Na slavnim putovanjima u rasponu od Sjeverne Amerike do Konstantinopola, Vikinzi su pljačkali, osvajali i naseljavali se po mnogim zemljama svijeta. Europljani su stoljećima strepili pred «ljudima sa sjevera». Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Europu su zahvatili mnogi potresi. Neke od najtežih među njima izazvali su skandinavski narodi koji su u 8. stoljeću otpočeli dugotrajno pomorsko širenje. Ti su pomorci-ratnici ostali zapamćeni pod imenom Vikinzi i Normani.
Religija je starija od povijesti. Čini se da su i neandertalci pokapali svoje mrtve uz svojevrstan vjerski obred, a nakon što su oni izumrli, rani “moderni” čovjek je to nedvojbeno činio već od samog početka. Vjeruje se da su sjajne pretpovijesne špiljske slikarije u Altamiri i Lascauxu bile magično i vjerski povezane s lovom. Osim toga postoji i mnoštvo dokaza o postojanju kulta božice-majke u doba prije pojave prvih civilizacija.
Pisanje je bijeg od zaborava. Upravo zato pisati o Lubenicama kao mjestu gdje žive ljudi sa svojim običajima i tradicijom znači održavati na životu nešto što još uvijek lagano tinja poput plamena prije nego što se zavuče u dubinu ugljena, i nestane, i zaboravi se. Riječi su potpala i zaklon od vjetra i kiše zaborava. Pročitao sam negdje da grad čine ljudi, oni su plamen života nekog mjesta, oni ga oblikuju, grade, vole i čine njegovu dušu. U Lubenicama na otoku Cresu ljudi nestaju, danas tamo živi svega 9 stanovnika od kojih najmlađi ima 78 godina. Zanimljivo je da je još ne tako davnih sedamdesetih prošlog stoljeća ovdje funkcionirala škola s čak 22 đaka. S posljednjim stanovnikom od pravih Lubenica ostati će samo priče i dobro očuvani grad, kamen pretočen u jedno od najljepših mjesta u kojem sam ikada boravio.
Ovo je priča o Howardu Carteru i njegovim istraživanjima koja su dovela do otkrića grobnice egipatskog kralja Tutankhamona. Taj je egipatski faraon umro mlad prije nešto više od tri tisuće godina i bio je pokopan u Dolini kraljeva u blizini rijeke Nil. Howard Carter se rodio 1874. godine i odrastao u Londonu. Već je kao dijete bio slabokrvan i boležljiv pa je – budući da nije mogao izlaziti i igrati se s drugom djecom – bezbrojne sate provodio crtajući slike životinja što su ih ljudi držali po kućama.
Danas Mjesec predstavlja mjesto na kojem smo već bili i na kojem ćemo, barem se nadamo, uskoro ponovno biti – ovaj put na malo duže od jednog koraka!
Najčešće se vjeruje da su mamuti bili gorostasni dlakavi slonovi što su lutali pustim ledenim ravnicama Sibira. Prvi mamuti u najstarijim epohama ledenog doba bili su doista golema bića, visoki gotovo pet metara. Ali, mamuti koje smo upoznali preko slika pronađenim u spiljama mnogo su manji. To su životinje koje je poznavao prethistorijski čovjek, kako to pokazuju crteži na zidovima njegovih spilja.
Mjesec je svojom pojavom inspirirao ljudsku vrstu od prethistorijskih vremena. U prošlosti je u ljudima izazivao strahopoštovanje i nerazumijevanje, i često je bio osnovom mitova i legendi. Danas on predstavlja mjesto na kojem smo već bili i na kojem ćemo, barem se nadamo, uskoro ponovno biti – ovaj put na malo duže od jednog koraka! Rimljani su ga nazivali Luna, Grci Selena i Artemis.
Prvi pripadnik zapadne civilizacije koji je dokumentirao tetovaže na ljudskom tijelu bio je engleski moreplovac James Cook. Od tradicionalnih oznaka pripadnosti plemenu i štovanja božanstava, tetovaže su se razvile do dekoracija i modnih detalja koji ponekad mogu biti smiješni, a ponekad i opasni za zdravlje.
Zamislite da letite putničkim zrakoplovom i da vas zatekne žestoka oluja s grmljavinom. Zrakoplov se trese po uznemirenu zraku. Razgranata munja propara tamno nebo. Čuje se jak prasak gromova. Iznenada zapazite da je munja udarila u jedno krilo zrakoplova… Zaista strašan doživljaj ali bez brige – nemate od čega strahovati jer ste sigurni.
Pjesnik i komediograf Marin Držić (1508-1567), zvan Vidra, osebujna je pojava u hrvatskoj književnosti i kulturi, iznimna kako po književnom djelu, tako i po svojim shvaćanjima i životnim potezima. Govoriti o Marinu Držiću znači govoriti o proturječjima. Kad je riječ o tom velikom Dubrovčaninu, nedvojbena je samo tvrdnja o njegovoj veličini, sve drugo jest. Jer, proturječjima vrvi i njegov život i njegovo djelo, a onda i smisao i značenje jednoga i drugoga.