Mnogi učenici pokazuju sklonost umjetnosti i kulturi već od petog razreda, ali njihov talent zbog sustava ostaje neprepoznat te se krivo upućuju u škole koje ne odgovaraju njihovim talentima i afinitetima. Iz tog su razloga u Osnovnoj školi Jurja Dobrile Rovinj odlučili udružiti snage s Udrugom Kultura stine koja je proizašla iz bračke škole te njeguje dobru suradnju s cijenjenom školom iz Pučišća. Cilj radionice bio je upoznati učenike 7. i 8. razreda s rimskom tehnikom ručne obrade kamena i gradnje u domaćem kamenu te učenicima osloboditi stres nakupljen u učionicama i tijekom prošlogodišnjih online nastava gdje se prenosilo uglavnom teorijsko znanje. 
Radionica je osmišljena u suradnji učiteljica likovne kulture i povijesti te uz stručno vođenje klesarskog tehničara restauratora Mate Pribilovića. Na početku radionice djeci je prikazan petominutni filmić u kojem su vidjeli postupak dobivanja ručno odlomljenog grubog bloka kamena direktno iz kamenoloma. Postupak je obavljen tjedan dana ranije u jednom istarskom kamenolomu, a pritom su korišteni ručno iskovani klinovi i bat kako se i nekad radilo. Djeca su se također upoznala sa svojstvima kamena kao materijala, a vrlo važno pitanje koje je učenicima postavljeno bilo je pitanje identiteta tj. što je to što nas na jadranskoj obali čini posebnima i drugačijima?
Učenici su upoznati s činjenicom da je kamenoklesarstvo u Rovinju nekad bilo jedno od glavnih obrtničkih zanimanja i da je istarski kamen visoke kakvoće služio u gradnji Starog grada kojim se danas ponose i na kojem se temelji turistička ponuda, te gradova s druge strane Jadrana. Najbolji istarski kamen nekad se dobivao u kamenolomima na Brijunima, u Rovinju i Vrsaru, a naročito je cijenjen bio u Veneciji jer je zbog svoje tvrdoće bio otporan na djelovanje soli i vjetra kod čijeg su djelovanja druge vrste kamena propadale. Nakon uvodnog dijela prošetali su ulicama Starog grada do nekadašnjeg glavnog trga Piassa Granda gdje im je klesarski tehničar na primjeru palače obitelji Basilisco objasnio način gradnje prije pojave strojeva i naglasio činjenicu da odstupanje u slaganju klesanaca-kamena koji je najmanji dio neke građevine može biti tek jedan milimetar te je preciznost jedini način da dobijemo građevinu od tri ili četiri kata. Također su učenici prepoznavali elemente kamene arhitekture te su mnogi prvi put čuli za klupice, konzole, pročelja, luk i zaglavni kamen na luku. Glavni dio radionice održao se na Velikom molu s kamenom kulisom Starog grada u pozadini. Na četiri radne pozicije postavljen je ručno odlomljeni kamen na kojemu su učenici imali priliku iskušati sve vrste ručnog klesarskog alata te saznati pri kojim se etapama obrade koriste. 
Cilj radionice koja će trajati dva tjedna je dobivanje kamena klesanca koji je kako su već spomenuli najmanji dio građevine. Htjeli su da učenici pritom uvide koliko je truda, rada i vremena potrebno da bi se dobio taj najmanji dio. Jedno od pitanja koje su postavili je zašto sačuvati staru vještinu uz sve strojeve i digitalne programe koji nam danas stoje na raspolaganju. Osim restauracije starih spomenika, odgovor je bio da se bez razumijevanja i znanja ručne obrade kamena ne može osmisliti ni takve programe i strojeve. Također, ručna obrada kamenu daje unikatnost i poseban odraz na svjetlu koji strojna obrada ne može nadomjestiti. Kao da se ruke i duh klesara prenesu u taj kamen. Zbog toga se spomenici i restauriraju na način da to čine ljudi koji su ovladali ovom vještinom. Na kraju radionice provedena je evaluacija u kojoj su učenici izrazili želju da više i češće sudjeluju u radionicama iskustvenog učenja i praktičnog prijenosa znanja. Na učiteljima je da im to i omoguće.
