Putopisne razglednice: Krapanj – Plosnati otočić šibenskog arhipelaga

Prema predaji naseljavanje Krapnja započelo je tijekom 15. i 16. stoljeća. Naime, nakon što je od šibenskog Kaptola kupio otok, njegov prvi vlasnik, plemenitaš, Toma Jurić je u prvoj polovici 15. stoljeća na ovom, tada još nenaseljenom otoku, sagradio kapelu te je oporučno otok ostavio Maloj braći franjevcima u nasljeđe. U narednim godinama na Krapnju polako niču crkva i samostan koji su dovršeni tek 1523. godine. Premda na otoku nije bilo predviđeno naseljavanje stanovništva, turska osvajanja u dalmatinskom zaleđu nagnala su bjegunce s kopna da se ovdje trajno nasele. Tako se već početkom 16. stoljeća ovdje bilježi razvoj većeg naselja sa stanovnicima koji su se brzo morali snaći i prilagoditi otočkim životnim uvjetima i suživotu s morem. Činjenica da je danas Krapanj poznat po spužvarstvu i ronilaštvu svjedoči o tome da su s vremenom Krapljani srasli sa svojim životnim prostorom koji je na njih utjecao i koji im je kasnije osigurao egzistenciju. Vezano uz razvoj spužarstva valja istaknuti da je Krapljane ovoj zahtjevnoj vještini kojom se, iako u manjoj mjeri, bave još i danas, prvi podučio fratar Antun s otoka Krete, početkom 18. stoljeća. S vremenom se spužarstvo na Krapnju toliko razvilo da je krajem 19. stoljeća ovdje osnovana i spužvarska zadruga, a krapanjske spužve su se masovno izvozile i prodavale širom Europe sve do sredine 20. stoljeća. U ovom pogledu važno je istaknuti da je upravo povećani interes za izlovom spužava utjecao i na razvoj ronilaštva na otoku. 

 

Spomenuti franjevci su na Krapnju početkom 19. stoljeća pokrenuli osnovnu školu koja je djelovala sve do otvaranja Pokrajinske osnovne škole krajem istog stoljeća, i koja još uvijek djeluje kao područna osnovna škola Brodarica, ali danas, nažalost, samo s jednom učenicom. Unatoč tome što su sredinom 20. stoljeća na otok dovedeni struja i voda te su općenito poboljšani životni uvjeti mještana, ovaj nekoć najgušće naseljeni hrvatski otok se od tada počeo i drastično raseljavati. Činjenica da se tijekom ljeta vrlo često u šetnji Krapnjom mogu čuti razgovori na engleskom jeziku s pokojim ubačenim hrvatskim izrazima i riječima, govori o tome da su se tijekom ljeta na otok vratili Krapljani ili njihovi potomci iz Australije, Kanade ili Sjedinjenih država. Govoreći o povijesti i razvoju Krapnja svakako treba istaknuti da se susjedna Brodarica kao mjesto razvila naseljavanjem Krapljana i ljudi iz okolnih mjesta, tako da su oba ova mjesta neraskidivo povezana. Prema razgovorima s domaćim ljudima, navodno su krapljanske kćeri u nasljedstvo dobivale zemlju na ovom nekada manje poželjnom kopnu nasuprot Krapnja. Međutim, kasnije se na ovom području uz pitomu morsku obalu razvila Brodarica i to kao vrlo poželjna turistička destinacija koja danas broji oko 3000 stanovnika. Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće vidljivo je da se Krapanj počinje intenzivnije obnavljati i uređivati, te da kao mirno mjesto bez prometa okrenuto brjnim otočićima šibenskog arhipelaga privlači sve veći broj posjetioca željnih autentičnog doživljanja Dalmacije.    

 

 

 

Na Krapnju se sve može činiti malenim, pa tako i njegova luka i glavno pristanište brodova koje se naziva Porat. Ovaj prostrani središnji dio mjesta okružuju stare kamene kuće smještene uz more. Neke od njih su obnovljene ili u fazi obnavljanja, a neke su ruševne i čekaju bolje dane. Ovdje se nalazi i zgrada škole koja gleda na polukružnu luku u kojoj leže natiskani manji brodovi i na čijem ulazu stoji crveni svjetionik. Tu se nalaze i kafić „Porat“ te dojmljiva konoba „Dalmata“ iz koje uvijek dopire ugodna glazba primjerena ambijentu okruženom kamenim kućama i morem. Tako je zapravo već na prvom koraku nakon iskrcavanja na Krapanj moguće odabrati mjesto u kojem se može popričati s ugodnim domaćinima o aktualnim temama, što mnogi ljudi kada siđu s broda i čine. Isto tako, ako posjećujemo otok tijekom vrućih ljetnih mjeseci, na putu prema samostanu uz obalu okrenutu prema Brodarici, možemo zastati i u kafiću „Loža“ gdje se nakon kave moguće odmah i okupati u moru (i to ponoviti više puta), budući da je kafić smješten neposredno uz obalu. 

 

 

Nastavimo li tako šetati uz obalu prema sjeverozapadnoj strani otoka i samostanu, pored starijih kamenih i obnovljenih kuća smještenih uz more zamijetit ćemo usidrene brodiće u njihovoj blizini, koje Krapljani koriste za svakodnevni prelazak na kopno ili ribolov. Očito je da svaka krapljanska obitelj ima svoju barku. Također, uz obalu se mogu naći i brojni spomenici proteklih vremena kao što su nasukane drvene barke, pokoje sidro, ribarske mreže, zatim stare drvene bačve koje su se vjerojatno prije koristile za vino, te kamenice za ulje različitih dimenzija i oblika koje se danas koriste kao jedinstvene posude za cvijeće i razno bilje. Tu se još mogu naći i male palme, zatim ružmarin, lavanda i ostalo bilje koje dodano uljepšava šetnju uz more. Na istom putu prije samostana nalazi se i stara gustirna odakle su Krapljani crpili vodu prije izgradnje modernog vodovoda sredinom prošlog stoljeća. 

 

Nedaleko, ispred crkve i samostana, uz more se skladno uklopio i novi, ali manji, obiteljski hotel „Spongiola“ (tal. spužva) na mjestu nekadašnje spužvarske zadruge. Važno je spomenuti da je u hotelu smješten i mali muzej ronilaštva u kojem se nalaze vrijedni artefakti koji svjedoče o bogatoj spužvarskoj tradiciji Krapljana. To se između ostalog odnosi na staro ronilačko odijelo i opremu, barokomoru, ručnu pumpu za zrak te razne školjke i spužve. Tu su još i brojne stare fotografije krapljanskih ronilačkih ekipa i ronioca te plakat o podvigu Federika Tamfare koji je u potrazi za koraljima zaronio na 104 metara dubine u običnom ronilačkom odjelu, što se svojevremeno smatralo jugoslavenskim rekordom. Od brojnih fotografija valja izdvojiti jednu s krapljanskim roniocima poduzeća „Brodospas“, budući da su mnogi Krapljani kao vješti ronioci radili u ovom poduzeću na izvlačenju potopljenih brodova na Jadranu iz perioda Drugog svjetskog rata. Za održavanje ove tradicije ronilaštva na Krapnju očito se pobrinuo svjetski rekorder u ronjenju na dah i danas jedan od najpoznatijih Krapljana – Kristijan Curavić – „Kike“ koji će, sigurni smo, jednog dana biti uvršten među spomenute legende krapanjskog ronilaštva. Iako su zlatna vremena krapljanskog spužarstva završena, bitno je istanuti da se i danas na Krapnju nekoliko ekipa uspješno bavi izlovom spužvi, koje su i dalje cijenjene zbog svoje visoke kvalitete.  

 

Ako nastavimo šetati iza hotela prema unutrašnjosti otoka, doći ćemo do ranije istaknutog samostana i crkve Svetog Križa. Do crkve se odmah nalazi i groblje koje se razlikuje od ostalih po grobovima i nadgrobnim spomenicima koji su izgrađeni iznad razine zemlje. Ovo ne čudi, budući da se Krapanj prosječno uzdiže oko 1,5 metar iznad razine more. Ono po čemu će na prvi pogled posjetioci dodatno razlikovati ovo groblje od uobičajenih je i jedan od nadgrobnih spomenika s prikazom maske starog ronilačkog odjela što dodatno svjedoči o važnosti ronilaštva za Krapljane. Crkva i samostan, koji su dovršeni 1523. godine, nadograđeni su i prošireni u više navrata tijekom narednih stoljeća. Tako je tijekom prve polovice 17. stoljeća nadograđen samostan klaustarnog tipa u sredini kojeg je izgrađen bunar, da bi zbog prirasta stanovništva u prvoj polovici 20. stoljeća bila proširena i crkva.

 

Iz neposrednog obilaska vidljivo je da su određeni dijelovi crkve i samostana nedavno ponovno obnovljeni i uređeni. Ulaskom u klaustar pred posjetiocima se otkrivaju njegova četiri krila s kamenim bunarom u sredini. Njegova unutrašnjost, koja skladnom arhitekturom i mirnoćom reflektira kontemplativan duh nekadašnjih i današnjih redovnika, dio je malenog ali zanimljivog, i vrlo vrijednog samostanskog muzeja. Pored izložene zbirke antičkog posuđa, amfora, koralja i spužvi, zatim knjižnice i inkunabula, među brojnim vrijednim eksponatima iz muzeja može se izdvojiti slika „Posljednje večere“ iz 16. stoljeća poznatog talijanskog renesansnog slikara Francesca Santacrocea. Uz samostan, na sjevernom dijelu otoka, naslanja se gusta borova šuma kojom najglasnije ljeti odzvanja intenzivna, ali ugodna i meditativna, jeka cvrčanja cvrčaka. 

 

Ukoliko se odlučimo nastaviti šetnju kroz boravu šumu doći ćemo do zapadne obale otoka s koje se može vidjeti susjedni otok Zlarin i dio otočića koji okružuju Krapanj kao i obala uz kopno prema Šibeniku. Ovisno o godišnjem dobu i vremenu, uzduž cijele jugozapadne obale otoka okrenute prema otvorenom moru, kojom vodi i uređena šetnica, uvijek je moguće vidjeti manja ili veća jata brodica kako kruže oko malih nenaseljenih otoka oko Krapanja. Međutim, odlučimo li se vratiti od samostana prema središtu mjesta kroz unutrašnjost otoka kojim vode paralelno jedan popločeni i drugi nepopločeni put, obavezno ćemo uživati u malim uređenim maslinicima odvojenim suhozidima te u opojnom mirisu komorača, koji ovim dijelom otoka raste posvuda. Prije no što se izgubimo u krivudavim kamenim ulicama kako bi prodrijeli u unutrašnjost mjesta obavezno ćemo proći i uz uvalu Dražicu do koje se nalazi nedavno uređeno sportsko igralište. Promatrajući ga, može se zamijetiti da se tu radi o igralištu smještenom u nesvakidašnjem i nevjerojatnom ambijentu za sportske aktivnosti kojeg uokviruju more i otoci, a najčešća publika su galebovi. Vrludajući iz smjera Dražice jugoistočno prema unutrašnjosti mjesta moguće je (i preporuča se) izgubiti se u nepravilnim ulicama uz koje strše stare i nove kuće (od kojih se neke uklapaju u tradicionalni pejzaž, a neke ne) te mali obrađeni vrtlovi ograđeni suhozidovima. 

 

Pored brojnih zanimljivih ulaza, prolaza, dvorišta, prozora, kamenica pretvorenih u pitare te vrlo zanimljivih dimljaka na starim kućama, u labirintu uličica u unutrašnjosti, između ostalog može se izdvojiti i stari toranj sa satom na malom trgu. Iz svih ovih krivudavih ulica i prolaza lako se dolazi do mora na jugoistočnoj strani otoka koja je također ugodna za šetnju i kupanje tijekom ljeta. Nadalje, u ovom dijelu otoka se nalazi i galerija od spužava i suvenirnica „Žitak“ koja i sama nalikuje poput malog muzeja spužarstva budući da je ukrašena starom ronilačkom opremom te naravno, brojnim spužvama i ostalim suvenirima. Konačno, jedan od vrijednih toponima u blizini svakako je i nedavno obnovljena uljara sv. Lovre iz 1584. godine koja danas ima muzejsku funkciju. U uljari je moguće dobiti od stručnog vodstva vrlo zanimljiv i detaljan uvid u tradicionalni proces nastanka maslinovog ulja uz ugodnu šetnju renoviranim starim prešama te ostalim alatima i napravama koje su se nekoć koristile u proizvodnji maslinovog ulja.

 

 

Navodno je još ne tako davnih 60-tih godina prošlog stoljeća na Krapnju živjelo više od 1500 stanovnika, a danas ih je tu još samo oko 200-tinjak. Unatoč tome, vidljivo je već na prvi pogled, ako se otok posjećuje tijekom ljeta, da se na Krapnju kvalitetno živi, da se stare kuće obnavljaju (iako ih ima još mnogo neobnovljenih), a nove grade, da je šetnica uz obalu nedavno uređena kao i sportsko igralište, da rade dućan, konobe, kafići i hotel, da u vrtovima rastu pomidori, kukumari i paprike te da su masline uglavnom obrane, kao i da se usprkos jakim emigracijskim trendovima prema kopnu na otok nedavno trajno nastanilo i nešto ljudi iz drugih dijelova Hrvatske.

 

No uvijek bi moglo biti bolje, i iako na otoku ostaje još podosta prostora za obnovu i razvoj društveno-ekonomskih sadržaja i infrastrukture, činjenica je da zbog neposredne blizine Jadranske magistrale i Šibenika te zbog dobre povezanosti s kopnom, Krapanj predstavlja jedno od mjesta s odličnim preduvjetima za razvoj ugodne i zdrave životne sredine koja će, za pretpostaviti je, u budućnosti privlačiti sve više ljudi zasićenih užurbanim, prometom zakrćenim, predvidljivim i sve više sterilnim urbanim džunglama. Još ne tako davno postojali su planovi za povezivanjem Krapnja s kopnom putem mosta. Iako Krapljani najbolje znaju što je njima potrebno, ovako gledajući sa strane, čini se da je dobro da do realizacije ove ideje nikada nije došlo.

 

http://tz-brodarica.hr/ 

http://www.spongiola.com/hr/hotel.htm 

http://free-si.htnet.hr/Brodarica/krapanj.htm 

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33738 

http://en.wikipedia.org/wiki/Krapanj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Krapanj

http://krapanj.com/

 

Zahvaljujemo na suradnji sugovornicima iz muzeja u samostanu sv. Križa, muzeja-uljare sv. Lovre, muzeja ronilaštva u hotelu Spongiola i galeriji od spužava i suvenirnici Žitak.