Riječ je o petojezičnom rječniku Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae (Venecija, 1595.), prvom rječniku hrvatskoga jezika, te Machinae novae (Venecija 1615./1616.), jednom od najbitnijih djela iz područja tehnike s početka 17. stoljeća u kojem je na 49 bakrotisaka Vrančić donio 56 izuma i tehničkih konstrukcija, a među njima i nekoliko tuđih projekata za koje je smatrao da se uklapaju u njegovo djelo ili da će mu poslužiti kao nadahnuće za druge savršenije izume. Digitalne inačice ovih najvrjednijih Vrančićevih djela dostupne su u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Faust Vrančić rođen je 1551. godine u Šibeniku. Školovao se u Padovi, Veneciji, Beču i Rimu, a za njegovu naobrazbu posebno se pobrinuo stric Antun Vrančić, crkveni velikodostojnik i diplomat, koji ga je kao dječaka doveo sebi u Jegar. U predgovoru svoje knjige Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) Faust to i potvrđuje: „… da sam malim dietetom budući, kako znati morete, iz naše zemlje izveden…“ Faust Vrančić bio je čovjek širokoga znanstvenog interesa, bavio se leksikografijom, filozofijom, teologijom i tehnikom. Osim spomenutih, ostala su mu bitnija djela De Slovvinis seu Sarmatis (Rim, 1606.), Xivot nikoliko izabranih divvicz (Rim, 1606.), Logica suis ipsius instrumentis formata et recognita (Venecija, 1608.; Venecija, 1616.) te Ethica christiana (Rim, 1610.; Venecija, 1616.).
Faust Vrančić jedno je vrijeme boravio u Pragu kao tajnik na dvoru cara Rudolfa II. (1552. – 1612.), a 1594. godine imenovan je čanadskim biskupom. Godine 1605. napustio je dvor i Ugarsku te u Rimu stupio u red barnabita. Njegov prijatelj Giovanni Ambrogio Mazenta upoznao ga je s tehničkim crtežima Leonarda da Vincija te ga je potaknuo na istraživanje konstrukcija strojeva i rješavanje arhitektonskih problema, što će rezultirati jednim od najbitnijih djela iz područja tehnike s početka XVII. stoljeća – Novi strojevi (Machinae novae Favsti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica). Potom odlazi u Veneciju, gdje se usavršavao u gradnji fontana. Ondje je i preminuo, a prema vlastitoj želji pokopan je u župnoj crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prviću.
U želji da hrvatsku, ali i svjetsku javnost podsjeti na velika Vrančićeva ostvarenja, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2017. godine organizirala je prigodnu izložbu Renesansni Faustus Verantius. Izložba je slijedila primjer izložbe Machinae novae – 400 godina poslije koja je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održana 2015. godine, u povodu 400. obljetnice objavljivanja toga kapitalnog djela Fausta Vrančića.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
