Bez obzira jeste li sa skupinom planinara, sudionicima nogometne utakmice, učenicima i studentima ili radnicima u tvornici ili uredu, dobro je u blizini imati osobu dobro uvježbanu za pružanje prve pomoći. Važno je zapamtiti da iako je čitanje o prvoj pomoći korisno, prava obuka uključuje pohađanje tečaja i praktičnu nastavu.
Evo nekoliko glavnih ciljeva pružanja prve pomoći: spasiti život, spriječiti pogoršanje stanja, olakšati patnju i bol, te potaknuti oporavak i ozdravljenje.
Procijeniti i prepoznati
Prva pomoć znači brzo djelovanje, pravilan redoslijed radnji uz uporabu svih u datom trenutku raspoloživih sredstava. Postupak se uvijek odvija prema istom modelu.
Najprije izvršite brzu procjenu situacije. Radi li se o ozbiljnoj nezgodi, pobrinite se što prije za hitnu medicinsku pomoć. 
Ako na raspolaganju stoji više osoba, jedna od njih treba pozvati hitnu pomoć ili liječnika. Ima li više ozlijeđenih, odlučite kome je od njih najpotrebnija pomoć. Potom pokušajte utvrditi uzrok bolesti (postaviti dijagnozu). Vanjske ozlijede, poput otvorenih rana na koži, lako su vidljive. Međutim, može se raditi i o unutarnjim ozljedama i krvarenju, nagnječenim organima ili prijelomima kostiju.
Ako osoba iznenada klone i onesvijesti se, možda već pati od neke bolesti. Može se raditi o srčanom udaru, padavici ili iznenadnom emocionalnom šoku. Osoba koja pruža prvu pomoć obučena je uočavati simptome i znakove koji upućuju na uzrok.
Pružanje pomoći i medicinska skrb
Nakon postavljanja dijagnoze treba brzo djelovati. Osobe koje pružaju prvu pomoć podučene su kako uporabiti sve što im stoji na raspolaganju, primjerice teži kaput kojim će prekriti osobu zahvaćenu plamenom. U nekim slučajevima pomoć se sastoji u utopljavanju ozlijeđenog na udobnom mjestu do pristizanja stručne medicinske pomoći.
Naposljetku, ozlijeđeni trebaju biti stavljeni pod skrb liječnika, medicinske sestre, ekipe hitne pomoći ili stručno osposobljenog medicinskog osoblja. Čak i kad se čini da se ozlijeđeni oporavlja, razborito je uputiti ga na liječnički pregled. Primjerice, osoba koja je zadobila udarac u glavu može se nekoliko minuta kasnije činiti potpuno oporavljenom. Udarac je, međutim, mogao prouzročiti krvarenje unutar lubanje. Neustanovljeno, takvo krvarenje može za nekoliko sati ili dana zbog pritiska na mozak prouzročiti velike teškoće. Zadaća osobe koja pruža prvu pomoć prestaje onoga trenutka kada je ozlijeđeni predan u sigurne ruke medicinskog osoblja.
Abeceda prve pomoći
„Abeceda“ prve pomoći je jednostavan podsjetnik postupaka kod po život opasnih ozljeda ili oboljenja. Stoga je na prvom mjestu „abecede“ osigurati organizmu potreban kisik i prohodne dišne putove. Ukoliko ozlijeđena osoba uslijed zaprječenja prolaza zraka ne može disati, sve ostale obrade moraju pričekati. Dišni putovi uključuju nos i usta, grlo i dušnik te pluća. Ukoliko su oni začepljeni, ozlijeđeni se guši i ne može dobiti životno važan kisik. Ozlijeđenome preostaje tek nekoliko minuta života. Stoga valja provjeriti jesu li dišni putovi fizički zapriječeni uslijed zastoja komadića hrane ili povraćanja. Djeca se mogu gušiti igračkama koje su stavila u usta, a odrasli slabo pričvršćenim umjetnim zubima.
Zapriječen prolaz zraka prepoznaje se po šumovima pri disanju, po dahtanju ili otežanom disanju, te pojavi pjene na ustima ili nosu. U nekim je slučajevima ozlijeđenog potrebno položiti na leđa i nagnuti mu glavu unatrag, kako bi dišni putevi bili što ravniji, te prstima izvaditi sve što sprječava prolaz zraka.
Kašalj
Osoba koja kašlje može automatski izbaciti sadržaj koji priječi prolaz zraka, stoga je ne treba pomicati. Ne dobiva li organizam dovoljno kisika, koža unesrećenog postaje plava ili ljubičasto crvena, što je naročito zamjetljivo u području oko usnica i ušnih resica.
Dojenče ili malo dijete koje se guši, odnosno više ne kašlje i počinje mijenjati boju, valja okrenuti naglavce. .jpg)
Predmet koji priječi prolaz zraka može se izbaciti lakšim udarcem u području između lopatica.
Na drugom mjestu „abecede“ prve pomoći nalazi se disanje. Tijelo mora izvoditi pokrete disanja, jer će se u suprotnom zrak u plućima istrošiti, a nedostatak kisika ugrozit će život. Osoba koja je prestala disati može živjeti još samo četiri do šest minuta.
Umjetno disanje
Ukoliko disanje (respiracija) prestane, osoba koja pruža prvu pomoć mora početi umjetno disanje. Jedan od načina izvođenja umjetnog disanja je oživljavanje upuhivanjem zraka usta na usta. Osoba koja pruža prvu pomoć polaže unesrećenoga na leđa, glave zabačene unatrag, i upuhuje zrak u pluća (iako izdahnuti zrak sadrži manje kisika od svježeg zraka, ta je količina u slučaju nužde dovoljna). Ovo se izvodi 10 do 15 puta u minuti, sve dok unesrećeni ne počne sam pravilno disati.
Postoje slučajevi kada se umjetno disanje metodom usta na usta ne preporučuje, te mora biti izvođeno preko nosa. Primjerice, ako je unesrećeni progutao otrov ili kiselinu, osoba koja pruža prvu pomoć također može doći u doticaj s otrovnom tvari te tako i sama dospjeti u opasnost. Osobe koje pružaju prvu pomoć upućene su da se ne izlažu riziku i ne povećavaju opasnost postajući i same žrtvama.
Druga metoda umjetnog disanja sastoji se u pokretanju ruku unesrećenog kako bi se proširio i suzio prsni koš. Ova metoda nije toliko učinkovita kao tehnika umjetnog disanja usta na usta.
Srce i cirkulacija
Na trećem mjestu „abecede“ prve pomoći stoji optok krvi. Zaustavi li se rad srca, krv više ne kola tijelom i pojedini njegovi dijelovi uskoro ostaju bez kisika.
Srce se može ozlijediti nezgodom ili se njegov rad može zaustaviti uslijed šoka. Srce može biti nagriženo bolešću, primjerice srčanim udarom uzrokovanim koronarnom trombozom (začepljenjem koronarnih žila koje srčani mišić opskrbljuju krvlju). Znakovi zaustavljenog rada srca, ili srčanog bloka, uključuju izostanak disanja, neosjećanje bila na uobičajenim mjestima – na zapešću ili vratu – te proširene zjenice.
Iskusan davatelj prve pomoći bit će u stanju održavati optok krvi masažom srca (vanjskim pritiskanjem prsnog koša). Ova metoda uključuje polaganje unesrećenog na leđa na tvrdoj podlozi i ritmičko pritiskanje donjeg dijela prsne kosti. Pritisak uzrokuje istiskivanje krvi iz srca. Kada pritisak popusti, srce se ponovo ispunjava krvlju.
Ovu tehniku valja nadopunjavati umjetnim disanjem. Ipak, u nekim slučajevima ona može donijeti više štete nego koristi. Na ovaj se način može ozlijediti unesrećenog ili zaustaviti srce koje ustvari kuca vrlo slabo.
Krvarenje i šok
Jako je krvarenje zastrašujući prizor. Nastavi li se, u slučaju gubitka veće količine krvi, ozlijeđeni može zapasti u stanje šoka koji može biti smrtonosan (traumatski šok različit je od emocionalnog šoka kakav izazivaju primjerice loše vijesti).
Bolesnik u šoku blijed je u licu, a koža mu je na dodir hladna, ljepljiva i znojna. Disanje je u
brzano, a bilo, premda jako ubrzano, jedva se osjeća. Unesrećenog je važno utopliti i u najkraćem roku osigurati stručnu liječničku pomoć.
Pritisak i komprese
Ako se na ozljedi stvori ugrušak krvi valja ga ostaviti jer će spriječiti daljnje krvarenje. U suprotnom slučaju krvarenje treba usporiti tako da se na ozljedu stavi kompresa od čiste tkanine, i lagano pritišće. Prodre li krv kroz kompresu valja je pokriti drugom kompresom. Komprese treba učvrstiti kompresivnim zavojem, šalom ili kakvim drugim priručnim materijalom, dok ozlijeđeni ne stigne do bolnice. Hladnoća potiče zgrušavanje krvi pa vrećica s ledom može biti od velike koristi. Snalažljivi davatelji prve pomoći upotrijebit će vrećice smrznutog graška iz zamrzivača! Sjetite se također da ozlijeđeni dio tijela treba podići iznad visine srca unesrećenog: istjecanje krvi neće biti poticano gravitacijskom silom.
U slučaju krvarenja iz nosa, bolesnik mora sjesti, glave nagnute prema naprijed, prstima stisnuti nos i držati tako desetak minuta. Disati valja na usta i ispljunuti nakupljenu krv. Ukoliko nos još uvijek krvari, ponovite postupak. Jednako tako, stavljanje vrećice s ledom može biti od velike pomoći. Nju valja staviti na gornji dio nosa.
Kada krvarenje iz nosa prestane, bolesnik nekoliko sati ne smije čistiti ili ispuhivati nos. Ukoliko je krvarenje iz nosa toliko jako da ne prestaje niti nakon pola sata ili više, potražite liječničku pomoć.
Prijelomi kostiju
Slomljena se kost (fraktura) ne može jednostavno otkriti, osim u slučajevima kada dio kosti prodire kroz kožu ili je dio tijela očigledno izgubio svoj oblik. Prisutni su bolovi, otekline i nagnječenja, te nemogućnost pomicanja ozlijeđenog dijela tijela.
Za podupiranje slomljenog dijela mogu se uporabiti sve vrste prirodnih udlaga, poput drške od metle pričvršćene duž slomljene noge ili kišobrana zavezanog za slomljenu ruku.
Ipak, svaka ozbiljno ozlijeđena osoba smije se pomicati jedino u okolnostima koje joj ugrožavaju život: požar ili plin koji istječe. U većini slučajeva unesrećenog je dovoljno poduprijeti jastucima ili kaputima i održavati mu tjelesnu toplinu. Svi prijelomi zahtijevaju bolničku obradu. Razumno je ozlijeđenome ne davati jesti ili piti. Možda će ozlijeđenog biti potrebno podvrgnuti operativnom zahvatu pod općom anestezijom, a uzeta hrana ili piće mogu ga odgoditi.
Opekline
Opekline mogu biti posljedica vatre, zagrijanih metala ili ostalih tvari te izloženosti suncu ili dodira s električnom strujom i određenim kemijskim tvarima. Oparina je oteklina nastala uslijed djelovanja vruće tekućine kao što je ključala voda ili vrele masnoće. Opekline i oparine razlikuju se po stupnju oštećenja kože, od blagog crvenila do gubitka kože i njezinih donjih slojeva. Ozbiljne i opsežne opekline uzrok su jedne od najozbiljnijih intervencija prve pomoći.
Općenito, ako opeklina nije prodrla kroz kožu, najvažnije je što prije ohladiti opečeno mjesto. Jedna od mogućih metoda je stavljanje opečenog dijela tijela pod čistu, hladnu tekuću vodu iz slavine. Komadići prilijepljene tkanine koji se drže za kožu ne smiju se odstranjivati do trenutka pružanja stručne liječničke pomoći.
Opekline uslijed djelovanja električne struje mogu također prouzročiti napetost mišića, čak i zaustaviti rad srca. Važno je da je osoba koja pruža prvu pomoć sigurna da je električna struja isključena ili da je prekinut dodir između ozlijeđene osobe i električnog voda. Ukoliko nije, onoga trenutka kada osoba koja pruža prvu pomoć dotakne ozlijeđenog, prijeti joj ista opasnost.
Otrovi
Otrovi, škodljivi lijekovi i ostale kemijske tvari mogu dospjeti u organizam na različite načine – gutanjem, udisanjem, ubrizgavanjem ili ugrizom insekta ili otrovne životinje. 
Liječenje trovanja posebno je otežano time što osoba koja pruža prvu pomoć ne mora znati o kojoj se količini otrova radi i kakvo mu je djelovanje.
Najprije je svakako potrebno pozvati hitnu pomoć ili zatražiti savjet telefonom. U slučaju nekih otrova, bolnički odjeli hitne pomoći raspolažu protuotrovima koji se daju unesrećenom radi neutraliziranja otrova.
Položaj za oporavljanje
Unesrećena osoba u malaksalom ili besvjesnom stanju mora biti pod stalnom prismotrom, kako se ne bi dogodilo da počne povraćati jer povraćanje može začepiti dišne putove. Pravilan položaj uključuje ležanje na prsima i jednom boku, s glavom postrance, donjom rukom pruženom duž tijela i drugom rukom savinutom u laktu, pri čemu se šaka položi blizu lica. Donja je noga ispružena, a gornja savinuta, sa stopalom ispred koljena donje noge. Ovaj položaj poznat je kao bočni položaj i pri pružanju se prve pomoći vrlo često koristi.
Na sreću, vrsta prve pomoći s kojom se većina ljudi najčešće susreće uključuje stavljanje manjeg zavoja na posječeni prst ili uporabu losiona protiv opeklina od sunca tijekom godišnjeg odmora. Nezgode, naravno, treba spriječiti, ali i biti pripravan ako se one ipak dogode.
Članak je izvorno objavljen u 5. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
