Okruženi fenomenima koje ne razumiju i silama koje mogu kontrolirati, uvidjeli su svetu prisutnost. Ljudi su na tu nadnaravnu silu reagirali sa strahopoštovanjem te su pokušali shvatiti i pridobiti nedokučivo. Razvili su obrede obožavanje, priznali određene fenomene svetima i odvojili ih o svakodnevnih aktivnosti.
Sama riječ religija potječe od latinskog glagola religare koja znači blisko povezati stvari. Ona naime povezuje ljude zajedničkom vjerom te ljude i Boga ili bogove.
Danas na religije gledamo kako na zajednice koje povezuju običaji i vjera (često u Boga i bogove), skupljaju se u posebnim zgradama za štovanje ili meditaciju te žive na poseban način.
Svaku pojedinu religiju možemo promatrati u najmanje šest dimenzija, a to su:
- Doktrina – sustav vjerovanja koji daje potpuno tumačenje stvarnosti,
- Mit – priče o Bogu i bogovima, o stvaranju i spasenju te o događajima povijesna značenja,
- Etika – vrijednosti i pravila ponašanja,
- Obredi – štovanje, svetkovanje, obredi pristupa i inicijacije, obredi kojima se određuje ishrana i odijevanje,
- Iskustvo – doživljaj pojedinca o onome što ga nadilazi ili osjećaj pripadnosti i predanja nekom većem od sebe,
- Društvo – institucionalna organizacija ljudi pomoću koje izražavaju svoju religioznost.
Uvažavajući navedene dimenzije predstaviti ćemo vam religije svijeta.
Krenimo s upoznavanjem pojedinih religija…
Iščezle religije
Prva vjerovanja
Teško bi bilo tvrditi da su pretpovijesni ljudi prakticirali jednu religiju. No, arheološki nalazi upućuju nas da su neka vjerovanja bila zajednička prvim ljudskim društvima.
Najstariji tragovi postojanja religije su pokapani ljudski ostaci, okruženi ili prekriveni raznim predmetima, a te grobnice datiraju iz doba neandertalskog čovjeka koji je živio prije 80 000 godina.
Od 30 000 g. pr. Kr. pojavljuju se prvi oblici umjetnosti i čini se da imaju vjersko značenje. To su skulpture žena od kosti i kamena, a vjerojatno prikazuju božicu plodnosti. U zapadnoj Europi iz tog razdoblja je pronađeno jako puno pećina ukrašenih slikama ili rezbarijama.
Najranija obožavanja bogova i božica vrlo su važna jer su stvorila zajedničku kulturu sa zajedničkim simbolima i pripovijestima.
Religija Mezopotamije
Religija Mezopotamije najstarija je poznata religija. Između 3000. i 300. g. pr. Kr. u Mezopotamiji razvijali su se i napredovali gradovi Ur, Ašur i Babilon. Tamo je, oko 3000. g. pr. Kr. čovjek izumio pismo. Arheolozi su pronašli glinene pločice u koje su stanovnici Mezopotamije urezali povijest svojih Bogova. Mnogobrojni su bogovi i božice Mezopotamije, a svatko od njih ima ulogu u organizaciji svemira. Bog An stvoritelj je neba i svemira, a vlast je povjerio svom sinu Enlilu, koji je bog vjetra i najveći gospodar svemira. Bog vode, Enki vrlo je inteligentan zato mu se ljudi obraćaju u teškim situacijama. To su tri najvažnija boga koja su okružena mnogim drugim božanstvima.
Mezopotamska pjesma koja je također urezana na glinenim pločicama opisuje kako su se bogovi skupili i odlučili stvoriti ljude da im služe. Ta legenda pokazuje da su za Mezopotamce bogovi gospodari nad ljudskom sudbinom.
Zla kao što su glad i bolesti za Mezopotamce su bili znakovi božjeg gnjeva. Zato su ljudi nastojali pridobiti naklonost bogova podižući hramove -zigurate i štujući u njima kultove.
U religiji Mezopotamije svećenici su imali vrlo važnu ulogu. Bili su zaduženi za nadgledanje odvijanja kulta, pisar, bavili su se proricanjem i pogađanjem volje bogova.
Astrologija koja je rođena u Mezopotamiji bila je tada vrlo važna i služila je da se zahvaljujući kretanju i položaja nebeskih tijela saznaju poruke koje su bogovi poslali ljudima.
Religije starog Egipta
Povijest drevnog Egipta zapravo počinje s Egiptom kao ujedinjenom državom, što se dogodilo oko 3000 p.K.
Tijekom više od 3000 godina (od 3200. do 30. g. pr. Kr.) egipatska se civilizacija širila pustinjskom zemljom. U dolini koju su poplave Nila učinile plodnom, moćni su se gradovi ujedinili pod vlašću jednog kralja, faraona kojeg su egipćani smatrali vrhovnim svećenikom i živim bogom među ljudima. Zbog toga mu se nije smjelo gledati u lice. Egipćani su mislili da je on potomak prvog kralja Egipta, Ozirisa te da se zahvaljujući njemu svake godine ponavljaju ciklusi izlijevanja Nila i berbi. On bi trebao biti jedini koji se u hramu moli bogovima, ali on svoje ovlasti predaje svećenicima jer ne može svaki dan obavljati tu dužnost.
Karakteristika religije starog Egipat je i da svaka pokrajina i grad štuju različite bogove te da se vjeruje u život poslije smrt. Iako postoji cijelo mnoštvo bogova glavni bogovi su za sve jednaki. Amon-Ra, bog sunca, jedan je od najvažnijih bogova. Sa sunčanim krugom na glavi, on se rađa svako jutro i nestaje svake večeri, a cijeli dan plovi nebeskim oceanom u svojoj zlatnoj barci
Hramovi su obitavališta bogova, a sagrađeni su na obali Nila i njihovo je pročelje uvijek paralelno s Rijekom Nil. Dugačka aleja sfingi vodi prema monumentalnom ulazu hrama,a u unutrašnjosti se nalazi dvorište na čijem kraju je ulaz u dvoranu za prinose žrtava za vrijeme obreda. U dnu hrama je dio koji je božje prebivalište, a u njega smiju uči samo faraon i svećenici.
U svakom hramu je bilo više svećenika koje je vodio jedan svećenika, a njihova služba prenosila se s oca na sina. Bili su izrazito bogata i moćna društvena grupa a zadatak im je bio da se brinu o bogu kojem je bio posvećen hram. Budući da se mislilo da bog živi u kipu koji ga je predstavljao njihova briga se sastojala u tome da svako jutro bude kip, umivaju ga, oblače i hrane.
Iz vjere u život poslije smrti proizašli su razni obredi i molitve, a grobnice su smatrane pravim stanovima te se u njih stavljao namještaj i predmeti potrebni pokojniku u novom životu. Vjerovalo se da mrtvac može živjeti na drugom svijetu samo ako je njegovo tijelo sačuvano,a zahvaljujući tim vjerovanjima tijela su se balzamirala kako bi se pretvorila u mumiju koja bi se zatim polagala u tri sarkofaga uz koji bi se smještali svi predmeti potrebni za svakodnevni život.
Kako bi zaštitili svoja tijela i bogatstvo koje nose sa sobom na onaj svijet faraoni su dali izgraditi divovske grobnice, piramide.
U početku su piramide bile stepenaste, a simbolizirale su divovske stube kojima se penje k bogovima. Zatim su četiri strane piramide postale glatke, kao strane Keopsove piramide i simbolizirale su zrake Sunca.
U unutrašnjosti piramide je bio dugačak hodnik koji je vodio do pravog stana koji se sastojao od više prostorija odvojenih zapečaćenim vratima.Te sobe u kojima se nalazilo blago pokojnog faraona okruživale su sobu u kojoj se nalazio sarkofag. Nakon smrti pokojnik započinje dug put u Ozirisovo kraljevstvo koji ga dovodi pred sud. Knjiga mrtvih koja se stavljala u sarkofag trebala je pomoći pokojniku koji je morao odgovoriti na Ozirisovo pitanje o djelima iz svog života. Zatim bi se pokojnikova duša vagala na način da bi se njegovo srce stavljalo na jednu stranu vage, a na drugoj se strani nalazilo pero. Ako bi vaga bila u ravnoteži pokojnik bi ušao u Ozirisovo kraljevstvo.
Religija starih Grka
Od 600 g. pr. Kr. Grčka se sastojala od nezavisnih gradova-država koji su jedni drugima bili protivnici: Atena, Sparta…
No, iako su ih ratovi stavljali na suprotne strane, različiti gradovi-države dijelili su ista vjerovanja koja su se sastojala od zanimljivih mitova. Mitovi u početku nisu bili pisani već su ih pripovjedači učili napamet i prenosili uz pratnju citre. Pjesnik Homer (IX. ili VII. st. pr. Kr.), bio je prvi koji je zapisao te stare legende. Njemu se pripisuju dva vrlo poznata djela Ilijadu i Odiseju. Ilijada priča o ratu koji su Grci vodili protiv grada Troje. Za vrijeme rata neki su bogovi stali na stranu Trojanaca, a neki na stranu Grka. Bogovi su se svađali preko ljudi, a ljudska je sudbina ovisila o volji Bogova.
Odiseja priča o povratku grčkog heroja Odiseja u njegovu domovinu nakon Trojanskog rata. Za povratak kući trebalo mu je deset godina. Tijekom povratka dok su ga drugi bogovi progonili božica Atena ga je štitila.
Grci stvaranje svijeta objašnjavaju kako djelo bogova. U početku je Kaos stvorio Geju, zemlju, koja je stvorila planine i nebo, Urana. Zatim su Geja i Uran imali djecu divove, titane, prve vladare svemira. Jedan od njih, Kron pojeo je svu svoju djecu osim Zeusa kojeg je spasila majka. Zeus je natjerao oca da ispljune natrag njegovu braću i sestre te su se oni zajedno borili protiv titana.
Glavno obilježje grčke religije je dvanaest glavnih bogova živi na najvišoj grčkoj planini, Olimpu. Bogovi žive kao obitelj pod vlašću Zeusa, vladara neba. Zeusova žena Hera je božica braka i sa Zeusom ima mnogobrojnu djecu. Ostali glavni bogovi na Olimpu su Atena (božica mudrosti, umjetnosti i znanosti), Apolon (bog sunca), Afrodita (božica ljubavi), Ares (bog rata), Artemida (božica lova) i Hermes koji je bio glasnik bogova.
Religija starih Grka sastoji se od običaja i obreda koje prate sve važne trenutke u javnom i privatnom životu. Molitve, žrtveni darovi, žrtvovanje životinja, procesije, sportska ili umjetnička natjecanja za Grke su bili načini za zadobivanje pomoći bogova.
Svaki grad štuje svog boga zaštitnika kojem je posvećen jedan hram. Građani koji su izabrani glasovanjem ili ždrijebom obavljaju dužnost svećenika. Svećenik je zadužen za javno štovanje bogova te organizira ceremonije i svetkovine koje se održavaju na otvorenom u blizini hrama. Svećenik žrtvuje životinje na oltaru, a u obitelji svako jutro otac prinosi žrtve.
U početku su svetišta bila mali hramovi, ali zahvaljujući darovima vjernika građevni su rasle, a gradila su se i kazališta u kojima su se prikazivale predstave bogovima u čast. Svetkovine su se odvijale u svetištima na točno određen datum i ondje su se skupljali Grci iz različitih gradova-država. Iz svih pokrajina dolazili su u Olimpiju štovati Zeusa, u Delfe slaviti Apolona. Za vrijeme svetkovine odvijala su se natjecanja u pjesništvu, ali i sportska natjecanja.
Od 776. g. pr. Kr. u Olimpiji su se počela održavati športska natjecanja koja su trajala tjedan dana, a održavala su se svake četri godine u čast Zeusa i njegove supruge. U staroj grčkoj bogovi su uistinu prožimali sve sfere ljudskog života.
Literatura
Larousse, Religije svijeta, Enciklopedija za mlade, Zagreb, 2007.
