Stari narodi poput Grka, još od doba Antike, poznavali su i razvijali obrazovni sustav kao važnu sastavnicu složene društvene zbilje. Iako su didaktičke i metodičke paradigme doživjele brojne promjene, jedna važna sastavnica ostala je nepromijenjena. Princip provjere znanja. Do današnjih se vremena, pisana i usmena provjera znanja zadržala kao najobjektivniji i najzorniji prikaz usvojenosti znanja pojedinca. Međutim nova vremena zahtijevaju i donose nove pristupe.
Život u vrijeme pandemije ubrzao je proces implementacije online nastave, a zajedno s njom i online provjere znanja. Do tog smo se trenutka povremeno susretali s online sadržajima i provjerama u pilot-projektu e-Škole ili na primjer projektima natjecateljskoga duha poput Dabra ili Junior Freshhha, a postepeno smo upoznavali i nove platforme i alate za kreiranje vlastitih sadržaja i provjera.
Prelaskom u online okruženje, preko noći svladali smo brojne platforme koje su svojim funkcionalnostima osigurale kontrolu i praćenje različitih aktivnosti od prijava i odjava učenika, preko vremena koje nam je dovoljno za određenu aktivnost pa do brojnih detalja vezanih uz korištenje pripremljenih sadržaja. Razne platforme i alati: MS Teams, Skype, Zoom, AdobeConnect, Google Meet osigurali su brojne mogućnosti izravne i individualne online komunikacije nastavnika i učenika.
Doslovno, digitalno je postalo okosnica svega. Kao dokaz navedenom pokazuju rezultati istraživanja provedeni od strane Državnoga zavoda za statistiku prema kojima je opremljenost kućanstava IKT-om u Republici Hrvatskoj u porastu u odnosu na prethodnu godinu (udio kućanstava koja imaju računalo porastao je za 3 % sa 74 % na 77 %), dok je udio kućanstava s pristupom internetu porastao za 4 % (s 81 % na 85 %). [1]
Najveći problemi pojavili su se u online ispitivanju, koje je kao i svako drugo, trebalo biti valjano, svrsishodno, pouzdano, točno, objektivno i oblikovano u skladu s očekivanim ishodima učenja.
Većina nastavnika ističe dva ključna problema online vrednovanja: varanje (prepisivanje i plagiranje) i vjerodostojnost rezultata dobivenih online vrednovanjem.
Naše je društvo kao i većina društava modernoga svijeta, visoko obrazovano, zbog čega se javlja jaz u području školstva jer osobe koje ne ostvaruju konkurentne rezultate strahuju od „nelagodne“ budućnosti. Sociolozi upravo tu pojavu smatraju ključnom za sve veći udio učenika koji su spremni varati tijekom provjera znanja. [2] Prepisivanje i plagiranje problemi su koji se pojavljuju kod online vrednovanja učestalije nego kada se ono izvodi u kontroliranom okruženju klasične učionice. Međutim, ako se na trenutak vratimo u povijest, još je Sokrat (469. – 399. g. pr. Kr.) svojim poučavanjima težio utjecati na razvoj tadašnje cjelokupne kulturne, moralne i pedagoške svijesti. Težio je moralnom savršenstvu, a znanje je smatrao najvećom čovjekovom vrlinom. [3] Dakle, bilo da se radi o online ili provjeri u učionici, nastavnik je taj koji kontinuirano pomaže učenicima da shvate da uče za sebe, svoj napredak i svoj uspjeh pri čemu će isključivo pravim vrijednostima postati poduzetni, konkurentni i zadovoljni ljudi. Možda nam se ovo čini kao borba s vjetrenjačama, ali obveza svakog od nas, učiniti je sve kako ova pojava ne bi (p)ostala prihvatljiva u našem obrazovnom sustavu.
Također, brojni nastavnici smatraju kako rezultati online provjera nisu vjerodostojni. Uz pomoć drugih aplikacija i mrežnih stranica možemo de facto znatno brže, jednostavnije i samim time, nesamostalno doći do točnih rješenja. Sokrat je i za ovaj suvremeni problem nudio rješenje. Vjerovao je da svaki učenik može doći do spoznaje, pri čemu veliku ulogu u tome imaju dobro osmišljena nastavnikova pitanja. Smatrao je da se svaki čovjek može uzdići do spoznaje (pravog znanja) i zato nikoga nije smatrao nevrijednim dijaloga. U sokratovskom dijalogu središnje mjesto zauzima pitanje koje će pokrenuti učenike na istraživanje, a izbor pitanja ovisi o nastavnim sadržajima, učeničkim sposobnostima, ciljevima ili zadatcima nastave. [4] Personalizacijom zadataka za učenike kako bi svatko od njih ponudio jedinstveno rješenje, izmjenom pitanja objektivnog i subjektivnog tipa, izmjenom pitanja višestrukog odabira i esejskih pitanja, uključivanjem pitanja koja će odgovarati ishodima učenja na višoj razini postignuća, uključivanjem projektnih zadataka, prezentacija, e-portfolia, pobuđuje se interes kod učenika čime se povećava vjerojatnost samostalnog i angažiranijeg pristupa učenju i vrednovanju, a umanje se i potreba za varanjem.
Iako postoje određene poteškoće, vremenom ćemo biti spremniji prihvatiti brojne prednosti online nastave spram malo rješivih nedostataka koje ovakav obrazovni princip donosi, a provjere znanja u online okruženju mogle bi nam u tom slučaju osigurati razvoj stručnije, obrazovanije i nadasve zadovoljnije generacije budućih intelektualaca.
[1] Državni zavod za statistiku, Primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u kućanstvima i kod pojedinaca u 2020. https://www.dzs.hr/, Zagreb, 4. prosinca 2020.
[2] Curran, C., Middleton, G., Doherty, C. (2011). Cheating in Exams with Technology. International Journal of Cyber Ethics in Education, 1(2), 54-62. https://kevincurran.org/papers/Cheating.pdf
[3,4] Zorić, V. (2008). Sokratova dijaloška metoda. Život i škola, LIV(20), 27-40, (https://hrcak.srce.hr/36894).
