Djeca kao svjedoci roditeljskog sukoba
Djeca se vrlo često nađu u ulozi 'svjedoka' roditeljskog sukoba, zbog čega su vrlo bitni načini na koje se rješavaju sukobi.
Djetetov osjećaj sigurnosti usko je vezan za to kako se roditelji odnose jedan prema drugome.
Jedna od najvažnijih lekcija koju roditelji mogu dati svome djetetu jest da svojim primjerom pokažu nenasilno rješavanje konflikata kojima dijete bude svjedočilo. Na taj način roditeljski sukobi ostavljaju man
je posljedice na dijete, a uče dijete kako se snalaziti u rješavanju sukoba na konstruktivan način.
Ako roditelji s djecom ostvare dobru komunikaciju i mirno riješe problem s kojim se suočavaju, dijete će naučiti i usvojiti vještine pregovaranja te će lakše tijekom odrastanja funkcionirati u vlastitoj društvenoj sredini.
Česti, neriješeni sukobi među roditeljima pogađaju djecu i negativno utječu na njih.
Teški neriješeni sukobi mogu kod djece izazvati promjene u ponašanju, mentalnom i fizičkom razvoju i društvenim odnosima. Djeca mogu postati tužna, uznemirena, agresivna, potištena ili neposlušna. Mogu se pojaviti problemi sa spavanjem, koncentracijom i učenjem.
Što nikako ne treba činiti tijekom roditeljskog sukoba
Tijekom sukoba oba bi roditelja trebala djetetu indirektno iskazati bezuvjetnu ljubav na način da ga ne stavljaju u poziciju iz koje treba birati na čiju će stati stranu.
Djetetu jasno treba dati na znanje da ono nije krivo za roditeljski sukob. Ukoliko su djeca zabrinuta zbog sukoba, važno ih je saslušati i razgovarati o osjećajima vezanima uz sukob.
Roditelji se trebaju međusobno uvažavati i poštivati razlike u mišljenjima. Nikako ne bi smjeli koristiti dijete kao alat u svrhu prisiljavanja partnera na slaganje u mišljenju.
Ako sukobi imaju jasne negativne posljedice na dijete i odnos s partnerom, važno je potražiti stručnu pomoć i na taj se način suočiti s problemom.
