Kakvim se sve bojama slika?
Boja se izrađuje miješanjem pigmenta (praška u nekoj boji) s nosačem ili medijem (tekućom ili polutekućom tvari), primjerice vodom. Kod tempere je taj medij jaje, kod slikanja uljenim bojama laneno ulje, a kod akrilika akrilne smole. Freske se izrađuju dodavanjem vode u žbuku. Vodene se boje dobivaju miješanjem pigmenta s vodenom otopinom nekog veziva, primjerice gume, i njima se slikaju takozvani akvareli.
Kada je i kako nastalo slikarstvo?
Prije otprilike 20 000 godina prvi su ljudi usitnjavali zemlju, drveni ugljen i minerale, pa tako dobivenim obojenim prašcima stvarali slike po stijenama špilje. Ponekad bi te praške miješali sa slinom i životinjskim mastima i tako dobivali tekućinu koju su prskali kroz trsku i nanosili prstima. Prve slike prikazuju prizore iz lova.
Što sve slikari slikaju?
Neki slikari ono što vide u materijalnom svijetu, primjerice, ljude, krajolike, mrtve prirode na kojima prikazuju voće, cvijeće i posuđe, no isto tako i prizore iz povijesti, književnosti i vlastite mašte. Takve su slike realistične jer nalikuju nečem iz stvarnog života. Slike, međutim, mogu biti i apstraktne, jer ne teže sličnosti s ičim iz materijalnog svijeta, nego bojama i likovima izražavaju misli, osjećaje i raspoloženja.
Perspektiva
Perspektiva je način prikazivanja trodimenzionalnog prostora na dvodimenzionalnoj površini. Kad promatramo svijet oko sebe, vidimo da su predmeti prividno sve manji što su od nas dalji, a paralelne crte konvergiraju (skupljaju se u točku). U perspektivi su prostorni odnosi prikazani na isti način.
Tko je izmislio perspektivu?
Perspektivu su razvila dva slikara, pripadnika talijanske renesanse: Leon Battista Alberti (1404-1472) i Filipppo Brunelleschi (1377-1446). Oni su izradili prikladni matematički sustav i njima eksperimentirali. Prije izuma perspektive, slikari nisu mogli vjerno prikazati raspored predmeta u prostoru. Sad su, međutim, mogli stvarati dosljedne i uvjerljive iluzije.
Što je to točka beskonačnosti?
Točka beskonačnosti je točka u kojoj se, u daljini, sastaju paralelne crte. Ta točka leži na obzoru ili horizontu (granici neba i zemlje). Kako se konvergentne crte sve više primiču točki beskonačnosti, one uvlače promatračev pogled u dubinu slike. Ako se saberemo na sićušni lik na cesti, malo ispod točke beskonačnosti, sreći ćemo skoro dojam da možemo ući u sliku.
Iluzionizam
Budući da su slike dvodimenzionalne (ravne), dok je stvarni svijet trodimenzionalan, slikari se služe raznim sredstvima, primjerice perspektivom, da stvore iluziju (obmanu) da je naslikani predmet stvaran. Jedan oblik iluzionizma zovemo sotto in sú, što na talijanskom znači „odozdo prema gore“. Ona se primjenjuje na stropovima te prikazuje predmete odozdo, tako da se stvara iluzija da oni stvarno postoje iznad promatrača.
