Vokabular naših učenika je sve siromašniji, aktivni rječnik vrlo oskudan, pa nerijetko u 1. razredu postavljaju pitanje bez glagola , npr. „Mogu čašu?“ umjesto „Mogu li uzeti čašu?“. Posljedica je to brzog načina života i užurbanosti u kojoj se govori skraćeno, pod utjecajem digitalnih medija. Odrasli nemaju vremena strpljivo razgovarati s djecom i tražiti da dijete oblikuje misao u cjelovitu rečenicu. U javnom prostoru se također ljudi slabo izražavaju, gubi se navika čitanja knjiga jer se čitaju objave na društvenim mrežama. Slabo pisano i usmeno izražavanje najviše dolazi do izražaja kada maturanti pišu esej na temelju pročitanih lektira. Tada se javno čudimo i pitamo u čemu je problem.
Razmišljajući o ovom problemu, učiteljica je pokrenula razredni projekt „Bogatimo svoj vokabular“ jer je sličnu aktivnost radila u nastavi njemačkog jezika. Bio je to projekt „Svaki novi dan –jedna nova riječ“. Učenici su svaki dan donosili na papirićima napisane riječi koje žele naučiti te ih kvačicama pričvršćivali na konopčić . Svakoga dana bi uz novu riječ ponovili i sve prethodne riječi.
Shvatila je da je projekt učenicima zanimljiv i da se trude donijeti i zapisati nove riječi. Tako je odlučila tu aktivnost primijeniti i na satu hrvatskog jezika. U književnim tekstovima svaku nepoznatu riječ bi zapisali i stavili na konopčić. Važno je te riječi kroz igru ponavljati kako bi ih zapamtili. Jedna od igara je natjecanje u sastavljanju rečenica od zadanih riječi, ili zajedničko smišljanje priče. Ponekad bi „riječ dana“ uzeli kao lozinku za izlazak iz učionice i sl. Zanimljiva i vrlo uspješna aktivnost je poklanjanje riječi prijatelju. Novu riječ bi napisali na ukrasni papir i uz nju nacrtali prigodan crtež.
Završna aktivnost ovog projekta bila je izrada razrednog rječnika nepoznatih riječi s objašnjenjima i likovnim ilustracijama. Djeca su se dobro zabavila i pri tome obogatila svoj rječnik za dvjestotinjak novih riječi.
