog stupnja, tijeka i trajanja.
Redovita popratna pojava proljeva u djece je dehidracija. Simptomi blage dehidracije su žeđ, podočnjaci, te suh jezik. Umjerena dehidracija prepoznaje se po suhim ustima i jeziku, oslabljenom napetošću kože, smanjenom mokrenju, te ubrzanom disanju. U teškoj dehidraciji se vide hladne okrajine, ubrzani puls, potpuni prestanak mokrenja, ubrzano disanje, te slabije ili jače pomućenje svijesti. U današnje vrijeme se kod nas kao i u većine razvijenih zemalja svijeta može samo u oko polovice slučajeva akutnog proljeva jednostavnim mikrobiološkim metodama otkriti uzročnike bolesti.
U ostale djece s proljevom uzročnik je za rutinsku laboratorijsku dijagnostiku nedohvaljiv.
Najvažniji uzročnik infektivnog proljeva u djece je bakterija Escherichia colli. Ona je inače normalni saprofit crijeva, i nalazi se u stolici svake zdrave osobe. Postoje međutim sojevi E.colli koji su važni bakterijski uzročnici akutnih proljeva kod dojenčadi, ali i djece i odraslih, osobito u zemljama u razvoju, gdje u ljetnim mjesecima izazivaju epidemiju proljeva.
Stafilokok je prvenstveno uzročnik gnojnih upala, ali može biti i sudionik u trovanju hranom (sladoled, majoneza). Bolest se javlja kao epidemijsko trovanje hranom s vrlo kratkom inkubacijom od 1 do 6h i jakim općim simptomima bolesti: mučninom, vrtoglavicom, povraćanjem, bolovima u trbuhu i proljevom, ali bez povišenje temperature. Simptomi nestaju nakon par sati.
Clostridium perf
rigens također može izazvati otrovanje hranom. Inkubacija je oko 12-24 h uz bol u trbuhu i proljev dok nema povišenja temperature i povraćanja.
Campylobacter jejuni izaziva upalu tankog crijeva, a simptomi su tragovi krvi u stolici koji se javlja oko trećeg dana nakon zaraze.
Yersinia enterocollica dovodi do proljeva uz povišenu temperaturu i sluzavokrvavu stolicu. Važno je i da je Yersinia otporna na niske temperature, a ostaje virulentna, tj.zarazna i u namirnicama koje se čuvaju u hladnjaku.
Salmonela je također jako čest uzročnik proljeva, a njihov prirodni rezervat su životinje pa se u njihovom mlijeku, mesu, jajima i ekskretu nalaze salmonele. Izvor infekcije su kontaminirana hrana i piće, nedovoljno kuhano ili pečeno meso, smrznuta jaja, sladoled, kreme ili sir. Svi se proizvodi mogu i naknadno kontaminirati preko posuđa ili ruku kliconoša. Stolice nakon zaraze već prvi dan postaju vodenaste, brojne i zelenkaste, uz povišenu temperaturu. Bolest traje 3-4 dana.
Šigela je još jedna bakterija, a uzrokuje akutni dizenterički sindrom kojem je glavni simptom krvavo sluzava stolica i grčevi u trbuhu.
Od virusa koji uzrokuje akutne proljeve najčešći je rotavirus, u relativno visokom postotku (20-80%) svih akutnih proljeva. U Hrvatskoj je najčešći na bolničkim odijelima za dojenčad i malu djecu. Karakteristično je da oko 30% zaražene djece uz probavne smetnje pokazuje i respiratorne simptome. Postoje i žarišta u organizmu (dišni organi, srednje uho, mokraćni organi) iz kojih uzročnici tada dođu do probave. To se zove parenteralna infekcija, a uzročnik joj je gotovo uvijek virus. Prilikom liječenja najbitnije je spriječiti pojam dehidracije, odnosno suzbiti ju ako se već pojavi. Nakon vrlo kratke poštede crijeva od unosa hrane kroz usta samo za vrijeme rehidracije, treba što prije osigurati puni unos hrane i time spriječiti gladovanje.
Davanje antibiotika mora biti strogo kontrolirano i isključivo u domeni liječnika, jer djeci s blažom kliničkom slikom ono obično nije potrebno.
Kod starije djece težina kliničke slike također može varirati od prolaznih blagih proljeva do teškog proljeva praćenog općim simptomima pa do opasnih stanja šoka. Najveći broj akutnih proljeva ipak prolazi blago, a prestaje spontano nekoliko dana nakon terapije ili bez terapije. Za dijagnozu bitan je podatak je li s jednakim simptomima obolio još netko iz bolesnikove okoline. Ako je razdoblje od uzimanja sumnjive hrane do pojave simptoma kraće od 24h, treba pomisliti na otrovanje toksinima iz hrane. Podatak o uzimanju sumnjivog obroka od 1 do 3 dana prije pojave simptoma može upozoriti na infekciju salmonelama. Bol u trbuhu uz povišenu temperaturu i proljev upućuje na mogućnost akutne upale apendiksa. Proljevi uz opće loše stanje, povišenu temperaturu te nalaz zadebljane mase u trbuhu upućuje na mogućnost akutne manifestacije kronične upalne crijevne bolesti (npr.Chronova bolest) .
Općenito možemo reći da su indikacije za liječenje proljeva: krvavi proljevi više od 3-4 puta dnevno, visoka vrućica, oslabljena otpornost organizma. Osnovno liječenje akutnih proljeva kod starije djece sastoji se prvenstveno u nadoknadi vode i elektrolita (ako nije na raspolaganju gotovi pripravak, daje se jedna čajna žlica NaCl i 4 velike žlice, po 10ml šećera na jednu litru vode. Dijetne mjere se provode u vidu laganih jela(juhe, kaše, blago povrće). Bitno je dijetu prilagoditi apetitu i željama bolesnika. Od lijekova se daju spazmolitici, zatim antidijaroici, te kao zadnji antibiotici ukoliko proljev traje preko 3 dana i temperatura je iznad 38.5°C.
Česti proljev kod starije djece i odraslih je tzv.putnički proljev koji je poseban oblik akutnog proljeva, a javlja se satima ili danima nakon promijene mjesta boravka, a osobito često pri putovanjima u tople, subtropske ili tropske regije. Uzroci su promijenjene prehrambene navike, ili vrste hrane, uživanje zagađenih živežnih namirnica, uz nedovoljnu higijenu i pijenje vode. Niz uzročnika uzrokuje tu vrst proljeva, ali najčešći je E.colli.
Opće mjere prevencije putničkog proljeva:
- Pijte vodu samo iz zatvorenih boca
- Nije preporučljivo konzumirati sirovu hranu (salata, voće) niti pića s kockicama leda
Antibiotska terapija je indicirana isto kao i kod običnog akutnog proljeva.
Relativno su česti i akutni proljevi koji se pojavljuju uz samu antibiotsku terapiju. Najčešće su bezopasni i liječe se prekidom ili promijenom antibiotske terapije.
Kronični proljev (dugotrajni, tvrdokorni proljev) je onaj proljev koji traje dulje od 2 tjedna, a može biti simptom mnogih bolesti – trbušnih, vantrbušnih ili generaliziranih. Kronični proljev se dijeli na osmotski (prestaje prekidom unosa hrane i tekućine u crijevo) te sekretorni (traje nepromjenjeno i pri potpunom prekidu unosa bilo čega u probavni trakt).
Dijagnostika i terapija kroničnih proljeva zahtjeva veliko znanje specijalista, te je za malu djecu potpuno u domeni liječnika-pedijatra.
Kronični proljev kod odrasle djece je obično praćen gubitkom teka i tjelesne težine. Bolesnik je iscrpljen, pokazuje znakove nemogučnošću probavljanja hrane, a klinička slika pokazuje mogučnost generalizirane bolesti sa simptomima probavnog sustava. Dugotrajan proljev bez gubitka težine upućuje na mogučnost psihogenog poremečaja (tzv.nervozni proljev). Alergija na hranu daje slične simptome proljeva bez mršavljenja. Proljev koji nastupi nakon dugotrajne opstipacije, su isto takovi sa kojima treba biti pažljiv i promptno ih analizirati. Svi kronični proljevi u odrasle djece i punoljetnih osoba također su potpuno u domeni specijalista – internista gastroenterologa, i bez njegovog pregleda ne bi se smijeli liječiti nikakvim mjerama.
Dinko Kolarić, dr.med.
Literatura: Mardešić, D. i sur., Pedijatrija, Medicinska naklada, Zagreb, 2000.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
