Gljiva se osim stručka i klobuka sastoji i od plodišta (to je zapravo vidljivi dio gljive nad zemljom, dakle stručak i klobuk zajedno), zatim hife, a to su bijeli končići pod zemljom koji spajaju više gljiva na istom staništu, te micelij, koji predstavlja povezanu mrežu hifa, i može se prostirati na više hektara.
Razgovarajući sa stručnjacima u Hrvatskoj na području mikologije, dobio sam jedinstveni popis najukusnijih gljiva našim nepcima na području Hrvatske. To su po redu: vrganj, lisička, sunčanica, grmača, prosenjak, mrka trubača, golubača, puza, turčin, smrčak, te biserka.
Jedna od mnogih podjela gljiva je i period kada se koja od njih bere.
U proljeće to je npr. smrčak, u ljeto su šampinjoni, vrganji i lisičke, zatim jesen kada ih ima najviše, kao što su sunčanica, bukovača ili mrka truba, te u zimi baršunasta panjevčica.
Važno je znati da se gljive dijele na:
- Bezuvjetno jestive – koje su jestive i u sirovom stanju (plemenita pečurka, tj šampinjon, zatim vrganj, te blagva).
- Uvjetno jestive – jestive samo ako su termički obrađene kao što su puza, rani hrčak, te razne gnojištarke.
- Nejestive gljive – radi svojeg okusa ili konzistencije kao što je gljiva slikovitog imena kravlja balega.
- Otrovne gljive – muhara, pupavka, ludara ili bljuvara.
- Ljekovite gljive – npr. gljiva shii-tace puna je antioksidansa.
Najotrovnije vrste gljiva
Od otrovnica najopasnija je zelena pupavka, latinskog imena Amanita phalloides kod koje je klobuk veličine 5-10 cm, te je žuto zelen, dok prema sredini postaje sve više tamniji do smeđ. S donje strane klobuk ima bijele listiće. Sadrži toksin alfaamanitin, te manje toksičan faloidin.
Prvi simptomi trovanja su uporno povraćanje, i proljev i to 10h pa do par dana nakon konzumacije, nakon što se otrov proširi cirkulacijom krvi. Nakon toga dolazi do prolaznog smirivanja simptoma, ali i do oštećenja jetara, bubrega, poprečno-prugastih mišića (mišića koji su pod našom kontrolom), te mozga. Ubrzo nakon toga može doći do žutice, zatajenja bubrega te kome radi oštećenja mozga.
Stopa smrtnosti je kod otrovanja gljivama unatoč modernom zbrinjavanju i danas oko 30%! Protuotrov ne postoji. Važno je otrovanu osobu hitno prevesti u bolnicu gdje po potrebi primiti transfuziju, smanjeni tlak uslijed cirkulacijskog šoka te konvulzija će se korigirati simptomatskom terapijom.
Nerijetko je upravo otrovanje gljivama uzrok transplantacije jetara. Zadnjih godina se daje važnost penicilinu u prevenciji lezija jetara i bubrega kod navedenog otrovanja, ali sam mehanizam i reakcija su još u fazi ispitivanja.
Druga opasna gljiva na našim prostorima je muhara, latinskog imena Amanita muscaria. Sadrži otrov muskarin. Klobuk je sa gornje strane crven i ima bijele pjege. Ima mali vjenčić na stapkama s donje strane klobuka.
Simptomi trovanja su povraćanje, suzenje, suženje zjenica u očima, slinjenje, mučnina, proljev, zaduha, smanjena frekvencija srca, te smanjeni tlak već pola sata nakon konzumacije. Kod težeg oblika trovanja nastaju mišićni tremor, smetenost i delirij. Prva pomoć se sastoji od provokacije povraćanja i sprječavanja dehidracije te prebacivanja u bolnicu gdje će bolesnik primiti infuziju. Kod otrovanja ovog tipa kao protuotrov primjenjuje se atropin, uz odgovarajuću nadoknadu tekućine kroz infuziju svakih 30 minuta, dok simptomi ne budu pod kontrolom. Uz takvu simptomatsku terapiju, ovo otrovanje obično završava potpunim oporavkom uz eventualne potrebne dijetne mjere kroz dva dana nakon povratka iz bolnice.
Treća česta otrovnica je ludara. Često se zamjeni za vrganj jer ima ispupčeni klobuk prema dolje u sredini, koji je još i slične sivkasto smeđe boje, ali kod ludare je stručak uvijek crvenkast, a s donje strane klobuk nema listiće već malene rupice. Obzirom da sadrži sličan otrov kao i muhara, simptomi, prva pomoć i liječenje je identično.
Savjeti prilikom sakupljanja gljiva
- U sakupljanje gljiva uvijek idite u društvu, osim ako niste već iskusni u tome i na poznatom terenu.
- Staništa pojedinih vrsta gljiva, mogu se pronaći na raznim lokacijama u šumi npr. u dubokoj šumi (mrka trubača, prosenjak), rubovi šuma (vrganj), proplanci(sunčanica), oko panjeva (bukovača)…
- Kod gljive prvo pogledajte boju, zatim oblik i veličinu stručka, te naposljetku klobuk koji može biti ispupčen (blagva, vrganj), uleknut (golubača, krasnica) ili nepravilan (lisička ili prosenjak). Na donjoj strani klobuka provjerite ima li listiće i vjenčiće na stapci.
- Gljive sakupljajte u košaru, ne u najlonsku vrećicu jer gljive nakon što ih uberete putem izbacuju spore za rast novih gljiva. Zato ih je najbolje očistiti na licu mjesta odmah nakon branja.
- Kod pripreme gljiva vodite računa o tome one na sebe vežu mast, tako da za osobe slabijeg želuca nije preporučljivo jesti većinu gljiva.
- Ubrane gljive spremite isti dan, u hladnjaku smiju stajati najviše 24 sata nakon branja, dok u ledištu mogu biti do tri mjeseca.
- Nakon što ih izvadite iz ledišta, nemojte čekati da se odlede, već ih pripremajte zaleđene
Dinko Kolarić, dr.med.
Zahvaljujem vrsnom mikologu, doktoru znanosti i diplomiranom inženjeru kemije s Instituta Ruđer Bošković Krešimiru Molčanovu za stručnu pomoć prilikom izrade ovog teksta.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
