Ratovao je protiv Osmanlija, a već se kao 21-godišnjak istaknuo u borbi za obranu Beča 1529. godine, kao i u obrani Pešte, kada ju je sa 400 hrvatskih boraca spasio od pada. Upravo zbog junaštva kralj Ferdinard I. imenovao ga je hrvatskim banom, a 1556. godine na njegov ga je zahtjev i razriješio banske časti. Posebno je zapamćen po bitki za Siget, u kojoj je 100 000 osmanskih vojnika sa Sulejmanom I. na čelu držalo opsadu grada punih mjesec dana. Unatoč silnim pritiscima da preda grad, Nikola Šubić Zrinski nije se pokolebao i zadao je velike gubitke osmanskoj vojsci. Kada je vidio da više ne može sačuvati grad, junački je krenuo u proboj iz utvrde, pri čem su ga osmanski vojnici uspjeli savladati.
Osim što je bio cijenjen na ovim prostorima i u regiji, Nikola Zrinski bio je cijenjen i poštovan u dalekome Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti, zbog koje u počast tome činu, japanski muški zborovi često izvode ariju iz opere Nikola Šubić Zrinski koju su naučili 1919. godine nakon što su se hrvatski mornari povlačili iz Sibira prema domovini. Tada im se nasukao brod, stoga su mornari neko vrijeme bili nastanjeni u Kobeu, gdje su lokalno stanovništvo naučili pjesmu U boj, u boj. Vjerojatno velikim događajem smatra se kada je japanski muški zbor od 1000 ljudi otpjevao U boj, u boj, što je zasigurno bio rekord zborskoga pjevanja.
Hrvatski ban Nikola Zrinski Čakovečki utemeljio je iznimno vrijednu zbirku knjiga i rukopisa poznatu pod nazivom Bibliotheca Zriniana, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
U fondu Zriniane svakako je potrebno istaknuti djelo Adriai Tengernek Syrenaia (prva pol. 17. st.), autograf Nikole Zrinskoga. U poemi Obsidio Sigethiana Nikola je opjevao svojega pradjeda Nikolu Šubića Zrinskoga koji se poginuo braneći Siget. Knjižnica obitelji Zrinski prispjela je iz Beča u Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu početkom 1892. godine, zaslugom ondašnje hrvatske Vlade. Otkupljena je od bečkoga antikvara Samuela Kendea, koji ju je kupio na dražbi od potomaka velikaške obitelji Daun. Mađarski znanstvenici i kulturni pregaoci, Gábor Hausner, Tibor Klaniczay, Sándor Iván Kovács, István Monok i Géza Orlovszky, rekonstruirali su Knjižnicu obitelji Zrinski te izdali reprezentativan katalog pod naslovom A Bibliotheca Zriniana története és állománya (Budimpešta, 1991.).
Bibliotheca Zriniana doživjela je i svoju 3D rekonstrukciju u sklopu projekta 3D Bibliotheca Zriniana koji su 2002. godine zajednički ostvarili mađarska Nacionalna knjižnica Széchényi, Knjižnica Sveučilišta u Segedinu te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Godine 2012. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je otvorena izložba ARTE ET MARTE: Knjige o arhitekturi u Zriniani, koja je prvi put javnosti predstavila traktate o arhitekturi iz Zriniane, osobne knjižnice iz 17. stoljeća Nikole VII. Zrinskoga i njegova sina Adama, koja se, nadopunjena knjigama moravskoga plemića Ignaca Jankovskoga z Vlašime, čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bibliotheca Zriniana, knjižnica obitelji Zrinski, proživjela je brojne uspone i padove, kao i obitelj Zrinski, te je, naposljetku, ostala sačuvana kao trajan spomenik identiteta hrvatskoga naroda.
Godine 2016. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je otvorena izložba Nikola Šubić Zrinski i Sigetska bitka u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodu 450. obljetnice Sigetske bitke.
Nikola Šubić Zrinski, stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog, zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga, osim nas Hrvata, i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom.
Grof Nikola IV. Zrinski preminuo je 7. rujna 1566. godine u mađarskome gradu Sigetu u 59. godini života.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
