Salmonele su crijevni nametnici svih kralježaka. Opasni su za čovjeka, ali i za mnoge životinjske vrste. Vrsta salmonela enteritidis nalazi se isključivo u sisavcima, dok se ostale nalaze u crijevima hladnokrvnih životinja (zmije, kornjače, ribe). Salmonele su vrlo otporne na štetne utjecaje okoline, te mogu jako dugo preživjeti van organizma domaćina, u vodi i zemlji kamo dolaze životinjskim ili ljudskim izmetom.
Mikroskopski salmonele izgledaju poput malih sivkastih kolonija koje sadrže fimbrije (trepetljike) što im pomaže prilikom kretanja. Genetski, salmonela je jako varijabilna, i što je još važnije, često dolazi do promjena genetskih struktura u samoj bakteriji pa to sve uvjetuje da se javljaju stečene otpornosti prema antibioticima. Za razliku od mnogih drugih bakterija, salmonele su izuzetno otporne na djelovanje žučnih soli (supstance koja se luči iz gušterače i jetre u tanko crijevo i razgrađuje osim masti i mnoge mikroorganizme). Valja naglasiti također da u hrani koja se priprema u mikrovalnoj pećnici, slamonele bivaju uništene tek nakon 15 min.
Salmonele su izuzetno invazivne bakterije, koje nakon što uđu u organizam domaćina preko probavnog sustava , prodiru u površinske stanice tankog i debelog crijeva te dalje preko krvi u različite organe, gdje stvaraju upale u širokom pojasu. Neki tipovi salmonela nakon prodora kroz površinske (epitelne) stanice budu „pojedene“ od stanica obrambenog sustava – leukocita, međutim zbog svoje specifične građe na površini koja štiti od djelovanja leukocita, mogu živjeti u stanicama organizma domaćina dugi niz godina bez simptoma.
Salmonele ulaze u naš organizam nakon što ih progutamo te nakon toga mogu uzrokovati tri tipa bolesti:
Gastroenteritis
To je najčešći oblik salmonele, a doslovno bi značio upala crijeva i želuca. To je infekcija kratke inkubacije (vrijeme od unosa infekta do pojave simptoma), 12-24h, s mučninom, grčevima u trbuhu, povraćanjem i proljevom. Bolest uz normalno razvijeni imunosni sustav traje obično nekoliko dana uz simptomatsko liječenje, dakle dijetna prehrana, rehidracija i odmor, bez davanja antibiotika. Najčešći tipovi salmonele koji uzrokuju gastroenteritis su s.enteritidis i s.typhimurium.
Crijevna groznica
Glavni predstavnik crijevne groznice je trbušni tifus. To je bolest uzrokovana s.typhi. Prilikom zaraze bakterija dolazi do tankog crijeva gdje prolazi kroz sluznicu i razmnožava se u limfnom tkivu, tzv.Peyerovim pločama. To je limfatički sustav duž cijelih crijeva u njihovom središnjem sloju. Nakon što biva progutan od strane leukocita, s.typhi odlazi limfom i krvlju do jetre i slezene, ali i u ostale limfne čvorove organizma. Nakon inkubacije od 7-10 dana dolazi do bakterijemije (prodor bakterija u krv) te pojava općih znakova infekcije, uz konstantno visoku temperaturu od 40C, te osipom na trbušnom zidu u obliku sitnih crvenih mrlja nazvanih roseola. Za vrijeme bakterijemije bakterija dospije u više organa, ali tek kada dođe u jetru, putem žući se ponovno vrati u crijevo i dolazi do pojave proljeva. Tijekom bolesti mogu nastati različite komplikacije kao što su perforacije crijeva, krvarenje u crijeva, kao i gnojne infekcije mnogih organa. I neke druge salmonele osim s.typhi mogu uzrokovat crijevnu groznicu, ali uz puno blažu kliničku sliku.
Septički sindrom
To je najgori, ali nasreću i najrjeđi oblik salmoneloze. Uzrokuju ga salmonele visoke invazivnosti koje odmah prolaze kroz epitel crijeva u krvotok, izazivaju opće septičke simptome i mogu izazvati sekundarne infekcije različitih organa (moždanih ovojnica, pluća, i srca), ali se ne razmnožavaju sekundarno kao kod gastroenteritisa, tako da ne dolazi do proljeva. Najčešći uzročnik kod ovog tipa je s.choleresuis.
Kod osoba sa smanjenim imunitetom (bolesnici s AIDS-om, bolesnici s transplantiranim organom, te djeca do 1 godine života) gastroenteritis lako prelazi u sekundarnu crijevnu groznicu koja se često vrlo teško liječi i sklona je recidiviranju (ponovnom javljanju).
Nakon preboljele infekcije bilo kojeg tipa , čovjek može kraće ili dulje vrijeme postati kliconoša salmonele. Ako je kliconoštvo dulje od jedne godine, nazivamo ga „trajnim“ kliconošom. Trajno kliconoštvo nakon preboljelog trbušnog tifusa se javlja u oko 3% slučajeva, a nakon drugih slamoneloza u oko 0.5%. Trajno kliconoštvo se kao takvo ne liječi, već se antibiotici koriste samo kod recidiviranja simptoma.
Dijagnoza
Salmonele se dijagnosticiraju iz uzorka stolice ili brisa rektuma. Ako se radi o crijevnoj groznici, tada se u prvom tjednu bolesti uzima krv , a stolica i mokraća tek iza drugog tjedna. Ako se pak radi o septičkom sindromu, tada se uzima i krv i uzorak iz svakog sekundarno zahvaćenog organa.
Rasprostranjenost
S.typhi kao uzročnik tifusa je prilagođen samo na čovjeka. Izvor zaraze je samo čovjek, bio on bolesnik ili kliconoša. S.typhi se u okolinu izlučuje stolicom i mokraćom, te može kontaminirati i vodu i hranu i na taj način prenijeti na druge ljude. U spriječavanju širenja trbušnog tifusa stoga su najvažnije mjere ispravnoga uklanjanja fekalija kloriranjem vode, higijenskog obrazovanja, te redovite kontrole kliconoša. Druge salmoneloze čovjeka spadaju u zoonoze, a izvor zaraze je u životinjama (osobito goveda i peradi), životinjskim proizvodima, ali i u ljudima, bolesnicima i kliconošama. Životinjski proizvodi najčešće se kontaminiraju fekalnim sadržajem prilikom klanja. Važan su izvor salmonele i jaja, svježa ili sušena. Osim toga kućni ljubimci mogu biti kliconoše salmonela i predstavljati izvor zaraze. Prijenosnik salmonela su tada kontaminirana voda ili hrana, ili prljave ruke, a u spriječavanju širenja salmoneloza najvažniji su postupci ispravno otklanjanje fekalija, kloriranje vode, čišćenje površine u kuhinji za pripremu sirovog mesa i gotovih jela, te obrazovanje osoba koje rade sa živežnim namirnicama. Treba naglasiti da je salmonelozni gastroenteritis jedan od najčešćih prijenosnih bolesti u zapadnom svijetu, unatoč visokom životnom standardu. Postoji cijepivo za tifus, ali u Hrvatskoj nije registrirano, tako da se danas osim općih gore navedenih mjera preporučuje često pranje ruku, termička obrada hrane, i konzumiranje prokuhane i kloriranje vode u područjima gdje nema vodovoda.
Liječenje
Obični gastroenteritisi se ne liječe antibioticima, već su nadoknada tekućine i elektrolita jedina terapija, dok su kod crijevne groznice i septičkog sindroma antibiotici neophodni i to: ampicilin, sulfometoksazol-trimetroprim i kloramfenikol. Zadnjih godina se pojavljuje rezistencija na antibiotike jer se daju u velikoj mjeri i kod običnih gastroenteritisa , što dovodi do povećanog broja kliconoša. Također je jedan od uzroka te rezistentnosti nekontrolirano davanje antibiotika u hranu životinjama, posebice u uzgoju na velikim farmama.
Dinko Kolarić, dr.med.
Literatura: Kalenić,S.Mlinarić-Missoni,E., i sur., Medicinska bakteriologija i mikologija,prehrambeno tehnološko inžinjering, Zagreb, 1995.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
