Svaka je zemlja postala jedna od ugovornih strana (Party to the Convention). Sljedeći skupovi koje su zemlje potpisnice održavale nazvani su Conference of the Parties, tj COP. Dakle, riječ je o konferencijama zemalja potpisnica UN-ove konvencije o klimatskim promjenama. Prva u nizu konferencija održana je u Berlinu 1995. godine. Konferencije se održavaju svake godine u nekoj od zemalja potpisnica koja za to izrazi želju, ili u Bonnu koji je sjedište UNFCCC-a (UN Framework Convention on Climate Change).
Očekuje se da COP donosi konkretne odluke u duhu konvencije o klimatskim promjenama. S obzirom na to, danas je najčešće pozivanje na COP21, održanu u Parizu 2015. iz koje je proistekao Pariški sporazum o klimi. Prema njemu zagrijavanje atmosfere ne bi smjelo prijeći 2°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje (kao prijelomna granica između predindustrijskog i industrijskog razdoblja uzima se 1900. godina; op. a.) Štoviše, poželjno je da to bude 1,5°C. Da bi se takav cilj ostvario, svijet bi do sredine ovog stoljeća trebao postati klimatski neutralan što podrazumijeva da se bilanca antropogenih emisija CO2 svede na nulu. Drugim riječima, bilo bi dozvoljeno onoliko ispuštanje CO2 koliko ga se može i apsorbirati. Takav golemi poduhvat provodio bi se u etapama, a zemlje potpisnice bi trebale donijeti nacionalne strategije koje bi ih u konačnici dovele do nulte emisije. Jasno je da to nije lako postići ako imamo u vidu da se daleko najveći dio energije u svijetu proizvodi iz fosilnih goriva čije korištenje rezultira visokim emisijama CO2. Više o ovoj temi možete pronaći na poveznici.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica GEOGRAFIJA.hr.
