Afričke religije
U zemljama crne Afrike žive različita plemena. U središnjoj i južnoj Africi živi pleme Bantu koje ima 60 milijuna pripadnika. Na zapadu sudanska se grupa sastoji, između ostalih, od Bambara i Dogona. U središnjoj su Africi narodi koji žive izolirano: Pigmeji u gustim šumama i Bušmani koji žive u pustinjama na sjeveru južne Afrike. Vjerovanja nabrojenih plemena su različita.
Za narode koji se bave lovom, važno je da budu bliski s bogovima-životinjama, za koje smatraju da su njihovi daleki preci i koji im pomažu u lovu. Narodi koji se bave ratarstvom imaju sve vrste bogova koji im pomažu u sjetvi, žetvi itd. No, iako nisu posve identične, afričke religije imaju i nekolicinu dodirnih točaka. Tako su sve afričke religije bliske s prirodom i karakterizira ih animizam, vjerovanje koje pripisuje dušu životinjama, pojavama i stvarima iz prirode.
Jedan bog stvoritelj i božanstva
Najviše religija južne Afrike potvrđuje da je svijet stvorio jedan daleki bog koji se vrlo malo brine o ljudima i rijetko pojavljuje. Dogoni tog boga stvoritelja nazivaju Amma. Kod Bambara, bog stvoritelj stvara junaka koji ljude poučava svim vještinama.
Afrikanci često smatraju da su božanstva zapravo njihovi preci ili kraljevi koji su prije smrti postali bogovi, a nastanjuju šikare i šume u kojima žive sve vrste duhova. Svi su prikazani kipovima i maskama. Povijest bogova i vjerovanja pričaju, a ponekad i pjevaju lutajući pjesnici, grioti, čuvari narodne tradicije. Te priče nikada nisu bile zapisane u knjigama.
Žrtve bogovima
Religija je prisutna u svim trenucima života naroda Afrike, budući da cijela priroda posjeduje božansku dušu. Ceremonije povezuju vjernike s božanstvima i s precima koji ljudima pomažu u važnim trenutcima njihova života: pri rođenju, vjenčanju, smrti, žetvi, odlasku u lov… Za vrijeme tih ceremonija prinose se žrtve koje koriste bogovima i ljudima. Onaj koji prinosi žrtvu prolijeva prosenu kašu po tlu ili ubije malu životinju čija krv hrani bogove. Jedući ono što je ostalo od prosene kaše ili meso životinje, ljudi primaju novu snagu od bogova i to iz njihova život udaljava nesreću i bolest.
Inicijacija
Inicijacija je obred kojim pojedinac postaje član neke grupe. Na primjer, u pubertetu dječaci moraju dokazati da su se sposobni ponašati kao odrasli, što uključuje to da su se sposobni pobrinuti se sami za sebe u šikari ili šumi te da mogu izdržati bol prilikom obrezivanja.
Mladim djevojkama nakon inicijacije zrele žene otkrivaju tajne materinstva.
Kraj svakog obreda se obilježava velikim svečanostima tijekom kojih se komunicira s precima preko njihovih maski i kipova.
Magija i trans
Afrikanci smatraju da ljudi mogu primorati sile prirode da se pokoravaju njihovoj volji, a kako bi im to uspjelo trebaju poznavati posebne formule ili imati predmete koji onima koji ih upotrebljavaju daju moći jednake moćima božanstva. Ti predmeti, fetiši, su kipovi koji predstavljaju mrtve ili kipovi koji u sebi sadrže misteriozne tvari, a mogu biti i maske bogova ili predaka koje daju magične moći onima koji ih nose. Afrikanci smatraju da ljudi mogu izravno komunicirati s bogovima. No, da bi to postigli moraju prestati biti obična ljudska bića, a to postižu na način da izađu iz sebe samih zanosom koji se smatra natprirodnim i zove se trans. Božanstvo zavlada osobom koja je u transu te osoba postaje „obuzeta“ i njeno je ponašanje čudesno. Trans mogu postići vračevi, osobe čija je uloga da se ujedine s bogovima, ili grupe, pa čak i cijela sela.
Religije Oceanije
Oceanija je smještena na jugu Tihog oceana, a sastoji se od samo jednog velikog otoka, Australije, i više arhipelaga, skupina različitih otoka, koji čine Polineziju i Milaneziju.
Australski domoroci, Aboridžini
Aboridžini koji su Australiju naseljavali prije dolaska Europljana živjeli su od lova, ribolova i sakupljanja plodova. Usprkos razlikama vjerovanja različitih plemena Oceanije ona imaju i zajedničkih karakteristika.
Vrijeme sna, Alcheringa, početak je vremena; to je vrijeme stvaranja, kada su rođena velika božanstva i junaci mitova. Bogovi, muškarci ili žene svojim su rukama oblikovali izgled Australije i stvorili ljudsku vrstu. Nakon toga su umorni nestali, bogovi su se vratili na svoje nebo koje čovjek ne može dosegnuti, a neki i dalje žive na izvjesnim mjestima na Zemlji, koja su tajna. Ta sveta mjesta su zabranjena, ona su tabui. Najvažnije među njima je brdo Ayers Rock, obitavalište pokojnih predaka. Aboridžini vjeruju da su u Vremenu sna bogova bogovi poučavali ljude obredima, koji im omogućavaju da danas ožive to prekrasno razdoblje i da obnove svoju životnu energiju.
Živeći tako ponovno Vrijeme sna, ljudi ostvaruju kontakt s bogovima stvoriteljima i precima koji žive na mjestima i u stvarima koji su tabui: predmeti od slame, kipićima, stupovima. Obredi, u kojima sudjeluju samo posebne grupe, obuhvaćaju pjesme, plesove i upotrebu svetih predmeta. Obredi kojima prisustvuju muškarci, tabui su za žene i obrnuto.
Aboridžinski vračevi prakticiraju magije koje pomažu ljudima u važnim trenucima njihova života: rođenju, pubertetu, smrti.
Polinezija
Polinezija obuhvaća Havaje, Uskršnje otoke, Novi Zeland, Tahiti… Tu skupinu otoka naseljava otprilike 500 000 stanovnika, koji su tamo stigli tijekom manje od 10 000 godina. Svi Polinežani vjeruju u jednog vrhovnog boga, kojeg zovu Tangaloa ili Taaroa, koji je stvorio svijet. Priče o stvaranju svijeta različite su u različitim područjima. Tako da se na jednom području priča da je bog upecao otoke iz mora, na drugom da ih je stvorio iz školjke. On je također stvorio i druge bogove, kao što su Tane, bog svjetla i građenja malih piroga (malenih čamaca izudbljenih u jednom komadu drveta), i Rongi, bog mira pjesništva i ratarstva.
Zanimljivo je da je svijet živih uvijek u kontaktu sa svijetom mrtvih. Smatra se da mrtvi vrše svoju volju tijekom cijelog svog postojanja, te da mogu biti prijateljski ili neprijateljski raspoloženi, ovisno o tome jesu li zadovoljni ili ljuti. Kad ih se slavi, mrtve se prikazuje slikama, maskama, ukrasima od školjaka. Svećenici paze kako se odvijaju ceremonije tako da se poštuju tabui. Kultna mjesta su Kuća muškarca, određena za neke obrede; Kuća predaka u kojoj se nalaze statue tiki i Kuća piroge, tabu-mjesto u prirodi.
Melanezija
Melanezija je najrasprostranjenija cjelina Oceanije (4 milijuna stanovnika). Obuhvaća otoke Fidži, Novu Kaledoniju, Papuu, Novu Gvineju. U Melaneziji su bogovi stvoritelji malo važni jer uopće ne brinu za one koje su stvorili. Zato je vrlo važan kult junaka, koji su ljudima donijeli umjetnost i tehnička znanja. To su često dva brata, koja se ne slažu i koji su osnovali protivničke klanove; to su bogovi blizanci koji odražavaju suprotnosti: toplo i hladno, muško i žensko, suho i vlažno. Štuju se također duhovi koji se mogu pojaviti u ljudskom ili životinjskom obliku. Cilj melanezijskih svetkovina je obnavljanje životne energije, mane.
Religije američkih Indijanaca
Vjerovanja različitih indijanskih naroda koji danas žive u Sjevernoj i Južnoj Americi vrlo su bliska prirodi i njihovi obredi nastoje održati skladne odnose s duhovima koji u prirodi žive. U dolinama Sjeverne Amerike i u amazonskim šumama ti su narodi ostali polunomadi, lovci i ribari, ponekad i zemljoradnici, dok su oni koji žive u srednjoj Americi i na visoravnima Anda, nenomadski ratari. Za Indijance religija njihovih predaka je sredstvo kojim se potvrđuje i čuva tradicija u vrijeme dolaska Europljana u XVI. st.
Božanstva sjevernoameričkih Indijanaca
Različite religije sjevernoameričkih Indijanaca prihvaćaju jednog vrhovnog boga, Nebo, kojeg Naskapi-Indijanci iz Kanade nazivaju Tchementu (Veliki Duh), Micmac-Indijanci iz Nove Zemlje Nesulk (On nas je stvorio), a Sijuksi iz dolinaWakan-tanka (Veliki Tajanstveni). Velik je Duh usko vezan sa suncem i u svom bijesu može izazvati oluju, bacajući munje iz očiju. Indijanci su također povezani s Majkom Zemljom, hraniteljicom, od koje su nastali i koja čuva kosti njihovih predaka. Ta povezanost sa zemljom je vrlo jaka: za Indijance, čovjek je ništavan ako ne živi na svojoj zemlji, u skladu s mijenama njenog svemira. Zbog toga se ti narodi osjećaju veoma bliski životinjama koje love, s kojima ih totemi usko povezuju. Totemi su magični prikazi tih životinja. Najbliskijom se životinjom smatra medvjed, koji jede sve i može hodati na stražnjim nogama. On je veza između čovjeka i prirode. Navajo-Indijanci pak štuju Baku Pauku, majku svijeta, koja je stvorila muškarca i ženu od malo gline.
Mitovi govore o tome kako su bogovi podučili ljude lovu, tkanju, umjetnosti proizvodnje košara, zemljanog posuđa, sadnji kukuruza, gradnji kuća itd. Najviše poslova iz svakodnevnog života religiozno je obilježeno, jer su sve te vještine donijeli bogovi i jer je ljudima potrebna božanska pomoć da bi se služili tim vještinama.
Različiti narodi različito gledaju na smrt: za Indijance sjevera to je prirodna pojava, dok se Pueblo-Indijanci s juga SAD-a boje duhova pokojnika i moraju ostvariti sklad koji duhovi pokojnika pokušavaju razrušiti. Navajo-Indijanci moraju napustiti kuću u kojoj je bio leš.
Obredi i običaji
Zlo i patnja se pojavljuju kad se naruši sklad između čovjeka i prirode. Tada taj sklad treba ponovno uspostaviti, učvrstiti ga obredima čiji je cilj poticanje susreta čovjeka i božanstva. Tako na primjer kišni ples dopušta čovjeku da se sjedini s duhovima koji su sposobni prekinuti sušu. Kod Pueblo-Indijanaca, duhovi su prisutni u svakodnevnom životu. Djeca dobivaju lutku kachina koja ih štiti. Da bi se ostvario kontakt sa svetim mjestom, Navajo-Indijanci slave glasove. To su bredi koji se sastoje od pjesama, riječi i slika na pjesku. Za vrijeme obreda inicijacije mladići prolaze kušnje za vrijeme kojih trpe, a cilj tih kušnji je da se dokaže njihova hrabrost i njihova muškost.
Zatm primaju malu kožnu torbu u kojoj su lijekovi i amuleti koji štite od nevolja. Vračevi, zvani šamani, smatraju se sposobnima izliječiti najteže bolesti, protjerujući zle duhove.
Religije Latinske Amerike
U Latinskoj Americi, Indijanci su i dalje vjerni nekim obredima koje su naslijedili od vremena carstva Inka, prije nego što su to carstvo, tijekom XVI. st., uništili Europljani. Tradicionalne su se religije vrlo često miješale s kršćanstvom, sačuvavši svoje osobitosti, pogotovo važnu ulogu koja je pridavana prirodi.
Indijanci s visoravni
U planinskim lancima Anda, svetkovine i vjerovanja Quechua i Amras-Indijanaca iz Perua, Bolivije i Ekvadora, označeni su kultom vladara Inka. Tako u pokrajini Ayacucho seljaci potvrđuju da će se raščetvoreno tijelo vladara Inka ponovo spojiti i doći pobijediti neprijatelja. Mnogobrojni Indijanci preobraćeni na kršćanstvu uveli su u kršćansku religiju elemente svojih starih vjerovanja. Oni ostaju uvjereni da je tijekom da je tijekom povijesti svijeta uzastopno postojalo više čovječanstava koja su, jedno za drugim, uništavala vatra, poplava i potres. U nekim područjima Indijanci objašnjavaju da su Bog Otac i Adaneva (Adam i Eva od čijeg su imena napravili jednu osobu) praoci svih ljudi. Adanevi je Djevica Marija rodila dijete, Oca Manuela koji je stvorio novo čovječanstvo i uzašao na nebo, gdje i danas živi. On umire svake godine na Veliki petak, ali svaki put uskrsne. Za te narode koji teško žive, obrađujući zemlju u terasastim poljima obronaka planina, zemlja hraniteljica je veoma važna.
Oni još uvijek štuju božanstvo Pachmama, koje je starije i od carstva Inka. To je majka zemlja koja im daje ono od čega žive i u svoja njedra prima mrtve. Ona je glavno božanstvo u zajednici koju čine bogovi prirode i izvora.
Hodočašća i žrtvovanja
Štujući kult Pachmame, u neopisivo velikim hodočašćima, Indijanci Anda poistovjećuju Majku Zemlju s Djevicom Marijom.
U čast bogovima organiziraju se također i borbe, koje mogu imati smrtni ishod, te tako postaju prava žrtvovanja, kojima je cilj da poteče krv kao hrana božanstva.
Indijanci Amazonije
U ekvatorskim šumama živi otprilike milijun i pol Indijanaca koji su podijeljeni u više stotina plemena. Oni i danas žive od lova i ubiranja plodova i prakticiraju tradicionalnu religiju, koja sadrži obrede inicijacije. Mnogi mitovi koji se prenose usmeno, tumače svijet. Neki Indijanci, kao Tupis-Guaranis, misle da su natprirodna bića stvorila svijet, da je postojalo nekoliko čovječanstava jedno za drugim, i da im je junak prosvjetitelj, prije nego što se povukao donio vještine. Oni misle da taj junak živi u „Zemlji bez zla“ koja je slična zemaljskom raju iz Biblije. U toj Zemlji predaka, kukuruz raste sam od sebe, a smrt ne postoji. Kako bi naslutili prema Zemlji bez zla šamani padaju u trans.
Ovim završavamo putovanje čarobnim svijetom religija.
