Prikazani primjeri projektnih aktivnosti provođeni su kod učenika prvih i drugih razreda osnovne škole, dobnih skupina od 6 do 8 godina. Kroz rad će biti prikazani pojmovi čitalačke pismenosti, poticanja širenja vokabulara, izgrađivanja kulture čitanja, razvoja kritičkog mišljenja te utjecaja razvoja čitalačkih vještina na cjeloživotno učenje. Bit će prikazana važnost razvoja rane pismenosti iz koje proizlazi uspješnost razvoja same čitalačke pismenosti. Radom će biti obuhvaćeni svi koraci koji su pretpostavka uspješnom razvoju čitalačkih vještina kao i svi sudionici ovog vrlo izazovnog procesa u dječjem razvoju.
Proces igrifikacije, izražavanja slikom, crtežom i vizualnim prikazom, globalno čitanje, dramatizacija, slušanje i izražavanje pokretom samo su mali dio aktivnosti provođenja postupka razvoja čitanja i čitalačke pismenosti. „Kutak za čitanje“, „Čitalačka penjalica“, „Čajanka uz priču“, „Čitanje naglas“, „Čitam tebi, čitam sebi, čitam svima“, „Priče iz kutije“, „Putujuće priče“, „Igrajmo se riječima“ i brojne druge aktivnosti dio su smjernica kojima su ove učiteljice stigle do startno postavljenih ciljeva. Iako put nije bio lagan, te je sa sobom nosio niz novih izazova, upravo raznolikošću aktivnosti i spremnošću prilagodbe, do kraja drugog razreda svi su učenici uspješno savladali tehniku čitanja. Na ovom izazovnom putu pratili su ih kreativnost i spremnost prilagodbe trenutnoj situaciji kao i slobodno stvaralaštvo učenika čija je mašta često putovala u beskraje novih svjetova.
Jezik se javlja u različitim oblicima, a pojam čitanja samo je jedan, ali vrlo važan dio ovladavanja jezikom. Govorenje, pisanje, čitanje i slušanje također su dijelovi jezika, a za djecu je izuzetno važno da ih do uspješnog usvajanja jezika vodi savladavanje svih njegovih spomenutih dijelova. U radu s djecom učitelji često postavljaju sebi pitanja kako djecu naučiti čitati te kako ih naučiti da zavole taj važni oblik jezika, a da to ne bude kroz prisile i nametanja vlastite volje. Obzirom da se sam pojam čitanja opisuje kao dekodiranje napisanih slova koja se pretvaraju u zvučne jezične znakove, važno je odrediti smjernice u radu s djecom kako bi im taj postupak prošao što uspješnije. Dugotrajnom vježbom i metodom ponavljanja postepeno se postiže automatizacija čitanja. Tim postupkom bez većih misaonih naprezanja čitaju se predloženi tekstovi.
Pojam čitalačka pismenosti predstavlja prošireni pojam čitanja. Dijete koje je razvilo čitalačku pismenost vrlo čitko čita tekst, poštujući sva pravila čitanog teksta, pazeći na intonaciju te na sve govorne vrednote teksta. Nadalje, tijekom procesa čitanja služi se različitim metodama i tehnikama ovisno o vrsti teksta i samom cilju čitanja istoga. Informacije koje čitatelj dobije čitanjem nekog teksta trebao bi znati i moći naknadno iskoristiti u nekim drugim traženim situacijama. U literaturi se često spominju dva osnovna pojma čitanja – pragmatično čitanje te književno – estetsko čitanje. Pragmatično čitanje za rezultat bi imalo dobivanje traženih informacija za stjecanje nekih novih znanja. Književno – estetsko čitanje pojam je koji obilježava čitanje iz zabave i užitka. Kako bi djeca što lakše ovladala tehnikom čitanja važno je u proces savladavanja uključiti roditelje te djecu svakodnevno motivirati različitim zanimljivim aktivnostima. Djeci treba konstantno ukazivati na važnost i benefite koje čitanje pruža te ih kroz proces voditi nizom dobro osmišljenih i zabavnih aktivnosti. Ovdje je važno napomenuti kako je izuzetno bitno odabirati tekstove primjeren dječjoj razvojnoj fazi. Bitno je također, osvijestiti djetetu kako se svladavanjem tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog stvaraju pretpostavke za uspješan razvoj i ostalih obilježja jezika kao što su pisanje, komunikacija, slušanje i razumijevanje jezika. Razvoj čitalačke pismenosti razvija se postepeno. Započinje ranim razvojem pismenosti kada je dijete malo i još nije sposobno samostalno čitati. Razdoblje je to do polaska djeteta u školu. Period je u kojem se djeci pružaju temelji za razvoj vlastitih sposobnosti i vještina. Propusti nastali u ovom razdoblju kasnije mogu biti vrlo teško nadoknadivi. (2012, prema Peretić i sur., 2015) kao glavne vještine i znanja rane pismenosti ističu rječnik, pripovijedanje te interes za tisak. Polaskom u školu djeca dolaze s različitim stupnjevima poznavanja čitanja, a početne stupnjevane razlike očite su i u ostalim fazama školovanja. Učenje čitanja i pisanja neophodne su vještine za daljnji uspjeh djeteta u školi i kasnije u životu. Uz obiteljsko čitanje djeca upoznaju strukturu teksta koja je u pisanom tekstu očitija nego u samom govoru. Whitehurst i Lonigan (1998, prema Smidt i sur., 2012) definiraju ranu pismenost kao skup vještina koje prethode čitanju te ističu okruženje koje može utjecati na razvoj tih vještina, uključujući jezik, koncept o tisku, poznavanje slova, jezičnu i fonološku svjesnost. Vještine rane pismenosti stečene su u stalnom procesu učenja od rođenja sve dok dijete ne može čitati i pisati u konvencionalnom smislu. Iako su brojni autori definirali pojam rane pismenosti u ovom radu za vodilju je uzeta ona pismenost koju ističu Kuvač Kraljević i Lenček (2012, prema Peretić i sur., 2015), a to su sljedeće: fonološka svjesnost, rječnik, pripovijedanje, interes za tisak, koncept tiska i imenovanje slova. Postoje koraci u razvoju čitalačke pismenosti kod djece. U tom procesu važno je pravovremeno educirati roditelje, ponuditi djetetu različite izvore čitanja, Dozvoliti mu da samo odabere što će čitati te povezati njegove svakodnevne aktivnosti s aktivnošću čitanja. Važno je biti uzor kojeg će dijete slijediti odnosno primjerima pokazati što se od njega očekuje.
Kroz sami projekt „Čitanjem putujem u svijet mašte“, koji je provođen u školi na razini učenika 1. i 2. razreda tijekom dviju školskih godina i to kroz različite nastavne predmete i sadržaje prošlo je šezdesetak učenika. Na samom početku projekta provedena je kratka anketa o čitalačkoj pismenosti učenika gdje je dobivena šarolika lepeza znanja i vještina pojedinaca. Temeljem te ankete, učiteljice su sastavile hodograme i planove aktivnosti koje bi trebale omogućiti lakši dolazak do planiranog cilja, a to je zadovoljavajuća razina razvoja čitalačke pismenosti kod svakog pojedinog učenika. Odmah u prvom razredu krenulo se sa aktivnostima „Na slovo, na slovo“, „Lanac riječi i rečenica“, „Putujuće priče“, „Priče iz kutije“ te dramatizacija dječjih bajki.
Ovim aktivnostima postignuto je da učenici uče čitanje kroz igru i zabavu te šire vokabular primjeren svom uzrastu. Crtež im je bio polazišna osnova i na njemu su gradili svoj čitateljski svijet. Slaganjem slova, slogova, riječi i rečenica krenuli su putem putujuće priče koja im je pomogla da maštom stvaraju nove svjetove. Pričama iz kutije prepričavali su slikovnice koje su čitali u krugu svoje obitelji te širili preporuke za pročitane priče, čvrsto argumentirajući zašto bi bilo dobro predloženu priču pročitati. Dramatizacijske igre izazvale su kod djece potpuno oduševljenje. Zahtjevnost da prethodno pročitaju i nauče dio teksta kako bi ga dramatizacijom mogli prikazati svojim prijateljima, bio je zahtjevan ali vrlo motivirajući zadatak za mališane. Osim što su tekst morali više puta iščitavati, nužna je bila izražajnost i poštivanje interpunkcijskih znakova kako bi sama dramatizacija izgledala što realnije.
U 2. razredu već su dvije trećine učenika postali vrlo dobri čitači. Svoj napredak pratili su na izrađenoj „Čitalačkoj penjalici“, a „Čitalački toranj“ bio je izazov s kojim se većina vrlo brzo lako uhvatila u koštac. Na tornju su se brzo osim slikovnica mogli pronaći i mnogi kraći dječji romani te zbirke priča i pjesama. Olakotna okolnost je bila ta što su učiteljice za ovaj projekt dobile nesebičnu pomoć školske knjižničarke kao i roditelja svojih učenika. Ponosne na dobro planirane i uspješno realizirane aktivnosti, učiteljice su na kraju zaključile kako je početni cilj na kraju drugog razreda uspješno realiziran. Kod djece je zamijećen napredak i spoznaja da čitanjem svaki dan nauče nešto novo, proširuju i bogate rječnik, otvaraju puteve mašti i jačaju koncentraciju, lako se opuštaju i evidentno smanjuju napetosti. U odnosu na postavljeni početni cilj na kraju je kod djece uočena veća sposobnost razumijevanja pročitanog, lakše pronalaženje traženih zadataka, promišljanje i iskazivanje vlastitog mišljenja, lakše proučavanje i analiziranje pročitanih podataka te spremnost slobodnog izražavanja vlastitog mišljenja o nekoj temi.
Na kraju rada može se zaključiti da je motivacija za čitanje gotovo presudan čimbenik u razvijanju interesa za čitanje i kulture čitanja kod učenika razredne nastave. Učiteljima je veliki izazov biti kreativan i pronaći što bolje metode kojima će se potaknuti čitalačka motivacija djece. Sve aktivnosti trebale bi u početnoj fazi biti usmjerene na unutarnju motivaciju jer bi tako učenici čitanje mogli doživjeti kao užitak, a ne kao obavezu. Moderno vrijeme digitalizacije i popularizacije društvenih mreža, online igrica i virtualnog svijeta lako odvlači dijete iz realnosti. Sasvim tiho oduzima mu djetinjstvo, igru koja mu je tako svojstvena te mogućnost životnog učenja kojim se razvija „ulična inteligencija“. Današnja djeca teško odvajaju vrijeme za igru s vršnjacima na otvorenom, a još teže drže pažnju i koncentraciju kako bi se posvetila aktivnosti čitanja. Stoga je na učiteljima tragati za različitim metodama kojima će čarobni svijet čitanja i mašte dovesti kod djece na mjesto velikih važnosti koje je čitanju oduvijek i pripadalo.
Literatura:
- Čudina-Obradović, M. (2003). Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Zagreb: Školska knjiga
- Kleedorfer, J. (1998). Čitati s voljom i razumom. Koprivnica : Hrvatsko čitateljsko društvo
- Peretić, M., Padovan, N., Kologranić Belić, L. ( 2015). Rana pismenost
- Smidt , W. K., Lehrl, S., Anders, Y., Pohlmann-Rother, S., Kluczniok, K. (2012). Emergent literacy activities in the final preschool year in the German federal states of Bavaria and Hesse. An International Journal of Research and Development, 32(3), 301-312
- Težak, S. (1996). Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Zagreb : Školska knjiga
- Visinko, K. (2014). Čitanje, poučavanje i učenje. Zagreb: Školska knjiga
