Zadnji podaci kazuju da danas na Zemlji živi gotovo 10.000 vrsta ptica. Od toga broja polovina njih spada u ptice pjevice. Kao što im i samo ime kaže pjevice imaju sposobnost specifičnog glasanja odnosno pjevanja. Ali kako? Uz pomoć glasnica kao čovjek? Pa baš i ne. Ptice imaju razvijen karakterističan organ veličine graška kojeg nazivamo pjevalo ili sirinks. Smješten je na dnu dušnika na spoju s bronhima, a građen je od dvije cijevi koje funkcioniraju neovisno jedna o drugoj i omogućuju produciranje više zvukova istovremeno. Neke vrste ptica pjevica mogu u samo jednoj sekundi proizvesti do čak 80 različitih tonova.
Glasanje i pjev ptica kod većine ljudi stvara osjećaj ugode i smirenosti. A zašto zapravo ptice pjevaju? To je pitanje kojim se znanstvenici bave već stotinama godina. Pjev kao takav može u „otpjevanoj strofi“ sadržavati do dvije tisuće različitih zvukovnih elemenata. Kao što slova tj. suglasnici i samoglasnici u ljudskom jeziku dovode do stvaranja riječi i rečenice, tako i ptice pjevice svojim glasanjem proizvode niz zvukova različitih značenja. Pjev pticama služi za međusobno komuniciranje i prenošenje različitih poruka. U glasanju ptica razlikuju se zov i pjesma.
Zov traje vrlo kratko i u principu je povezan s nekom bitnom informacijom koju ptica želi prenijeti u najkraćem mogućem vremenskom razdoblju. Zov se sastoji od oštrih i probojnih zvukova kojim ptica želi dati do znanja da se nalazi u potencijalnoj opasnosti, da se u njenoj neposrednoj blizini događa nešto neočekivano. Za razliku od zova, pjesma se sastoji od melodičnog, dugog i složenog glasanja a koristi se kod dokazivanja pripadnosti određenom teritoriju, svakodnevnom komuniciranju te u periodu udvaranja i parenja ptica.
Prema posljednjim podacima danas u Hrvatskoj obitava nešto manje od 400 vrsta ptica. Nešto više od polovice tog broja pripada pticama pjevicama. U naredna dva teksta pobliže ću vam opisati neke od njih.
KOS (Turdus merula)
Kos je ptica iz porodice drozdova (Turdidae). Rasprostranjen je na području Europe i sjeverne Afrike gdje može obitavati i na velikim nadmorskim visinama. Česta je ptica i u našem krajevima. Smatra se da na području Europe živi oko milijun jedinki ove simpatične životinjice. Koja nam je prva asocijacija na riječ kos? Crna ptica narančastog kljuna? Ta informacija je samo napola točna, jer crnu obojanost tijela imaju mužjaci, dok su ženke sivo smeđe obojanosti perja i pjegavog trbuha, te žutosmeđeg kljuna. Odrasla jedinka je dužine tijela oko 25 centimetara, težine 80 do 120 grama. Hrani se malim insektima, crvićima i puževima, ali u prehranu voli dodati i ponešto sjemenki i voća.
Prirodna staništa kosa su šume, parkovi i vrtovi u gradovima i selima. Po prirodi je radoznao, ne zahtjevan i vrlo prilagodljiv. Dosta se brzo privikne na prisutnost čovjeka u svojem prirodnom okruženju. Za razliku od većine drugih ptica, kos velik dio dana provede na tlu. Osim po svojoj obojanosti tijela, kos je vrlo prepoznatljiv i po lijepom melodičnom pjevanju.
Mnogi ga smatraju jednim od najboljih pjevača u ptičjem svijetu, ali i vjesnika proljeća. Dok je još vani hladno a dani kratki, dugotrajna pjesma kosa prvi je znak da će se priroda uskoro početi buditi iz zimskog sna.
Kosovi žive u monogamnim parovima cijelog života. Razdoblje parenja traje od ožujka do kraja lipnja. Ženka gradi gnijezdo na stablima drveća uz samo deblo. Gnijezdo je zdjeličastog oblika, a izgrađeno je od blata i raznovrsnih grančica. Ženka u njega polegne tri do pet plavo zelenih jaja s crvenkastim točkicama i crticama. Kad se ptići izlegu, o njima brinu oba roditelja. Životni vijek kosa je oko tri godine.
ČEŠLJUGAR (Cardeulis cardeulis)
Mnogi zaljubljenici u ptičji svijet smatraju češljugara našom najljepšom pticom i odličnim pjevačem. To je malena vrapčarka iz porodice zebovki. Živi na području Europe, sjeverne Afrike te u Aziji. U Hrvatskoj najčešće obitava na području Dalmacije i priobalja, no može ga se naći i u kontinentalnom dijelu zemlje.
Dužina tijela odrasle jedinke je u prosjeku 12 do 15 centimetara, težine tijela od 15 do 20 grama. Češljugar je karakterističan po crvenoj obojanosti perja lica (kod mužjaka crvena boja dopire do oka), crno bijelom tijelu te žuto crnoj obojanosti perja krila. Rep mu je račvaste građe. Spolni dimorfizam (razlika u obojanosti tijela i građi) između mužjaka i ženke nije izražen kao kod većine drugih ptica iz porodice zeba.
Češljugar obitava na otvorenim livadama i parkovima, rubovima šuma. Vrlo često živi u blizini ljudi. Hrani se sitnim kukcima i sjemenkama, a živi u manjim jatima. U svibnju mužjak svojom svadbenom pjesmom poziva ženku na građenje gnijezda. U krošnjama drveća na visini od oko pet metara ženka u gnijezdu snese četiri do šest jaja bijele boje, s vijencem crvenkastih točkica na tupoj strani. Iz jaja se za otprilike dva tjedna izlegu ptići.
U ranu se jesen češljugari skupljaju u velika jaka s jednim ciljem; kreću u potragu za hranom. Tada ih se može vidjeti kako u velikom broju lutaju poljima i livadama čupajući korijenje i tražeći sjemenje ocvalog bilja.
Češljugar ima izuzetno melodičan i glasan pjev. U svom glasanju izmjenjuje cvrkut s glasnim završnim tonom kojeg se naziva čurlikom. Danas je češljugar zakonom zaštićena životinjska vrsta i najstrože je zabranjen njegov lov.
Grdelin, grdelac, staglin, štiglec, štiglić, ciganče i karnjolac samo su neka od lokalnih imena za ovu pticu.
CRNOKAPA GRMUŠA (Sylvia atricapilla)
Crnokapa grmuša vrsta je ptica koja spada u porodicu cvrkutuša. Vrlo je rasprostranjena i česta ptica u Europi, zapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Vitkog je tijela dužine oko 15 centimetara, težine 15 do 20 grama. Mužjak ima sivo smeđu obojanost perja dok mu je tjeme karakteristično crne boje. Za razliku od njega, ženka i mladunci imaju smeđu obojanost perja tijela sa crvenkasto smeđim tjemenom. Rep ove ptice je relativno dug.
Glasa se ugodnim i cvrkutavim pjevom koji završava glasnim cvrkutom. Živi uz rubove šuma, u većim parkovima i na livadama. Iako je česta u kontinentalnom dijelu Hrvatske, u jesen se seli u toplije krajeve u potrazi za hranom. U priobalnom području i u Dalmaciji je crnokapa grmuša trajno naseljena pjevica.
Hrani se manjim insektima, paucima, skakavcima i glistama, a u fazi podizanja mladunaca u preranu dodaje i plodove raznovrsnog grmolikog bilja. Gnijezdi se dva puta godišnje u toplijem dijelu godine, od travnja do srpnja, kada u nižim dijelovima drveća gradi gnijezdo.
Mjesto na kojem će obitavati voli graditi na crnogoričnom drveću pogotovo smreki, na visini oko metra iznad tla. U gnijezdo ženka snese do pet bijelo crnih jaja prošaranih pjegama. Zanimljivo je istaknuti da oba roditelja brinu o pomlatku.
Crnoglava grmuša je strogo zaštićena životinjska vrsta u Hrvatskoj. Životni vijek joj je i do desetak godina.
U idućem tekstu predstavit ću vam još nekoliko ptica pjevica Hrvatske, uključujući i onu najrasprostranjeniju. Onu koju ćete zasigurno opaziti šetajući ulicama grada ili sjedeći u parku. Naravno, riječ je o vrapcu.
Izvori:
Autor teksta:
