Na stablima oko škole odmah su vidjeli sivu vranu (koja inače ispušta orahe da bi ih automobili otvorili), a na krovu škole stanuju gradski golubovi. Tu je bio i jedan vrabac mladunac koji je nepomično sjedio na grani čekajući da mu roditelji donesu hranu. U potoku su primijetili zelenu žabu, a kraj nje se okupao mužjak vrapca. Na krovu škole stajala je siva čaplja “s tri kljuna”, a iznad potoka vidjeli su lastavice koje u blizini imaju gnijezdo. 
Dugo im je trebalo do šume, a kad su konačno u nju stigli, po pjevanju je Hrvoje Pleše iz BIOM-a prepoznao zebu, slavuja (koji često pjeva noću), crnokapu grmušu te u grmlju kraj polja zvižka. Probijajući se kroz visoku travu, gotovo slučajno su na nebu vidjeli dvije ptice kako lete jako visoko – to su bili orao štekavac (s rasponom krila od preko dva metra) i škanjac. Kružili su na visini od nekoliko stotina metara bez mahanja krilima, a iza njih se vidio Mjesec – slika za pamćenje! Na povratku u šumu čuli su još kosa i crvendaća. U ptičjem svijetu pjevaju gotovo samo mužjaci – jedino kod crvendaća pjeva (i) ženka. U šumi su uspjeli naći i ljusku ptičjeg jajeta iz kojega je jedan ptič došao na svijet. Na kraju su ugrabili puža vinogradnjaka, koji im se sasvim udomaćio na dlanu.
