Kada se nastavnici nalaze u situaciji kada je takav razgovor s roditeljima neizbježan, bez obzira na njihove godine iskustva i brojne generacije učenika, razgovor je rijetko kada ugodan za obje strane.
Može li se uopće razgovor, koji u sebi sadrži ozbiljne, ponekad i teške teme, održati smireno s krajnjim ciljem da obje strane, svaka na svoj način, pomognu djetetu?
Roditelji su osjetljivi na svoju djecu i zasigurno teško primaju i prihvaćaju da se njihovo dijete našlo u situaciji koja nije dobra niti pozitivna. Negativno iznošenje problema u kojima se učenik nalazi nikada nije primjer dobre prakse nastavnika koji situaciju želi riješiti na pravilan način. Roditelja je važno umiriti. Ako razgovor ide u negativnom smjeru u kojem nastavnik ili roditelj gubi kontrolu, upotrebljava neprimjerene riječi i način izražavanja, problem će se samo još više zakomplicirati i učeniku se neće moći pomoći na primjeren način. Objektivno i nepristrano ispričajte roditelju što je dovelo do određene situacije uz pomoć nekoliko smjernica:
- Gdje i kada se neprimjeren događaj dogodio?
- Što se točno dogodilo?
- Kako se učenik osjećao? Kako ste se osjećali vi kao nastavnik i razred kao cjelina?
- Zašto je važno razgovarati s roditeljima o situaciji koja dogodila?
- Što se sve može učiniti kako bi se problem ili situacija popravila?
Drukčijim pristupom koji objedinjuje sve elemente postiže se konstruktivni razgovor između nastavnika i roditelja. Pokušajte biti taktični, imajte razumijevanja, ostanite smireni čak ako i druga strana nije i pokažite iskrenu zabrinutost za svojeg učenika. Poželjno je ponuditi savjet, pomoć ili konkretan savjet kako možete pomoći.
Nastojte ne čekati kada će roditelj doći na redovite informacije i tek onda razgovarati s njime o postojećem problemu. Kada se radi o ozbiljnim situacijama i problemima koje ste primijetili kod učenika, kontaktirajte ih i objasnite razlog zašto želite razgovarati i zašto je važno da to bude što je prije moguće. Prilikom poziva, nastojte ostati smireni i pozitivni i pripremite roditelje na temu razgovora kako bi i oni znali što mogu očekivati.
Kada svojevoljno pozovete roditelje na razgovor, osim što im morate reći nešto što neće biti ugodno čuti, također je važno da roditelji shvate kako trebate njihovu suradnju i pomoć kako biste zajednički mogli pomoći učeniku. Pripremite se da razgovor s roditeljem isprva možda neće biti ugodan niti uspješan. Obzirom da se radi o njihovom djetetu, postoji mogućnost da će roditelji burno reagirati, negirati situaciju ili možda vas direktno optužiti i kriviti za sve što se događa.
Upravo je zato važno kako i na koji ćete način pristupiti roditelju. Izrazite zabrinutost, ali i pozitivne strane učenika. Pohvalite ga za sve što je dobro učinio, izbjegavajte optuživanje i negativne komentare. Roditelji mogu strahovati koliko će određena obilježja utjecati na djetetov život i hoće li ga to sputavati ili obeshrabrivati u budućnosti. S obzirom kako nastavnici također imaju veliku odgojnu ulogu u životu svojih učenika, važno je roditeljima pružiti i određene pozitivne povratne poruke o napredovanju i uspjehu njihovog djeteta. Roditeljima se bez obzira na nastalu situaciju uvijek može uputiti pozitivno ohrabrenje.
Prije nego što dogovorite sastanak s roditeljima učenika, preporučamo vam da razgovarate i s vašim kolegama koji su također učenikovi nastavnici i podijelite s njima svoju zabrinutost ili ih upitajte za savjet. Vaši vam kolege vam mogu omogućiti drukčiju perspektivu situacije, omogućiti koristan savjet što učiniti i kakvo je njihovo iskustvo u radu s učenikom.
Ako u bilo kojem trenutku procijenite da je potrebno potražiti stručan savjet psihologa ili pedagoga, nemojte se ustručavati u traženju dodatne pomoći i nastojte ohrabriti roditelje da učine isto.
Izvor:
