Riječ je o materijalima za radionice koje nastavnici mogu provesti u sklopu Hrvatskog jezika, Etike ili Sata razredne zajednice. Cilj im je upoznati učenike s učenike s pojmom ljudskog dostojanstva i objasniti nove oblike međuvršnjačkog virtualnog nasilja: vrijeđanje i omalovažavanje, sramoćenje i govor mržnje te ih potaknuti na prihvatljive i civilizirane načine komunikacije u stvarnom i virtualnom svijetu.
U nastavku teksta nalaze se informacije o kaznenom djelu sramoćenja i zadatak za učenike o sramoćenju na internetu i društvenim mrežama:
Kazneni zakon koji je na snazi od 2013. uveo je, uz kaznena djela uvrede i klevete, i do tada nepostojeće kazneno djelo sramoćenja. Riječ je o iznošenju činjenične tvrdnje, pred drugim, o nekome, a koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, što je definirano čl. 148. st. 1. Kaznenoga zakona. Prenošenje takve činjenične tvrdnje putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na neki drugi način zbog kojeg je postalo pristupačno većem broju osoba predstavlja kvalificirani oblik tog djela, ističe se u čl. 148. st. 2. Kaznenog zakona, tumače stručnjaci Pravne klinike Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Međutim, kaznenog djela sramoćenja se počinitelj oslobađa ako dokaže istinitost tvrdnji koje je prenio ili ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri (bona fide), povjerovao u njihovu istinitost. Takvo dokazivanje, međutim, nije dopušteno ako činjenična tvrdnja nije prenesena u javnom interesu ili zbog nekog drugog opravdanog razloga, te ako je osoba postupala s namjerom nanošenja povrede časti i ugleda drugoga. Kod toga se osobito stavlja naglasak na osobni i obiteljski život druge osobe.
Kako objašnjavaju stručnjaci, ovo kazneno djelo trebalo je zamijeniti ukinuta kaznena djela iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (“tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu”), odnosno predbacivanja kaznenog djela (“tko predbaci drugome počinjeno kazneno djelo zbog kojeg je pravomoćno oglašen krivim”).
Uvođenje kaznenog djela sramoćenja predstavlja proširenje područja primjene kaznenih djela protiv časti i ugleda jer istinita činjenična tvrdnja koja može štetiti nečijoj časti ili ugledu ne mora biti vezana uz njegove osobne i obiteljske prilike ili počinjeno kazneno djelo zbog kojeg je pravomoćno oglašen krivim.
“Razlika između kaznenih djela klevete i sramoćenja je u tome što potonje ne propisuje neistinitost tvrdnji. Ne traži se da je počinitelj u vrijeme počinjenja kaznenog djela znao ili nije znao za neistinitost činjenične tvrdnje koju je iznosio ili pronosio, niti da ona mora biti istinita ili neistinita. Kod kaznenog djela uvrede se uopće ne mora raditi o iznošenju činjeničnih tvrdnji. Naime, prilikom počinjenja kaznenog djela uvrede, redovito se radi o iznošenju ili pronošenju negativnih vrijednosnih sudova, odnosno sudova koji počivaju na osobnim (subjektivnim) vrednovanjima počinitelja, a samo iznimno se može uvreda sastojati u činjeničnoj tvrdnji.”
Zadatak za učenike
Cilj: Učenici će naučiti definiciju sramoćenja i prepoznati ga u virtualnoj komunikaciji.
Ishod: Učenici će biti osposobljeni promijeniti svoje ponašanje u virtualnom svijetu i ispravno će reagirati na svaki oblik sramoćenja, poštujući svoje i tuđe dostojanstvo.
Trajanje: 45 minuta
Opis: Za ovaj zadatak potrebno je iskoristiti uvodni dio koji govori o sramoćenju i onome što ono obuhvaća. Na temelju iznesenih podataka i istraživanja učenike treba upoznati s onim podacima koji govore o njihovom ponašanju u virtualnom prostoru i predstaviti im definiciju sramoćenja. S učenicima je potrebno raspraviti zbog čega dolazi do takvoga etički neprihvatljivog ponašanja i kako sami utječu na takvu vrstu nemoralnog ponašanja. Potaknuti ih ih da iskreno iznesu jesu li bili poticatelji i/ili žrtve takvoga ponašanja i pozvati na samopoštovanje i poštivanje drugih na internetu i društvenim mrežama. Koristeći zakonske propise i objašnjenja iznesena u prvome dijelu brošure, upozorite ih na moguće sankcije koje bi ih se mogle ticati zbog njihove dobi.
Tekst je prenesen s portala Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
