Slovenski je jezik, službeni jezik Slovenaca i većinom se upotrebljava u Sloveniji. Govori ga približno 2,5 milijuna ljudi.
Razvio se iz praslavenskoga jezika, koji je vjerojatno postojao između 5. i 9. stoljeća i koji nema pisanih izvora. Najstariji pisani izvor koji govori o slovenskom jeziku, Brižinski su spomenici, nastali oko 1000. godine.
Književni slovenski jezik utemeljen je u vrijeme Reformacije – autor prve tiskane knjige je protestantski svećenik Primož Trubar. On je 1550. godine napisao ,,Katekizam“ (protestantskog učenja) i ,,Abecedu” (priručnik za učenje čitanja). Od 1557. do 1560. preveo je Novi zavjet. Cijelu Bibliju, koja je objavljena 1583. godine, preveo je Jurij Dalmatin.
Slovenski jezik danas ima oko pedeset narječja, koja su svrstana u sedam skupina. Vrlo su različita, neka su razumljiva samo lokalnim stanovnicima – zato je važan književni jezik za sporazumijevanje u cijeloj Sloveniji. Iako je jedan od najmanjih slavenskih jezika, jedan je od najraznovrsnijih.
Jedna je od slovenskih posebnosti dvojina. Postojala je u indoeuropskom prajeziku i starim indoeuropskim jezicima poput sanskrta i starogrčkog. Među današnjim europskim jezicima dvojina se očuvala samo u rijetkima – primjerice u slovenskom i lužičkosrpskom. Dvojina je posebno važna kod teme ljubavi!
Primjer:
| hrvatski jezik | slovenski jezik |
| Ja idem. | Jaz grem. |
| Midva greva. | |
| Mi idemo. | Mi gremo. |
Dakle, osim jednine i množine, slovenski ima i dvojinu: različito se kaže za dvoje ljudi, drukčije nego za ostalu množinu.
Dvojina je djelomično očuvana i u hrvatskom: koristi se ako subjekt čine dvije, tri ili četiri osobe. Tako ćemo reći: ,,dva čovjeka”, ,,tri čovjeka”, ,,četiri čovjeka”, ,,pet ljudi”.
Idemo sada malo u drevnu Indiju: vede (na sanskrtu ,,znanje“) najstarije su svete staroindijske knjige i najstariji hinduistički sveti tekstovi. Obuhvaćaju poeziju, filozofske dijaloge, mitove, ritualne napjeve. Napisane su prije oko 3500 godina. Čuvene su u svijetu. U kojoj su one vezi sa slovenskim jezikom? Na slovenskom se ,,znati“ kaže ,,vedeti“! “Seveda” (hrv. ,,naravno”, ,,zna se”), ,,Moramo vedeti.” To je prastara indoeuropska veza.
Janja Stariha i Marijan Biruš
