Kreativna rješenja kao odgovor na brojne izazove, snalaženje u nepoznatim okolnostima i suočavanje s nepoznatim, a sve u duhu zajedništva i suradnje, za rezultat su imali školsku priredbu koja je umjesto na velikoj pozornici održana na onoj virtualnoj. Školska priredba povodom obilježavanja Dana škole uvijek je bila iščekivana sa zanimanjem. Učenici bi se, pod vodstvom učitelja, za nju pripremali tijekom cijele školske godine. Ove su godine izvannastavne aktivnosti i pripreme za tu veliku svečanost, održavane u nešto drukčijim uvjetima, a to je pred učenike i učitelje postavljalo nove izazove koje je trebalo savladati. Trebalo se pridržavati svih propisanih epidemioloških mjera, a opet njegovati duh zajedništva i suradnju. Uz rad na jednom takvom izazovnom projektu nastojalo se uključiti što veći broj učenika i pružiti im mogućnost da se iskažu u onome u čemu su najbolji. Tako se našlo mjesta za male glumce, dramaturge, redatelje, scenografe, kostimografe, snimatelje, montažere, pisce, pjevače, glazbenike, recitatore, plesače i mnoge druge, za tu potrebu, smišljene uloge. Nedostatak profesionalne snimateljske opreme i snimateljskog iskustva, učenici su nadomjestili voljom i velikom željom da, potpuno samostalno, uz minimalne korekcije i vodstvo učitelja, osmisle, uvježbaju, izvedu, snime i potom montiraju u jedan gotov proizvod – školsku priredbu koja je, umjesto na pozornici u mjesnom Domu kulture, održana na “virtualnoj” pozornici.
Put od početne ideje do završne priredbe nije bio jednostavan. Učenici, koji se do tada nisu susreli s takvim zahtjevnim projektom, nailazili su na mnoge prepreke i ograničenja, ali su, zajedničkim naporima, suradnjom i improvizacijom, uspjeli odoljeti svim iskušenjima. Osim nedostatka adekvatne snimateljske opreme, problem su predstavljala i mjesta za snimanje. Kako se nije moglo snimati u školskim učionicama, učenici su pronašli nova zanimljiva mjesta poput školskog igrališta, etno kuće, mjesne cvjećarnice; snimalo se na ulicama u parkovima, dvorištima.
Starajući dramske tekstove na mjesnom govoru, improvizirajući i pripremajući izvedbe, izražavajući se govorom i glumom te koristeći različite digitalne alate u kreiranju “virtualne priredbe”, učenici su ostvarili neke od ishoda predmetnoga kurikuluma kao i ishode međupredmetnih tema. Kako bi se u ovaj projekt uključio što veći broj učenika, oni učenici koji nisu izravno sudjelovali u stvaranju priredbe, izrađivali su pozivnice i plakate kojima su najavili događaj, a nakon odgledane priredbe, svi su gledatelji mogli izraziti svoje dojmove u digitalnom okružju.
Učenici su na kraju bili vrlo zadovoljni odrađenim poslom i ponosni na svoj uradak, stekli su nova iskustva i razvili neke nove vještine, no svi su ostali složni u jednome – želji da sljedeći Dan škole proslave priredbom na “pravoj” pozornici, u prepunoj dvorani, jer broj “lajkova” ne može zamijeniti veliki pljesak publike i zadovoljne osmijehe na licima gledatelja.
