Današnju zgradu Hrvatskog narodnog kazališta projektirao je bečki arhitektonski biro ,,Fellner & Helmer“. Hermann Helmer rođen je u Hamburgu, gradu iz kojega dolazi naša Comenius asistentica. Novu je zgradu otvorio austro-ugarski car Franjo Josip I. u sklopu svojeg posjeta Zagrebu jeseni 1895. Prije toga predstave su se održavale u kazalištu na Gornjem gradu, u zgradi današnje stare gradske vijećnice. Ta je zgrada ušla u povijest kao mjesto održavanja prve drame i prve opere na hrvatskome jeziku. Prije nje pak, kazalište za gradsku elitu bilo je u današnjoj zgradi Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, a prije toga u bivšoj blagovaonici samostana časnih sestara klarisa, upravo u zgradi Muzeja Grada Zagreba. Cijeli su ovaj put prošloga četvrtka prošli Sopničani, a time su prokrstarili i dijelom gradske povijesti.
Najprije su pred zgradom Hrvatskog narodnog kazališta odglumili njegovo otvorenje: poredali su se u počasni prolaz za “cara” koji ga je otvorio plastičnim čekićem (izvornik, višestruko nagrađivani rad kipara Roberta Frangeša Mihanovića, vidjeli su u Muzeju). Odglumili su i demonstracije protiv mađarizacije, ali ipak bez paljenja zastave!
Na Zdencu života rješavali su zadatke o carevom kretanju Donjim gradom, od Glavnoga kolodvora do Kazališta, a onda su se uputili u Muzej Grada Zagreba da bi ondje detaljno proučili samo odjeljak koji se bavi kazalištem. Igrali su igru “traženja blaga” – odgovore na pitanja mogli su pronaći samo na izlošcima. Tako su saznali ili ponovili koje su predstave igrane u Kazalištu, na kojim jezicima, tko je autor opere “Walküre”, tko “Razbojnika”, a tko “Jurana i Sofije”, kada je Milka Trnina bila proglašena počasnom članicom Kazališta, kada je pjevala pruskom princu Henriku u njujorškom “Metropolitanu” te čak i koliko se vremena prije predstave na tadašnjem Sveučilišnom trgu otvarala blagajna i koliko je stajala ulaznica. U svemu tome i oni su, i Comenius asistentica, uočili snažnu povezanost hrvatske i njemačke kulture.
Comenius asistentica želi upoznati hrvatsku kulturu. Ovim živim prikazom sedmaši i osmaši plastično su joj prikazali ovaj kulturni događaj i političke okolnosti oko njega te jedan isječak gradske povijesti – povijest njegovog kazalištnog života. Time su, naravno, i sami obnovili i povećali svoje znanje, a nadamo se, i želju za kazalištem.
Više na web-stranici škole.
