Na svaki kilogram tjelesne težine ženka lososa stvori gotovo 2000 jajašaca. Ipak, samo mali broj mladunaca doživi spolnu zrelost i počne se razmnožavati. Najveći broj jaja pojedu ostale ribe, a ista sudbina zadesi i većinu sićušnih ribica koje uspiju izmrijestiti, ali ne dospiju do sigurnosti oceana u kojem bi odrasle. Osim malobrojnih iznimaka, većina riba svojim mladima ne pruža nikakvu zaštitu; napuštena jaja raznose morske struje.
Opstanak vrsta nije predvidiv i ne odvija se po točno određenim pravilima. Ipak, iz generacije u generaciju, dovoljan broj jedinki preživi sve opasnosti koje na njih vrebaju od rođenja do spolne zrelosti. Strategija riba je jasna: treba velikim brojem jaja nadoknaditi nemilosrdnost okoliša. Količina energije utrošena za proizvodnju već unaprijed izgubljenih jaja nije prekomjerna kada se uzme u obzir konačan cilj. Faktor motivacije je nemilosrdna oštrica evolucije. Proučavajući roditeljstvo mi vidimo samo uspješne primjere jer evolucija ne štedi gubitnike; u slučaju neuspjeha, cijele su vrste prepuštene izumiranju.
Ne možemo reći da su neke životinje bolji, a neke lošiji roditelji – razni su načini kojima pribjegavaju da bi osigurale opstanak vrste. U borbi protiv prirodnih sila, životinje se snalaze na najrazličitije načine. Mnoge se ne razmnožavaju spolnim načinom, već se jednostavno podijele na dvije identične jedinke. Moruzgva se može uzdužno podijeliti za najviše sedam dana. Kod ameba je roditeljstvo najjednostavnije – organizam se podijeli na dva jednaka dijela koji odmah započnu samostalno živjeti.
Razmnožavanje i opstanak
Ako razmnožavanje može biti toliko jednostavno, zašto se životinje zamaraju spolnim aktivnostima? Zato što spolno razmnožavanje jamči raznolikost. Kada se mužjak i ženka sjedine, započne stvaranje (jedne ili više) genetički različitih jedinki. Kod nespolnog su dijeljenja nastale jedinke genetički istovjetne roditeljima (klonovi). Kod spolnog razmnožavanja, mogućnost nasljeđivanja svojstava sa svakom generacijom postaje sve složenija. Promjene u okolišu, npr. klimatske, pokazat će dobre strane takvog nasljeđivanja jer će dio populacije zasigurno otkriti da ima genetičke predispozicije za prilagođavanje novim uvjetima, a time i za preživljavanje. Genetska raznolikost omogućava razvoj u skladu s okolišem (npr. razvoj plivaćih kožica na nogama) i glavni je razlog spolnog razmnožavanja. U svemu tome, briga o potomstvu – koju ljudi smatraju osnovom roditeljstva – nije uvijek nužna za opstanak vrste.
Rođenje bez roditelja
Poput većine gmazova i vodozemaca, žabe nakon oplodnje ostavljaju jaja u kojima se bez njihove pomoći razvijaju punoglavci. Kopnene i vodene kornjače nakon parenja zakapaju jaja. Razvoj mladunaca je polagan pa mogu proteći mjeseci do njihova izlaska iz jajeta. Istraživanja na Madagaskaru ukazala su na jedan od razloga zbog kojeg je zrakasta kornjača među najrjeđim kornjačama na svijetu. Naime, dugotrajna suša sprži površinu tla, pa se tek izlegle kornjačice ne mogu probiti na površinu. Kako nema roditelja da im u tome pomognu, za vrelog ljeta gnijezdo postaje prava grobnica.
Odrasle morske kornjače izlaze na kopno i polažu jaja u duboka pješčana gnijezda. Zakapaju ih duž plaža, a u more se vraćaju s idućom plimom. Iako neka gnijezda mogu uništiti podzemne životinje, mladi su uglavnom sigurni do izlaska na danju svjetlost. Tada, potpuno nezaštićeni, moraju dotrčati do mora probijajući se kroz redove proždrljivih galebova. Opasnost se nastavlja i u moru; tu na njih čekaju krupne gladne ribe.
Životinje koje se razvijaju bez roditeljske paske moraju instinktivno naći hranu, zakloni partnera. Ovakvi oblici ponašanja nisu naučeni, već su „upisani“ u njihovim genima pa zdrave i vitalne jedinke ne mogu pogriješiti. Mladunci o kojima brinu roditelji nisu izloženi neposrednoj opasnosti. Dugo razdoblje koje će provesti s njima omogućava im opuštenije upoznavanje s okolišem te korištenje stečenih znanja tek kada postanu samostalni.
Materinstvo
Kod mnogih vrsta o potomstvu brine samo majka. Nakon spolnog čina, tj. primanja sperme od mužjaka, svatko odlazi svojim putem. Bogomoljka ipak iskoristi ukazanu priliku da pojede mužjaka te njegovo tijelo upotrijebi kao izvor hrane za 100 ili više jaja koja će uskoro odložiti.
Mužjak dubokomorske ribe morski đavo ne može opstati ukoliko nije u bliskom doticaju sa ženkom. Kada se prihvati za njezino tijelo počne kržljati sve dok ne postane samo „nosilac sperme“ čija je jedina svrha oplodnja ženskih jaja.
Ježevi su u svakom pogledu bockava stvorenja. Sklona samoći, ženka pristaje na parenje tek nakon dugotrajnog mužjakova „nagovaranja“. Ubrzo nakon parenja ženka ga otjera te potpuno samo koti i podiže mlade. Mladunci sišu njezino mlijeko, a nakon četiri tjedna postanu sposobni sami pronaći hranu. Kako otac ne treba donositi hranu u gnijezdo, njegova prisutnost nije neophodna. Naprotiv, mogla bi se pokazati štetnom jer bi se sa ženkom i mladuncima na istom području natjecao za hranu.
Mnoge ženke nose jaja dok odlaze u potragu za hranom. Jaja riječnog raka prihvaćena su za abdomen ženke, gdje se i oplode. Mladi se nakon izlaska iz jajeta razviju u sićušne kopije svojih roditelja, a ostaju pričvršćeni za majku sve dok ne postanu dovoljno krupni da se osamostale.
Tekst je izvorno objavljen u 34. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
