Otpornost kao zaštitni faktor, može se promatrati kroz tri razine: pojedinac, obitelj i zajednica. Kada se govori o pojedincu, misli se na njegove karakteristike koje podrazumijevaju inteligenciju, sposobnost rješavanja određenih problema, samoregulaciju, motivaciju za uspjehom, duhovnost i vjerovanje u smislenost života.
Razina obitelj obuhvaća pozitivne i tople odnose unutar obitelji, sklad, učinkovitu komunikaciju u obitelji, provođenje zajedničkog vremena unutar obitelji i njegovanje obiteljskih tradicija, kao što su zajednički izleti, druženja, igre i slično.
Kada se govori o zajednici, koja obuhvaća i školsko okruženje, tada se govori o učenicima koji imaju razvijene kvalitetne odnose u školi, s učiteljima i ostalim učenicima. S obzirom na to da djeca sve više vremena provode izvan obitelji, neophodno je osigurati razvijanje otpornosti i u drugim okruženjima.
Primjerice, škole mogu razvijati otpornost kod djece kvalitetnim kurikulumom, koji uključuje različite dionike u odgoju i obrazovanju i aktivnostima koje su prožete povećanjem razine zaštitnih čimbenika. Takve aktivnosti uključuju razvijanje pozitivnog samopoimanja i prosocijalna ponašanja, povećavanje empatije, pomažu u suradničkim vještinama, te vještinama rješavanja problema.
Uz školu i sama zajednica može pomoći u razvijanju otpornosti kroz različite projekte, pri čemu se može izdvojiti i projekt na razini Republike Hrvatske, a riječ je o projektu “Zdravih gradova”. Takvi projekti nude programe kojima se aktivno uključuje cijela zajednica (gradovi) u razvijanju zaštitnih čimbenika, djece, ali i odraslih.
