Materijali poput čepova, novinskog papira, dotrajalih majica interaktivno su korišteni u izradi atraktivnih i primjenjivih proizvoda. Sudionici radionice imali su priliku iskustveno učiti o vrijednost materijala koji ih okružuju, ponovno ih koristiti i pružiti im novi život umjesto njihova odlaganja u smeće. Praktičnim radom učili su o recikliranju i održivosti a u opuštenom okruženju suradničkim djelovanjem izradili i vlastite rukotvorine.
U sklopu radionice, učenici su izrađivali platnene torbe od starih majica. Cilj ove aktivnosti bio je osvijestiti učenike o utjecaju tekstilne industrije na održivi razvoj kao i razumijevanje problema koji nastaju zbog trenda „brze“ mode. Samo jedna torba napravljena od stare majice zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek može uštedjeti i preko 22.000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu.
U pogledu stakleničkih plinova tekstilna industrija predstavlja drugu „najprljaviju“ industriju odgovornu za gotovo 10 % globalnih emisija ugljičnog dioksida, odmah nakon naftne industrije. U svakom koraku proizvodnje tekstila i procesima nakon proizvodnje potrebna je velika količina energije, vode i kemikalija. Za proizvodnju jedne majice potrebno je oko 2,500 litara vode, dok par kožnih cipela zahtijeva 16 000 litara vode! Prosječna dnevna potrošnja vode u tekstilnoj industriji je 1,6 milijuna litara vode na 8000 kg tkanine. Voda je potrebna da omogući ulaz kemikalijama u tkaninu, za bojanje i tiskanje tkanine, te za pranje. Procjenjuje se da 20 % industrijskog zagađenja voda potiče od bojanja tekstila i drugih procesa vezanih za obradu tekstila. Ovako su izrađene torbe u potpunosti praktične, ekološke i trajne i omogućuju nam da odbacimo plastične vrećice i zamijenimo ih vlastitima te da na taj način pridonesemo stvaranju čišćeg i zdravijeg svijeta.
Danas je plastika jedan od materijala koji se najviše koristi. Plastični su predmeti svuda oko nas a ovisnost o plastici ima sve ozbiljnije posljedice. Najčešće završava na odlagalištima i u vodama gdje plastično zagađenje pustoši biljni i životinjski svijet. Stoga su učenici u sklopu aktivnosti: Kako napraviti plastiku pomoću mlijeka i octa?, naučili kako na održiv i organski načini stvoriti bioplastiku koja značajno smanjuje emisiju stakleničkih plinova i čuva neobnovljive izvore energije. Za obojanu plastiku koristili su kapi prehrambenih boja i potom ju modelirali u dekorativne i primjenjive proizvode.
Papir koristimo svakodnevno: pišemo, crtamo po njemu, koristimo papirnate vrećice, čitamo novine, listamo reklamne materijale… i potom ga bacamo. Kako bi starom papiru dali novu svrhu, učenici su upoznali i tehniku papier-mâché (naziv dolazi iz francuskog jezika a prevodi se kao “zgužvani papir”). Bezvrijedne i stare novine u kombinaciji s vodom i ljepilom bile su dovoljne za kreativni proces izrade jedinstvenih proizvoda. Postoji još mnogo mogućnosti za korištenje starih kućanskih predmeta u svakodnevnom životu a u sklopu radionice odabrani su plastični čepovi. Svakodnevna uporaba plastičnih boca i njihovih pripadajućih čepova, izvor je ideja za njihovu kasniju upotrebu a učenici su osmisliti i izradili svoj vlastiti kreativni mozaik.
Posljednja aktivnost u sklopu radionice, bila je izrada svijećnjaka “recikliranjem” staklene boce (tegle). Postoje brojni načini izrade i dekoriranja staklenih boca i većina ih je prilično jednostavna i ne zahtijeva puno truda niti posebne vještine. Unutar staklene boce učenici su ubacili željeni ukras i ugradili svijeću a lak za nokte, kamenčiće, perlice i školjke koristili su za dekorativnu završnu obradu. 
Radionicu su osmislili i organizirali učenici Gimnazije Vukovar pod mentorstvom nastavnika Antonije Milić, Sanje Pavlović Šijanović i Davora Šijanovića, u suradnji sa Američkim kutkom Vukovar i odjelom za mlade „Spajalica“ Gradske knjižnice Vukovar.
Sudjelovanjem u radionici “Od smeća do blaga”, učenici su imali priliku istražiti različite načine kreativne upotrebe materijala koji se smatraju otpadom. Radionica je potaknula razvoj kreativnosti, inovativnosti i vještina problematiziranja. Učenici su trebali razmišljati izvan ustaljenih okvira i pronaći nove načine upotrebe materijala koji su im bili dostupni. Proces stvaranja vlastitih proizvoda, osnažio ih je u realizaciji vlastitih ideja i izričaju vlastite umjetničke vizije. Ova iskustvena radionica doprinijela je razvoju suradničkih vještina i timskog duha. Kroz zajedničko rješavanje problema i stvaranje proizvoda, učenici su razmjenjivali ideje te podržavali jedni druge što je rezultiralo stvaranjem pozitivne i poticajne radne atmosfere u kojoj su svi mogli učiti i zajedno djelovati. Učenici su kroz praktičan rad i iskustveno učenje proširili svoja znanja o važnosti očuvanja resursa, smanjenju otpada i zaštiti okoliša. Sudjelovanje u radionici podiglo je njihovu razinu svijesti o važnosti vlastite uloge u očuvanju prirode za buduće generacije. Vjeruju da će znanja stečena na ovoj radionici koristiti kako bi promicali održivost u svojoj zajednici i šire.
