Kako, kada i zašto provoditi refleksiju?
Provođenje refleksije s učenicima temelji se na odgojno-obrazovnom procesu, što su naučili, razumjeli, shvatili i način kojim su došli do rezultata, bez obzira je li ishod bio pozitivan ili negativan. Refleksija se provodi na temelju rasprave i dijaloga s učenicima. Preopćenito postavljena pitanja neće dati željene rezultate niti za nastavnika niti za učenike koji bi refleksijom trebali naučiti misliti kako misliti. Stoga je bitno da pitanje bude precizno, specifično i s jasnim smjernicama kako bi refleksija bila uspješna i produktivna. Pitanja koja će dati pozitivan i konstruktivan ishod mogu se primijeniti na ovaj način: “Odaberite nekoliko pitanja na koja ste točno i netočno odgovorili. Pronađite pogrešku u netočnim odgovorima, objasnite zašto i na koji način ste pogriješili i kada dođete do zaključka ponovno riješite zadatak. Za odgovore koje ste točno riješili objasnite kako ste znali kako je upravo odgovor koji ste dali točan odgovor i kako ste došli do rješenja.“. Poticanje učenika na konkretnu refleksiju razvija kritičko razmišljanje, samosvijest i samostalnost u zaključivanju i rješavanju problema.
Refleksija se može provoditi uz pomoć skupne diskusije, intervjua, ispitivanjem ili pismenim putem. Izbor za provođenje refleksije ovisi podjednako o nastavniku i učenicima. Potrebno je i individualizirati pristup učenicima kako bi se izabrala strategija koja se najbolje slaže s njihovim osobnostima, karakterima i individualnošću. Ne smije se zaboraviti činjenica kako je svaki učenik individualan i iziskuje pristup koji će poštovati njegovo pravo na izražavanje.
Refleksija osim u obrazovnom može biti jednako korisna metoda u odgojnom pristupu. S vremena na vrijeme, kada obveze i vrijeme ostave dovoljno prostora, poželjno je potaknuti učenike na refleksiju o vlastitom ali i kolektivnom ponašanju, bez obzira je li ono bilo pozitivno ili negativno. Smjernice koje mogu pomoći u ovom procesu su sljedeće:
- Danas smo mnogo toga uspjeli naučiti i istražili smo različite sadržaje, što mislite zašto?
- Recite tri pozitivne činjenice o ponašanju cjelokupnog razreda ili određenih razrednih kolega koje ste uočili tijekom današnjeg sata.
- Na prošlom satu nismo uspjeli obraditi nastavnu cjelinu, što mislite koji je uzrok bio takvom ishodu?
- Kako bismo mogli zajedničkim radom i ponašanjem pridonijeti tako da svaki sat bude uspješan?
Refleksija je esencija i sama bit efektivnog poučavanja i učenja i odraz je koji rezultira samoocjenjivanjem. Upravo je to komponenta za promjene kojom se postiže zadovoljstvo i smisao onoga što se radi, proučava i reproducira. Učenicima ali i nastavnicima potrebno je vrijeme i prilika kako bi razmislili i pronašli unutarnju (intrinzičnu) motivaciju kako bi refleksija bila učinkovita. Refleksija pomaže u oblikovanju i procesu učenja, ali i razumijevanju vlastitog postojanja i smisla onoga što se uči i radi. Trajno je rješenje moguće postići različitim oblicima ili procesima refleksije, mišljenja odnosno unutarnje i umne razvijenosti. Refleksija nikada ne dolazi izvana jer sposobnost refleksivnog mišljenja proizlazi iz unutarnje angažiranosti i analize. To je i poticaj prema različitosti rješavanja zadataka i efektivnih postignuća. Temeljno je postignuće refleksije kritičko mišljenje:
- prosudba utemeljena na relativnim kriterijima i standardima
- uvjerljivi argumenti koje učenik ne može odbaciti
- osjetljivost na sadržaj iz različitih perspektiva
- otvorenost i spremnost za dijalog i raspravu.
Refleksija potiče sposobnost učenika da razborito slijedi rezultate dobre prosudbe, ali i da istodobno razvija niz karakternih osobina kao što su istinoljubivost, iskrenost, humanost, samopoštovanje, prihvaćanje moralne jednakosti i slobode drugih učenika i nastavnika, ljudskih prava, odgovornosti, pravednosti, mira i integriteta ličnosti.
Osnovno je postignuće refleksije razumijevanje sadržaja, konteksta i sebe samoga.
Izvor
http://www.edutopia.org/blog/reflection-assessment-empowerment-self-awareness-james-kobialka
