Već više od 365 dana svijet je pod kontrolom virusa COVID-19, a učitelji se susreću s novim načinom provođenja nastave – online nastavom. Bez obzira na godine iskustva ili motiviranost, učitelji su se pitali hoće li oni to moći, te kako i kome se obratiti za pomoć. Još nespremni, upustili su se u pustolovinu zvanu online nastava i u hodu učili, istraživali, educirali se, pokušavali, griješili i pogađali, punili iskustvom i obrazovali učenike. Svjesni da se u ovakvom načinu provođenja nastave dio učitelja bolje snašao, a dio lošije, odlučili su napraviti istraživanje na 115 učitelja razredne nastave. Istraživali smo male otočke škole i velike gradske škole kako bismo saznali ima li razlike u načinu provođenja online nastave. Svjesni da grad i kopno imaju daleko veće mogućnosti od otoka, ali isto tako da su digitalizacijom svima dostupni jednaki sadržaji, došle su do zanimljivih podataka koje žele prikazati sudionicima. Ovim istraživanjem žele prikazati kako su se učitelji otočkih škola snašli u online nastavi, na koje su probleme nailazili, na koji su način provodili nastavu, kojim su se alatima i izvorima koristili, jesu li bili spriječeni u realizacijama ideja i projekata, kakve su kriterije i očekivanja imali, jesu li imali potrebnu podršku i jesu li ovo iskustvo doživjeli kao iskustvo iz kojeg će izvući najbolje za sebe, ili pak kao nešto što je negativno utjecalo na njih same i na njihov odnos s učenicima.
