Ovogodišnji stručni međunarodni žiri čine hrvatski filmski redatelj Branko Schmidt, austrijska redateljica i televizijska urednica Beate Thalberg te Sandra Rančić, umjetnička direktorica Dok’n’ritam festivala iz Beograda.
Dvadeset i dva filma iz službene selekcije podijeljena su u tri tematska bloka: rat, trauma i politika, dokumentiranje kulture i filmovi o filmu.
Prvi blok filmova okuplja se oko pitanja rata, osobnih trauma koje iz njega proizlaze, kao i politika koje te ratove oblikuju. Ti filmovi pokazuju snagu osobne priče i transformativnu moć traume. Istražujući teme od prešućenih zločina španjolskog građanskog rata tijekom Francova režima (Ove zidine), preko usmene povijesti koja ponekad u nedostatku arhiva jedina pamti nacističke zločine Drugog svjetskog rata u Grčkoj (Marika, zašto se bojiš), do osobnih i kolektivnih trauma iz ratova na ovim prostorima tijekom 90ih godina (Veće od traume), dokumentarni film nam pokazuje da svoju snagu crpi jednako snažno iz arhiva, kao i iz sjećanja onih koji su te povijesti oblikovali.
Drugi blok tematizira odnos politike, umjetnosti i kulture kroz pet filmova. Iskre u vremenu prati uspon i pad slovenske, odnosno jugoslavenske tvrtke Iskra Delta od sedamdesetih godina do raspada Jugoslavije, njezinu ulogu u razvoju računalnih tehnologija u svijetu, anticipaciju globalizacijskih i tehnoloških procesa, no i političke intervencije koje su dovele do njene propasti, te odnos kapitalističkog načina proizvodnje, tržišne manipulacije i hladnoratovskih političkih interesa.
Filmovi Kako je popularna kultura stigla u SSSR, Ljeto s Picassom i Man Rayjem i Bezimena žena bave se odnosom umjetnosti, slobode i cenzure. Dok je ruski dokumentarac reminiscentan jugoslavenskom iskustvu cenzuriranja, odnosno labave kontrole protoka zapadnih popularno-kulturnih proizvoda na tržište (u ovom slučaju, prije svega rock glazbe), Bezimena žena otvara iznimno interesantno pitanje cenzure Baudelaireovog opusa, odnosno prešućene uloge tamnopute muze i Baudelaireove ljubavnice Jeanne Duval iz povijesnih dokumenata i knjiga njegovih biografa. Cirijakova zakletva redatelja Oliviera Bourgeoisa u subotu zatvara blok naglašavajući imperativ zaštite naše dijeljene materijalne povijesti snimajući izvrsno tempiranu dokudramu o ekstremnim naporima koje su sirijski arheolozi i muzejski kustosi poduzeli kako bi tijekom rata 2015. evakuirali i zaštitili više od 50 tisuća artefakata u opkoljenom gradu Alepu.
Treći blok uključuje filmove koji tematiziraju film ili šire prikazivačke prakse. Jedan dan rezerviran je za odu Istri, s kratkim poetskim eksperimentalnim dokumentarnim filmom Monolog o Puli redatelja Elvisa Lenića, te Novo kino Buje Alessia Bozzera o važnosti kina koje okuplja i učvršćuje društvene strukture u multietničkoj Istri nakon 2. svjetskog rata.
Drugi dan je rezerviran za hommage najvećem komičaru nijemoga razdoblja, Charlieju Chaplinu čija se životna priča pripovijeda inovativnim filmskim postupcima poput ekskluzivnog korištenja inserata iz njegovih filmova uz naraciju.
Treći dan otvara Bosanski Brodvej, koji govori o nadama mladih bosanskih glumaca i glumica koji pripremaju mjuzikl u suradnji s američkim redateljima s Broadwaya. Odnos Balkana i Zapada, odnosno centra i periferije, kao i ekonomsko-klasna imobilnost minuciozno je predstavljena u formi srednjometražne intimne drame.
Ovogodišnji festival nema krovnu temu, jednu inspirativnu točku ili singularnu protežnu nit, već se odlučio na prikazivanje kompleksnosti trenutnih vremena (koje ne treba dodatno navoditi) ne svodeći povijest na jedan ili dva epohalna događaja. Dopuštajući pluralnost politika sjećanja, osobnih trauma, povijesnih arhiva i manje znanih ratnih događaja, ovogodišnji festival podcrtava slojevitost odnosa moći u filmu, kao i u svakodnevici, kao ključ za razumijevanje naše okoline.
Sve detalje o festivalu, raspored programa i prikazivanja pronađite na službenoj stranici History Film Festivala.
