Prije svega, treba imati na umu da se razgovor o spolnosti i spolnim odnosima ne svodi na jedan veliki razgovor, već na kontinuiranu edukaciju. Ta je zadaća za sada, dok Hrvatska još uvijek nema uveden seksualni odgoj u školama, isključivo odgovornost roditelja. Cilj razgovora o seksualnim odnosima je odgojiti dijete da donosi pametne i odgovorne odluke, da se upozna s konceptom spolnih bolesti i načinima zaraze te da seks shvati kao dio emotivnog odnosa sa osobom do koje joj je stalo.
Zašto razgovarati o seksualnim odnosima?
U današnje vrijeme, kada djeca imaju pristup informacijama na svakom koraku i od najranije dobi, događa se da od mnoštva kontradiktornih i iskrivljenih informacija, ne mogu filtrirati ono što je doista važno prilikom stupanja u fizički odnos s drugom osobom. Stoga je neizmjerno važno, da najvažnije informacije dobiju od onih kojima najviše vjeruju – od roditelja.
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Američkog društva pedijatara, kaže kako roditelji prekasno ili uopće ne razgovaraju o seksu sa svojim tinejdžerima. Osobito se malo razgovara s muškom djecom, koja sve ranije i ranije stupaju u seksualne odnose. Više od 50% tinejdžera u SAD-u stupilo je u neki oblik odnosa prije nego je s roditeljima o bilo čemu razgovaralo.
Prosječna dob stupanja u spolne odnose u Hrvatskoj je oko 17 godina za djevojke i oko 16 godina za dječake. Seksualne odnose u dobi od samo 15 godina u Hrvatskoj ima svaka šesta djevojčica i otprilike svaki treći dječak, podaci su istraživanja Health Behaviour in School-aged children (HBSC) iz 2006. koje se provodi svake četiri godine i najrelevantnije je europsko istraživanju o zdravlju i ponašanju u vezi sa zdravljem djece školske dobi.
Činjenica je da tinejdžeri stupaju u seksualne odnose bez ikakva znanja o kontracepciji, mogućim rizicima za fizičko zdravlje, ali i emotivno stanje. Pod velikim su pritiskom vršnjaka i ne znaju što bi trebali misliti, osjećati i kako se ponašati u društvu osobe s kojom su “u vezi”.
Kada započeti razgovore?
Zbog svih tih razloga, razgovor o seksualnim odnosima treba započeti rano, ranije no što roditelji misle ili osjećaju da bi trebali. Naime, vremena su se promijenila i djeca počinju istraživati teme spolnosti mnogo ranije no što su to činile starije generacije, iz jednostavng razloga zato što to mogu. Internet im pruža mogućnost povezivanja s vršnjacima na anonimnoj razini, kao i razgovore i teme koji su seksualne naravi. Isto tako, Internet pruža mogućnost eksperimentiranja sa spolnim identitetima.
Roditelji često ne žele gledati na svoje tinejdžere kao seksualna bića, ali taj osjećaj je obostran,
jer djeca ne žele ni svoje roditelje gledati kao seksualna bića. Često roditelji misle, da ako se o seksualnim odnosima ne razgovara, da se oni neće ni dogoditi u glavama klinaca, no to je krivo razmišljanje koje može imati ozbiljne posljedice.
Neki stručnjaci smatraju da je došlo vrijeme da roditelji razmišljaju na sljedeći način – ako misle da s djetetom treba o seksualnim odnosima pričati kad ono navrši X godina, neka od toga oduzmu 2 godine.
Ponekad će sama djeca započeti razgovor postavljanjem nekog pitanja, što je jasan znak da su spremna čuti i odgovor. No to ne mora biti pravilo, jer ako djeca ne postavljaju pitanja ne znači da nisu spremna za razgovor o pitanjima koja im se zasigurno motaju po glavi. Najvažnije je da su djeca dovoljno emocionalno zrela da se mogu nositi s informacijama koje će im roditelji pružiti.
Isto tako, važno je biti u prednosti i djetetu dati informacije prije no što mu ih počnu davati vršnjaci, televizija ili Internet.
Što reći?
Nije važno samo dati informaciju, već dati točnu informaciju, što zahtijeva pripremu i edukaciju samih roditelja. Temelji na kojima se razgovori o seksualnim odnosima trebaju graditi su: važnost samopoštovanja, donošenje odgovornih odluka te vrijednosti koje se ne smiju pogaziti.
Drugim riječima, prilikom stupanja u bilo koju vrstu odnosa s vršnjacima, tinejdžeri moraju imati poštovanja prema svome tijelu i svojim emocijama, a isto trebaju tražiti i pružati osobi s kojom su “u vezi”. U tom kontekstu, tinejdžeri trebaju dobro razmisliti prilikom upuštanja u seksualne odnose, da svoje tijelo i duh prema kojem moraju imati poštovanja, ne dovedu u opasnost neodgovornim odlukama. Kontracepcija i njezino korištenje vrlo su važan dio odnosa zbog očuvanja psihofizičkog zdravlja, a odabir prave osobe, koja ih voli, poštuje i u koju imaju povjerenja, ključni su za očuvanje duhovno-emocionalnog zdravlja. Tu su i životne vrijednosti, poput osjećaja ljubavi, odanosti i vezanosti, koje ne treba pogaziti radi pritiska vršnjaka, popularnosti ili bilo kojeg drugog vanjskog faktora.
S prvim znakovima puberteta dolazi razgovor o fizičkim promjenama i reproduktivnim organima i dijelovima tijela, pa je to dobra podloga za daljnje razgovore o spolnosti i seksualnosti. Isto tako, to je dobra baza za objašnjenje kako seksualni odnos funkcionira s aspekta fiziologije, kako dolazi do trudnoće i kako se ona može spriječiti. S godinama se osnovnim informacijama mogu pridodati i one praktične – kako upotrijebiti kondom, što su kontracepcijske pilule, na koje se sve načine mogu prenijeti bolesti i koje su posljedice, kako nema ništa loše u tome da se upuštanje u odnos odbije dok osoba nije emocionalno zrela i spremna i dr. A sve to, preporučaju stručnjaci, do odlaska djeteta u srednju školu.
Ukoliko se roditelji ne snalaze u svim tim temama, prepručljivo je da se educiraju u Obiteljskim centrima, s psiholozima i liječnicima i u drugim institucijama, gdje mogu dobiti kvalitetne savjete o samom pristupu, temama i načinu na koji će voditi razgovore. Roditelji trebaju učiniti sve da seksualno obrazovanje djece ne prepuste medijima i vršnjacima.
Tekst je preuzet s internetskih stranica Klinfo.hr
